Izraelske obrambene snage, IDF, nastavljaju razmjenu vatre na sjevernoj granici koja je pod udarom s juga Sirije i iz Libanona.
Amos Hochstein je američki dužnosnik koji je nagovarao Hrvatsku da ubrza projekt izgradnje LNG terminala. Priveo je kraju pregovore Izraela i Libanona o granici na moru u listopadu 2022. godine kako bi obje strane mogle pristupiti istraživanju i eksploataciji plina iz podmorja. Zato je odabran da sljedećih dana, izraelski dnevni list Ha‘aretz prenosi pisanje libanonskog dnevnika Al-Akhbar, bliskog militantnom šijitskom pokretu Hezbollah, posjeti Libanon i pokuša dogovoriti primirje s Izraelom. Prije nekoliko dana su visokopozicionirani izraelski dužnosnici najavili mogućnost da otvore novu bojišnicu na sjeveru što bi stvorilo niz preduvjeta širenju sukoba na regiju. Hochstein bi trebao, pišu libanonske novine, pokušati provesti ranije raspravljan plan uspostave kopnene granice Izraela i Libanona.
U Izrael dolazi oružje i Blinken
Američki State Department odobrio je još jednu prodaju oružja Izraelu u vrijednosti više milijuna dolara, zaobilazeći Kongres, javlja u subotu dpa. U regiju dolazi i državni tajnik Antony Blinken koji će tražiti mogući prekid vatre, a odobrenje prodaje oružja stvara bolje pregovaračko ozračje.
IDF je nastavio operacije na jugu pojasa Gaze istodobno izvještavajući da je u gradu Gaza s petka na subotu ubijeno “30 terorista”, dakle pripadnika palestinskog militantnog pokreta Hamas, možda i Islamskog džihada.
Situacija na bojišnici se ne mijenja već nekoliko tjedana, nastavljaju se izraelski napadi, a The Wall Street Journal objavljuje da je od početka sukoba, 7. listopada, do sredine prosinca Izrael na pojas Gaze izbacio 29.000 bombi i sličnog streljiva. Više od 70% od 493.000 zgrada je uništeno ili oštećeno. IDF tvrdi da je ubio više od 8.000 neprijateljskih boraca, Ha‘aretz u subotu ujutro javlja da je IDF je uništio skrovište Yahya Sinwara, vođe Hamasa u Gazi, kao i mrežu tunela koji povezuju stan. Njemu traga i dalje nema, ali vodstvo pokreta, ono koje nije u pojasu Gaze, trebalo bi doći u Kairo i nastaviti pregovore o mirovnom planu.
Južnoafrička Republika zatražila je u petak od Međunarodnog suda pravde (ICJ) da hitno proglasi da je Izrael prekršio svoje obveze prema Konvenciji o genocidu u ratu protiv Hamasa u Gazi, dok je Izrael odbacio takav zahtjev JAR-a kao bespredmetan.
Rast vjerojatnost prelijevanja sukoba
Zaključiti se može da će sukob prijeći u 2024. godinu i nastaviti pustošiti pojas Gaze uz rast prijetnje prelijevanja. Izrael je svjestan da Islamska Republika Iran ne želi regionalni sukob zbog unutarnjih problema pa zbog toga govori o otvaranju nove fronte na sjeveru, ali nije isključeno da se političko vodstvo židovske države opet preračuna i nađe u nezavidnoj situaciji kao što je bilo 7. listopada, na dan Hamasovog napada.
The New York Times je rekapitulirao tijek događaja potvrđujući da je IDF potpuno pogrešno postavio strategiju prema Hamasu. Primjerice, obavještajni su izvori bili uvjereni da militanti mogu probiti zaštitnu ogradu na dva, tri mjesta, a probili su je na 30 lokacija. Sinwar i ostali Hamasovi zapovjednici su pokazali zavidne sposobnosti taktičkog planiranja, udar su izveli na židovski blagdan, na šabat, znajući da je dio jedinica s juga prebačen na Zapadnu obalu, što se pokazalo presudnim. Vodstvo IDF bilo je u potpunosti šokirano napadom, naredbe su, ako ih je bilo, bile konfuzne, nitko nekoliko sati nije razumio o kojem se razmjeru napada radi. Hamas je napao vojnu bazu Re’im koja udomljuje središnje zapovjedništvo divizije Gaza. U njoj nije bilo zapovjednika, dio vojnika je ubijen na spavanju, potpuno se pogrešnom pokazala odluka da se vojska ne priprema za tako snažan frontalni napad. Na vidjelo je izbilo da su jedinice slabo naoružane, komandosi su u borbu ušli samo s osobnim naoružanjem dok su napadači imali i bacače raketa, pješadijsko oružje velikog kalibra. Rušili su i helikoptere.
Blokada prometnica
Borci Hamasa su, nakon upada u Izrael, usporedo s masakrom civila poduzeli taktički važan korak: blokirali su promet autoputom kojim je dolazila vojna pomoć. Konfuzija u izraelskom vojnom vodstvu kao posljedica napada na bazu Re‘im prisilila je vojnike da komuniciraju društvenim mrežama pa su tako iz postrojbi koje su upale u Hamasove zamke na autoputu javljali ostalima da ne jure jer prvo treba neutralizirati neprijateljske blokade.
General, rezervist koji se borio tog dana, rekao je New York Timesu da je 7. listopada bilo mnogo heroja. Ali vojska treba heroje, rekao je, samo kada stvari krenu po zlu.
Iako se mnogo govorilo o pogreškama obavještajnih službi, što je dijelom točno, američki dnevni list s punim pravom glavnu odgovornost stavlja na vlasti koje su, pokazuju NYT-u dostupni dokumenti, godinama unaprijed znale da Hamas planira zauzeti Re‘im tijekom invazije. Vlasti su taj plan, kao i mogućnost sveukupne invazije, odbacile kao nevjerojatan. “Čak i u svibnju, kada su obavještajni analitičari podigli uzbunu zbog Hamasovih vježbi, izraelski dužnosnici nisu povećali broj vojnika na jugu”, piše NYT.
Ključna je odgovornost vlade, prije svega premijera Benjamina Netanyahua i njegovog najdesnijeg kabineta u povijesti Izraela koji je više vremena proveo baveći se širenjem naselja na Zapadnoj obali nego pitanjem sigurnost na jugu. Izazivanje društvenog raskola pokušajem nasilnog nametanja pravosudne reforme dodatno je opteretilo državne sustave koji su se bavili pitanjem na čiju stranu stati, prosvjednika ili vlade. U takvim okolnostima i najspremnija vojska postaje ranjivom. Izraelska je, građeno na pogrešnoj procjeni vlade da Hamas neće napasti, bila lišena potrebnih alata da bi u korijenu sasjekla napad palestinskih militanata. Zato odgovornost ne leži na vojsci, niti obavještajnim službama nego isključivo na političkom vodstvu.