Izrael je tijekom dvogodišnjeg rata s palestinskim militantnim pokretom Hamas u pojasu Gaze i šijitskom libanonskom milicijom Hezbolah na sjeveru najavio rekonfiguriranje regije. Bliski istok ne voli takve objave jer je pod takvom egidom 2003. godine SAD s Ujedinjenom Kraljevinom (premijer je bio Tony Blair) pokrenuo invaziju na Irak radi rušenja s vlasti Sadama Huseina, koja je stvarno rekonfigurirala regiju otvarajući prostor rastu militantnih i terorističkih skupina među kojima se ističe Islamska država (IS) koja je formirala kalifat na prostoru Sirije i Iraka.
Te su dvije države pretrpjele nezamislive tragedije zbog plana nedavno preminulog američkog potpredsjednika (2001. - 2009.) Dicka Cheneyja o kontroli nad regijom, koji se obratio u suprotnost jačajući poziciju Irana. Izraelski plan zasad se pokazao uspješnijim, srušen je šijitski polumjesec kojim je Teheran kontrolirao prostor od Mediterana do Adenskog zaljeva, a Sirija je zbacila vladu zločinačkog Bašara al-Asada koji je pobjegao u Rusiju. Njoj je, pak, privremeni sirijski predsjednik Ahmed al-Šara nedavno odobrio nastavak korištenja zračne i pomorske luke, pokazujući tako da kani pomno balansirati bilateralne odnose. Turska je trenutačno glavni sigurnosni saveznik.
Utjecaj Irana urušen
Sunitske vlasti u Damasku dodatno su urušile utjecaj Irana koji je izgubio kopneni kontakt s oslabljenim Hezbolahom, pa tako i pristup Mediteranu. Al-Šara je dobio podršku arapskih država Zaljeva, financijsku prije svega, UN mu je ukinuo sankcije, a SAD aktivno radi na uređenju odnosa s Izraelom. Nakon susreta privremenog sirijskog predsjednika, bivšeg člana terorističke skupine al-Qa‘ida koja je izvela napade 11. rujna 2001. godine na SAD, s Trumpom prštao je optimizam. Objavljeno je da SAD djelomično obustavlja provedbu određenih sankcija Siriji na dodatnih 180 dana, a Sirija se priključila međunarodnoj koaliciji protiv IS-a. Ta teroristička organizacija većim je dijelom razbijena, ali određene grupacije i dalje djeluju u sirijskim i iračkim pustinjama dok skupine koje dijele ideologiju IS-a djeluju u Sahelu, središnjoj i jugoistočnoj Aziji.
Sirija i Irak države su nastale nakon prestanka francuskog i britanskog mandata na Bliskom istoku, pa su u njima okupljene razne etničke i religijske zajednice. Nova vlast u Damasku pretrpjela je kritike nakon što su navodno odmetnute snage napale prvo alavite, religijsku skupinu kojoj pripada obitelj al-Asad. U bjesomučnom napadu tijekom četiri dana ožujka ubijeno je više od 1400 ljudi. Nakon njih na udaru su se našli Druzi, izraelski saveznici: u srpnju je ubijeno više od 100 ljudi. Kurdi na sjeveroistoku i zbog toga odbijaju predati oružje. Traženje ravnoteže u odnosima brojnih zajednica ključni je, možda i odsudni izazov nove vlasti u Damasku. "Washington i njegovi regionalni saveznici vide mogućnost učvršćivanja regionalnog poretka koji im ide u prilog tako što će Siriju nakon Asada uvrstiti u svoj tabor", tumači profesor političkih znanosti Marc Lynch u časopisu Foreign Policy. Irak je malo jednostavniji jer postoje tri prevladavajuće skupine: Kurdi koji su suniti te Arapi među kojima su šijiti većina, a suniti manjina.
Sunitska pobuna
Nakon američko-britanske intervencije uslijedila je sunitska pobuna koja je zamalo uništila državu, da bi prijetnja IS-a homogenizirala državu u određenoj mjeri. U borbi protiv terorističke skupine važnu ulogu odigrale su šijitske milicije koje je opremao i podržavao Iran jer je IS šijite postavio na vrh popisa glavnih neprijatelja. Raspadom kalifata te su milicije ostale pod kontrolom Teherana i uključile se u irački politički sustav. Umalo pa iznenađenje bilo je neuključivanje tih milicija tijekom raketnih napada Izraela pa SAD-a na Iran.
Više je razloga takvog ishoda, sveta mjesta šija islama nalaze se u Iraku pa vodeći religijski autoritet, ajatolah Ali al-Sistani, ne vidi razloga utjecaju iranske teokracije na iračko društvo. Njegove propovijedi pozivale su na demokratizaciju sustava, ali ne po iranskom modelu, a važnu ulogu ima poticanje iračkog nacionalizma s idejom kreiranja nacije koja bi spajala razne zajednice kad je riječ o državnim interesima. Mladi su Iračani u određenoj mjeri prihvatili njegove poruke, što je važno jer je oko 40 posto registriranih kandidata mlađe od 40 godina, a to ističe pokušaje nove generacije da ospori političku dominaciju starijih mreža moći, tumači Reuters.
