PRVA LINIJA

‘Blagajna im je sve praznija, Indija im ‘bježi‘, a Kina ima samo jedan razlog da im čuva leđa‘

Kako se promijenio međunarodni položaj Rusije i kako na rat u Ukrajini gledaju Indija i Kina, objašnjava Željko Trkanjec

Moskva usred oluje; Vladimir Putin i Xi Jinping; ruski borbeni avion Su-57

 Profimedia/Screenshot: Hanza Tv/

Od početka Putinove invazije na Ukrajinu prošlo je više od 15 mjeseci. Moskva pritom nije ostvarila svoje ciljeve, a "specijalna vojna operacija" pretvorila se u iscrpljujući rat kakav Europa nije vidjela desetljećima.

Kako se u tom razdoblju promijenio međunarodni položaj Rusije, kakav je stav zemalja globalnog juga prema Moskvi i kako na rat u Ukrajini gledaju Indija i Kina, u najnovijoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava vanjskopolitički kolumnist Jutarnjeg lista, Željko Trkanjec.

----------------------

Video snimku podcasta pogledajte ispod

----------------------

- Još 2014. godine, kad je Rusija prvi put napala Ukrajinu, bivši američki predsjednik Barack Obama rekao je da Rusija više nije velika sila, nego regionalna. Kremlj je tada bio silno uvrijeđen, ali ovih 15 mjeseci pokazalo da je to - točno. Oni su jedna regionalna sila i to upitnih sposobnosti. Oni su slovili kao vojna sila, a pokazali su da nisu u stanju voditi operacije u kojoj treba surađivati nekoliko rodova vojske i da nisu u stanju organizirati ofenzivne akcije na razini većoj od bojne. Rusija je tu doživjela ozbiljan udarac na međunarodnom planu i to na nizu razina, kaže na samom početku Trkanjec.

Ipak napominje da Moskva i dalje nije "sasvim sama".

- U ovom trenutku Rusija i dalje ima određenu podršku zemalja globalnog juga, a tu prvenstveno mislim na sile poput Brazila i Republike Južne Afrike. Ali i tu se već osjeća zamor, što se vidjelo nedavno pri biranju nestalne članice Vijeća sigurnosti iz Istočne Europe. Tu je Bjelarus, ruski saveznik, izgubila od Slovenije, podsjeća naš vanjskopolitički kolumnist.

Moskva baštini nasljeđe SSSR-a

Na pitanje kako su se zemlje globalnog juga postavile prema ratu u Ukrajini, Trkanjec podsjeća da je većina zemalja Afrike prema tom sukobu zadržala neki otklon, uglavnom zbog licemjernog odnosa Zapada i Europe prema njima.

- Tu je Rusija diplomatski sjajno odigrala, budući da je od Sovjetskog Saveza baštinila cijeli proces dekolonizacije pa su Lavrov i njegov relativno moćan diplomatski aparat uletjeli s pričom "eto vidite, mi smo bili ti koji su se borili za dekolonijalizaciju, a sada Amerika opet želi da budete kolonije i da se ponašate kako oni kažu". Ukrajina se tome opire, a ministar Kuleba redovito obilazi Afriku - tu se još ne vide pomaci, ali se može naslutiti da bi se suzdržane zemlje u nekom trenutku mogle okrenuti prema Kijevu.

Trkanjec ističe da smo u razdoblju u kojem takozvane srednje sile, poput Turske, Saudijske Arabije i Indonezije, pokazale svoj utjecaj.

- One počinju djelovati vrlo samosvjesno, ali tu nikako ne treba govoriti o nekom novom pokretu nesvrstanih. Prvo, zemlje globalnog juga i dalje su silno razjedinjene. Drugo, za nesvrstanost trebamo dvije ključne sile. Mi u ovom trenutku imamo Ameriku, Kinu, imamo i EU, tu je i Indija koja će se brzo pretvoriti u ekonomsku silu...

Naš vanjskopolitički kolumnist pritom napominje da Indiju treba gledati kao veliku silu s nizom problema.

- Jedan problem je Kina. Drugi je Pakistan. A obje zemlje su nuklearne sile. I u tom okruženju Indija je kupovala sovjetsko oružje, a kasnije rusko. No, došlo je do obrata - rusko oružje pokazalo se kao neučinkovito. Indija se tu odmiče od Rusije kao prodavatelja oružja i diverzificira svoje izvore, a ta je odluka donesena već dolaskom Narendre Modija na vlast. Rusija izvozi relativno malo toga - energenti, žito i fosfati te oružje. Stoga im gubitak Indije kao kupca oružja stvara veliku rupu u proračunu, objašnjava Trkanjec.

