Prije nešto više od tri tjedna u terorističkom napadu u Pahalgamu u indijskoj regiji Jammu i Kashmir (dijelu šire regije Kašmir) ubijeno je 26 ljudi. Žrtve su bili većinom turisti, gotovo svi hindusi i svi muškarci.
Počinitelji su, po svemu sudeći, bili članovi neke od radikalno islamističkih terorističkih skupina iz Pakistana, a indijski premijer Narendra Modi javno se zavjetovao na osvetu. Ona je stigla 7. svibnja kad je Indija pokrenula operaciju Sindoor u kojoj je izvršila udar na devet lokacija za koje tvrdi da su služile kao centri za obuku islamističkih skupina, a od kojih su neke duboko unutar teritorija Pakistana (Islamabad pak tvrdi da su ciljane džamije i civilne mete).
Prema anonimnom vojno-obavještajnom izvoru iz Pakistana koji je govorio za CNN, tijekom napada došlo je do velike bitke zračnih snaga Indije i Pakistana koja je trajala sat vremena i odvijala se na udaljenostima koje su u nekim slučajevima bile veće od 160 kilometara.
Pakistan tvrdi da su njihove snage pritom oborile pet indijskih borbenih aviona, od čega tri Dassault Rafalea. Prema dosadašnjim informacija, relativno je sigurno da se srušio (ili je oboren) jedan Rafale i možda jedan MiG 29 ili Su-30 Zračnih snaga Indije. Za potonji neki smatraju da je možda bio i pakistanski JF-17.
Islamabad je nedugo potom odgovorio svojim napadima na teritorij Indije, a Delhi je nastavio operaciju Sindoor udarima na vojnu infrastrukturu u Pakistanu, prilikom čega je pogođeno nekoliko vojnih aerodroma.
No, već 10. svibnja, samo četiri dana nakon izbijanja sukoba, proglašeno je primirje. Obje strane ga se koliko toliko pridržavaju, iako dolaze opetužbe o sporadičnom kršenju primirja.
O tome koji su uzroci ovog sukoba, koje su ratove Indija i Pakistan već vodili i s kakvim rezultatima, kakvi su odnosi snaga dvije zemlje, kakva im je ekonomska i politička situacija i u kojem smjeru bi se recentni sukob mogao razvijati, u novoj epizodi podcasta Prva linija govori vanjskopolitički kolumnist Jutarnjeg lista Željko Trkanjec.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
Video podcasta pogledajte ispod
- Indijski premijer Modi rekao je u ponedjeljak da je ovo novi model novog normalnog u odnosima Indije i Pakistana. Jasno je da tenzije ostaju jako i da se neće smiriti, primarno iz unutarnje političkih razloga. Oko samog terorističkog napada, koji je bio jako neugodan, ima velika količina pitanja, a dobra strana priče je da su obje strane u ovom trenutku sklone deeskalaciji. Ali ovdje smo se prvi put našli u situaciji da bi neka pogrešna procjena s bilo koje strane, ili neki neočekivani element poput minornog incidenta na teritoriju Indije, mogao izazvati vrlo ozbiljnu eskalaciju. I to je ključni problem ovog slučaja, kaže Trkanjec pa nastavlja.
- Ključno pitanje glasi - je li ovo samo jedan u nizu sukoba Indije i Pakistana kakve smo gledali od raspada Britanskog imperija ili je riječ o procesu koji je započet ratom u Ukrajini i koji se spušta preko Bliskog istoka i prijeti prelijevanjem na jugoistočnu Aziju.U tom slučaju to je izuzetno ozbiljan problem koji ne možemo lako riješiti. Naime, sve kritične točke na ključnom prostoru oboda Euroazije, a to je takozvani Rimland, raspaljuju se. Bojim se da smo blizu te druge opcije, za koju ne bih želio da se događa, govori naš vanjskopolitički kolumnist.
Povijest sukoba
Nakon toga smo sve osvrnuli na sve ratove i veće sukobe koje su Indija i Pakistan vodili, počevši od traumatične podjele Britanske Indije, kada se po religioznim linijama preselilo između 12 i 20 milijuna ljudi, a smrtno je stradalo između 200.000 i dva milijuna ljudi.
- To je bilo strašno, muslimani su napuštali Indiju, a hindusi su iz budućeg Pakistana išli prema Indiji. I nakon svega toga Indija je ostala zemlja s ogromnom muslimanskom populacijom, gotovo 200 milijuna njih. Ali tijekom te podjele stvorena je jedna svijest u obje zemlje da je njima učinjena nepravda, a politike s obje strane dale su si truda da tu zlu krv održe. Ukratko, temelj sukoba su duboke nesreće, kulturne, ljudske i osobne, a koje su se kasnije pretvorile u mržnju.
PROČITAJTE VIŠE Usporedba nuklearnih arsenala Indije i Pakistana
Kad je u pitanju Kašmir, njegovu je sudbinu usmjerio je posljednji maharadža Jammu i Kašmira, Hari Singh, koji ga je okrenuo Indiji, iako je imala većinski muslimansko stanovništvo (Singh je zapravo želio da Kašmir ostane neovisno kraljevstvo, ali se priklonio Indiji kako bi dobio podršku njihov vojske).