Dramatično upozorenje iz kolijevke civilizacije
Britansko promišljalište RUSI smatra da su "iračke paravojne postrojbe koje podupire Iran odlučile ostati neuključene u iransko-izraelski rat jer su njihovi ciljevi više strateški: istodobno redefinirati iranski utjecaj unutar iračke države i maksimirati vlastite interese". Planove kane ostvariti izbornom pobjedom pa se i zbog toga nisu uključivali u sukob jer bi na zemlju navukli vojne udare, a to bi moglo okrenuti biračko tijelo protiv njih. Dodatni razlog je slabost iranskog režima koji nije bio u stanju zaštititi svoje snage od udara pa su čelnici iračkih milicija zaključili da bi se mogli naći pod izraelskim i američkim napadima što su odlučili izbjeći. Nisu željeli doživjeti sudbinu Hezbolaha.
Izbori
Izbori su održani u utorak, a rezultate ćemo pričekati nekoliko dana, takva je praksa. Uslijedit će dugotrajni pregovori o formiranju vlade. Od američko-britanske invazije vlast je podijeljena između vodećih zajednica: Kurd je predsjednik, sunit čelnik parlamenta, a premijer šijit. To i nije uvijek najbolje rješenje kako se vidi u Libanonu gdje također postoji religijsko-etnički ključ, da ne spominjemo BiH. Iračani svih zajednica nezadovoljni su dosadašnjom vlašću zbog endemske korupcije i mogli bi bojkotirati izbore - prije četiri godine samo je 41 posto stanovništva izašlo na izbore.
Situaciju dodatno komplicira odluka utjecajnog šijitskog svećenika Moktade al-Sadra da njegov pokret bojkotira izbore te se usredotoči na kontrolu lokalnih razina vlasti. Zbog svega toga Ahmed Younis, politički analitičar iz Bagdada, smatra da "za 21 milijun registriranih birača u Iraku izbori ovog utorka možda neće ostvariti mnogo više od potvrđivanja poznatog političkog poretka". Ishod koji bi potvrdio dosadašnje odnose snaga stvorio bi ozračje u kojemu paravojne skupine mogu iskoristiti nezadovoljstvo građana i silom ostvariti vlastite interese.
Nemiri i mogući otvoreni sukobi predstavljali bi najgori scenarij za Irak koji je gotovo dva desetljeća bio u ratnom stanju, a bili bi i ozbiljna prijetnja stvaranju regionalnog poretka koji bi definirala miroljubiva koegzistencija unutar država i među državama Bliskog istoka. U toj bi opciji Teheran morao reagirati što bi izazvalo reakciju arapskih zemalja Zaljeva, Kurdi bi snažno branili svoje ozemlje što bi iniciralo turski interes, a Izrael i SAD bi se uključili jer bi se otvorila mogućnost izbacivanja Irana iz Iraka. Jednostavno - kaos.
Zamalo pa neopaženo prošla je hrvatska vanjskopolitička bliskoistočna inicijativa. Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman je početkom rujna posjetio Jordan gdje su se razgovori fokusirali na regionalne sigurnosne izazove. Ekonomsku težinu, osim političke, nosi njegov posjet Siriji. Priopćenje MVEP-a naglašava "brojne mogućnosti suradnje, osobito u gospodarstvu i energetici, poslijeratnoj obnovi, kao i u prijenosu znanja u traženju nestalih osoba i izgradnji institucija. Ministra Grlića Radmana pratilo je izaslanstvo iz energetskog sektora, uključujući Inu i Agenciju za ugljikovodike, radi jačanja suradnje u energetici". Dogovoreno je tada, kako je objavio Večernji list, da će Ina i Syrian Petroleum Company osnovati zajednički tim koji će istražiti štete što su nastale tijekom 14 godina građanskog rata u Siriji na naftnim poljima koja su u posjedu hrvatske energetske tvrtke.
Ministar Grlić Radman je krajem listopada otišao u Irak, a pratili su ga predstavnici Končara, HS Produkta i tvrtke DOK-ING. Hrvatska je interesantna Iraku i kao energetsko čvorište Mediterana i Srednje Europe. Končar je već prisutan na iračkom tržištu i prije tri godine povjeren mu je projekt revitalizacije hidroelektrane Haditha na rijeci Eufrat vrijedan 65 milijuna eura, iste hidroelektrane koju je hrvatska tvrtka i sagradila 80-ih godina prošlog stoljeća. Hrvatski ministar tom je prigodom izjavio da naša zemlja "cijeni napore iračke vlade u promicanju dijaloga, mira i smanjenja napetosti u regiji". "Snažan i stabilan Irak ključan je za mir i sigurnost Bliskog istoka", zaključio je Grlić Radman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....