Kina: ‘Mi izgubiti nećemo‘

I dok je Indija sila s nizom problemima, Kina je već ozbiljan globalni igrač čiji se svaki mig pomno prati. Sjetimo se i da je Vladimir Putin netom prije invazije otišao na otvaranje Zimskih olimpijskih igara u Pekingu gdje je kineskom lideru Xi Jinpingu rekao da neće napasti Ukrajinu.

- Da nije to tada rekao, ne bismo imali ono priopćenje o "prijateljstvu bez granica". To je nešto što je Putin htio dobiti, a Xi je zbog toga naknadno bio ljut. Ali, Kinezi su trgovci. Oni sebe vide kao "Središnje kraljevstvo" i očekuju da svi prema njima pokazuju određenu dozu pokornosti. Pa je tako Kina sada u poziciji da toj nekad moćnijoj Moskvi kaže - sad smo mi jači.

Trkanjec smatra da su Xi njegov krug postavili situaciju vrlo jasno - "mi u ovom ratu nećemo biti gubitnici".

- Ako Rusija izgubi, ona potpuno postaje naš vazal. U slučaju da Rusija pobijedi, mi smo opet pobjednici - Zapad je izgubio i pokazao se slabim, rezonira Xi. Kina se našla u rascjepu - zbog Tajvana zagovara jedinstvo suvereniteta, a ruski napad na Ukrajinu doveo je do toga da je dio Ukrajine otrgnut, s čim se Kina ne može složiti. Barem ne javno. S druge strane, Kina ima dobre odnose s Kijevom. A Rusiju pak Kina mora čuvati jer je to susjed koji joj štiti dubinu euroazijskog prostora. Osim toga, ako Kina kontrolira centralni dio Euroazije, kontrolira zapravo većinu tog prostora i tu gradi svoju globalnu moć.

Na pitanje koliko je Rusija Kini važna kao izvor energenata, Trkanjec napominje da tu treba gledati brojke.

- Kina se nikad neće dovesti u situaciju Njemačke i Europe da joj 40 posto energije dolazi iz Rusije. Oni kupuju od svih i svugdje dobivaju povoljne cijene jer je Kina veliki potrošač. Plus, Kina vrlo ozbiljno prelazi i na obnovljive izvore energije koji su joj realna budućnost i koji je oslobađaju ovisnosti. Rusija je tu u poziciji ogromnog gubitnika, iako trenutno prodaje Pekingu naftu i plin. Ali to nije temeljeni razlog zašto Kina stoji uz Rusiju - temeljni razlog je strategijski, kako bi kineske zapadne granice bile sigurne. Sigurna Rusija tu Kini pruža strategijsku dubinu.

Život sa sankcijama

Na kraju, Trkanjec smatra i da će sankcije sasvim sigurno naštetiti Rusiji, ali na duge staze.

- Rusija je naučila živjeti sa sankcijama jer su još 2014. shvatili da je to jedan od načina na koji će im se Zapad suprotstaviti omne sekunde kad krenu u potpuni invaziju Ukrajine. I to se dogodilo. Oni su zato uspostavili vrlo jasan i čvrst sustav već nakon 2014. godine i on se samo prelio nakon 2022. i Rusija se sa sankcijama vrlo dobro nosi. No, svi zaboravljaju da sankcije nisu brzodjelujuće, već lagano nagrizaju samo tkivo ruske ekonomije. Jedna od ključnih mjera, a to je definiranje gornje granice cijene barela ruske nafte na svjetskom tržištu, dovela do ozbiljnog udara na ruski proračun. Oni su u siječnju ove godine bili u deficitu od 40 i nešto milijardi dolara i on se vuče. Umjesto da Rusija ima dovoljno novaca za dvije godine rata, sada se već govori da imaju samo za godinu dana rata. Ukratko, ruska ekonomija suočava se s nizom izazova, ali će i dalje funkcionirati relativno uspješno jer je ruski narod navikao na nevolje. Ali dugoročno je u ozbiljnim problemima.

----------------------

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. travanj 2024 21:19