Novinar i publicist, dugogodišnji Vjesnikov dopisnik iz Moskve te nekadašnji diplomatski savjetnik pri hrvatskom veleposlanstvu u Rusiji Bogoljub Lacmanović prije nekoliko mjeseci je, gostujući u emisiji Nedjeljom u 2, izrazio uvjerenje da do rata u Ukrajini neće doći, a u razgovoru za Novi list pokušao je objasniti zašto je do ruske invazije ipak došlo. U velikom intervjuu nastupa s proruskih pozicija.
- Često sam govorio da najvjerojatnije neće biti rata, tj. nadao sam se kako do rata neće doći. Ta se prognoza nije ostvarila jer sam računao da će se Njemačka ponijeti kao 2008. godine i da će spriječiti taj rat suprotstavljajući se zaoštravanjima odnosa i uvođenju Ukrajine u NATO. Sjedinjene Američke Države uspjele su podčiniti Njemačku i tako uvesti sankcije Rusiji koje toj državi, ustvari, nisu nikakva novina jer da bi sačuvala, u toj nelojalnoj konkurenciji, europsko tržište - a prije svega njemačko, SAD je uvodio sankcije protiv Rusije desetljećima, a spomenut ću samo 1982. kada je građen plinovod i naftovod Urengoj-Užgorod i kada su se, protiv američkih sankcija, pobunile Njemačka, Francuska i Italija, kaže Lacmanović.
- Danas Njemačka nije izdržala pritiske i Sjeverni je tok zatvoren te će sankcije i ograničenja koja su uvedena najviše koštati upravo tu zemlju koja troši najviše ruskog plina i ruske nafte. Pored toga, Rusija i Njemačka imale su izuzetno veliku robnu razmjenu, svi njemački industrijski giganti imaju velike poslove u Rusiji. Njemačka je tako danas ne samo ekonomski oslabljena, već i sustavno javno degradirana od strane Ukrajine čiji predsjednik Zelenski, da podsjetimo, nije htio primiti predsjednika Njemačke, vodeće europske zemlje, zamjerajući mu da je on bio za Sjeverni tok 2. Uvrede na račun Njemačke počele su dolaziti i s poljske strane, a vrhunac svega je da je prošloga tjedna američki tjednik Politico objavio fotografije petnaest vodećih ljudi Njemačke optužujući ih da su izdajnici Njemačke i da su prodali dušu Putinu. Sve ovo navodim kako bih ilustrirao o kakvom je sve pritisku riječ od strane SAD-a, bez čijeg odobrenja ni Varšava ni Kijev ne bi mogli sotonizirati Njemačku. Europa je podijeljena i riječ je o podjelama desetljećima režiranim od strane SAD-a, na "novu istočnu koja je progresivna i staru zapadnu Europu koja je - dekadentna", tumači Lacmanović i tvrdi da ponašanje EU dirigira britanski premijer Boris Johnson.
On tvrdi da na djelu uopće nije rat između Rusije i Ukrajine, nego geostrateški rat SAD-a protiv Rusije u kojemu je, dodaje, Ukrajina kolateralna žrtva.
U nastavku je progovorio i o ulozi Kine.
- SAD je svjestan da im je glavni konkurent, protivnik i suparnik Kina i da će ona biti sve jača i razvijenija no u ovome trenutku ne žele zaoštravati svoje odnose s Kinom jer je geostrateški to neoportuno zato što prema toj zemlji imaju pristup samo s mora, a potreban im je i onaj s kopna. To je jedan od razloga zbog kojeg su donijele odluku da Rusiju stave u "potkovu". Prvo su, u NATO, nakon raspada SSSR-a primane one države koje su bile najbliže Rusiji i mi danas svjedočimo posljednjem pokušaju zatvaranja te potkove. Prethodni je bio početkom ove godine u Kazahstanu gdje je izveden neuspješni državni udar. Kada bi Rusija bila stavljena u tu potkovu, čekao bi se i pripremao trenutak da u Kremlj dođe neki novi lider Rusije koji bi, poput Jeljcina, bio podatan Washingtonu, a Kina bi se tada našla u sendviču i bila bi u mnogo lošijoj geopolitičkoj poziciji no što je to danas. Dakle, rat se mogao izbjeći, ali u Washingtonu su zaključili da je posljednji trenutak sprječavanja učvršćivanja višepolarnog svijeta u kojem bi drugi i treći pol činile Moskva i Peking, dodaje Lacmanović.
On tvrdi da je Amerika glavni financijer rata u Ukrajini, a zabrinjavaju ga, kaže, izjave pojedinih ministara europskih država jer je u njima, kako tvrdi, rečeno da će taj rat trajati dugo i da u tom ratu ne smije i neće pobijediti Rusija.
- Riječ je dakle o višeslojnom i specifičnom sukobu koji predvodi SAD zajedno sa svojim saveznicima i to vatrenim oružjem, ekonomskim sankcijama, kulturnom i sportskom izolacijom Rusije i jednim od najprljavijih informacijskih ratova u kojem je Zapad medijski uspješniji od Rusije, smatra Lacmanović koji Ameriku optužuje i da je 2004. u Ukrajini organizirala Obojenu revoluciju u kojoj je na vlast "doveden" proramerički Viktor Juščenko iako je, kako tvrdi, izborni pobjednik bio proruski Viktor Janukovič.
Na pitanje zašto Ukrajina, ako to poželi, ne bi ušla u NATO, Lacmanović odgovara protupitanjem.
- Ako je Kuba pristala, dapače - nije htjela da se skinu sovjetske rakete s njezina teritorija, zašto je SAD digao graju? Nacionalna sigurnost je poput slobode pojedinca, ne može biti na štetu drugoga. Uostalom, Amerika je dala usmenu garanciju da se neće širiti na istok, a pogotovo da neće ići na teritorij bivšeg SSSR-a, kaže.
Za ukrajinski poluotok Krim tvrdi da je u sastav Ukrajine ušao - nelegalno.
- Kada je 1954. na čelo SSSR-a došao Hruščov, on je na Prezidiju donio odluku da se Krim pokloni Ukrajini. To je bila nezakonita odluka jer su se za zakonitu odluku o prelasku Krima iz Rusije u Ukrajinu, po tadašnjem ustavu, trebala održati tri pozitivna referenduma - jedan u Rusiji, drugi u Ukrajini i treći na Krimu. Oni nisu održani, stoga je taj ‘poklon’ bio nelegalan. Međutim, to je pitanje ostalo neriješeno i nakon raspada SSSR-a.
Progovorio je o i istupima predsjednika Republike.
- Predsjednik Milanović u pravu je kada tvrdi da se Kijev ne bi smjelo toliko huškati na rat u kojem će oni nesumnjivo izvući deblji kraj. Međutim, u svojim izjavama nije konstantan i redovito je kontroverzan, kaže.
- Izuzetno cijenim papu Franju. Riječ je o mudrom i humanom čelniku Vatikana, bliskom običnim ljudima i njihovim problemima. Dobro je detektirao problem kada je rekao da je NATO došao na granice Rusije i "lajući" isprovocirao ruskog medvjeda da krene u rat. Na taj je način tvrdim rječnikom dao do znanja da za ratnu situaciju nije kriva samo Rusija, već i SAD sa zapadnim saveznicima. Radi zaustavljanja rata ponudio je čak dolazak k Putinu u Moskvu. No, za rješavanje ukrajinske ili bolje rečeno vrlo opasne svjetske krize nije dovoljan samo Putin - potreban je i Biden koji drži ključeve ovog rata jer on i njegovi najbliži suradnici javno priželjkuju i vjeruju u totalni poraz Rusije u ratu "do posljednjeg Ukrajinca". Papa Franjo trebao je predložiti sastanak utroje i u tom slučaju mogle bi porasti nade u skori mir, smatra Lacmanović.