- To što je on tražio okrilje sigurnosti u krilu Indije započinje cijelu priču. Sam Kašmir je na vrlo specifičnom položaju, klima je vrlo ugodna, Himalaje su u zaleđu, a s cijele visoravni može se dobro kontrolirati indijski potkontinent. Konačno, kroz Kašmir prolaze sve vode, od Inda do svih voda koje se slijevaju u njega. A Ind je od vitalne važnosti za poljoprivredu Pakistana i neki smatraju da su se ratovi između dvije zemlje, između ostalog, vodili i zbog vode. Tu se zapravo odvija sukob velikih civilizacija, velikih sila (Indija, Kina, op.a) koje ga žele držati pod kontrolom.
Od genocida do bombe
Spomenuli smo i genocid i rat kojim je 1971. od Istočnog Pakistana nastao Bangladeš, a kojem su također po nekim procjenama stradali milijuni ljudi (genocid su počinile pakistanska vojska i milicije).
- Oni su cijelo vrijeme željeli postati neovisna država i nisu željeli da im Islamabad vodi politiku. Zapadni Pakistan reagirao je silom, Indija je ulovila trenutak i pomogla Bangladešu koji je tada prolazio kroz izrazito teško razdoblje. Tako je Delhi dobio muslimansku državu na zapadnoj granici, ali koja im nije nužno neprijateljska. Ali sam rat bio je strašan i njegove razmjere nećemo saznati nikada, kaže naš sugovornik.
Do prave promjene u odnosima Indije i Pakistana došlo je pak 1974. kada je Indija dobila atomsku bombu.
- Pazite, od tada do 1998. godine, kada je Pakistan obznanio da je također razvio nuklearno oružje, nismo imali ratova između te dvije zemlje. Već iduće godine sukob je opet izbio jer se Pakistan opet okuražio. Obje strane svjesne su da bi skretanje ka nuklearnom oružju vodilo do uzajamnog uništenja, ali rat i dalje treba političkim strukturama u Pakistanu i Indiji, budući da njihovo stanovništvo konstantno traži oštar stav prema onoj drugoj zemlji. Sukobi su izbili nekoliko puta, svaki je bio kratkotrajan, malo se pucalo i onda se stalo. Naprosto je potreba se da se vlastitoj javnosti pokaže "da, mi smo moćni" velika u obje zemlje, ali to je uvijek bilo na konvencionalni način. Ovaj put se s indijske strane naslutilo da treba paziti i na nuklearni aspekt, što je sve na tragu Putinove prijetnje nuklearnim oružjem u ratu u Ukrajini, tumači Trkanjec.
Uz sve to, kaže naš sugovornik, Indija ima jasnu stratešku sliku u kojoj joj glavnu prijetnju predstavlja Kina, a Pakistan je "prva" prijetnja prvenstveno za domaće političke potrebe. Islamabad taj problem nema, smatra.
- Dok Dehli mora razmišljati na dva fronta, za Islamabad je prijetnja samo Indija.
Za političku situaciju u Pakistanu naš sugovornik kaže da je jednostavna - tamo upravlja vojska, uz pomoć tajne službe. Pravi problem Pakistana je ekonomska slabost, naročito u odnosu na Indiju.
Ekonomska slika
Naime, dok će 2025. BDP Indije iznositi gotovo 4,2 bilijuna dolara, za Pakistan nema ni procjene MMF-a. No, zato je Svjetska banka bruto društveni proizvod te zemlje u 2023. procijenila na 338 milijardi dolara, što je u tom trenutku bilo 10 puta manje od procjene iste institucije za Indiju. Kad se pak gleda BDP prema paritetu kupovne moći, razlika opet nije ništa manja - 17,7 bilijuna dolara naprema 1,7 bilijuna.
Čak i kad se gleda BDP po glavi stanovnika, koji nije laskav ni po jednu od ove dvije države, on je u Indiji gotovo dvostruko veći nego u Pakistanu.
- To je jako siromašna zemlja u kojoj se vlade ne trude pretjerano popraviti taj status jer ne znaju kako. U velikoj mjeri se oslanjaju na pomoć pa im tako Saudijska Arabija svako malo uplati po milijardu dolara. Indija je pak napravila iskorak pod premijerom Manmohanom Singhom (bio je na čelu države od 2004. do 2014.) i od tada ozbiljno ekonomski raste, što povećava nerazmjer s Pakistanom.
Razlika se sve više vidi i u vojnom proračunu - Indija tako na obranu troši 86 milijardi dolara godišnje, a Pakistan nešto više od 10 milijardi dolara. No, zato se čini da su zračne snage obje zemlje i dalje donekle izjednačene (iako je prednost u brojevima na strani Indije), a nuklearni arsenali gotovo su jednaki s otprilike 170 nuklearnih bojnih glava u svakoj državi. Trkanjec ističe da Indija u širi konvencionalni rat s Pakistanom ipak ne želi ići jer bi to automatski pokrenulo i Kinu za koju je Pakistan vitalno važan zbog pristupa Indijskom oceanu.
- Tada se Indiji otvara druga fronta i sve prednosti koje ima automatski ne znače ništa. Zbog toga sukobi brzo prestaju i situacija se deeskalira. Kina će u svakom trenutku osigurati da se Pakistan može obraniti, naprosto zato da bi zaštitila vlastiti ekonomski i politički interes.
Na kraju naš sugovornik kaže kako ne vjeruje da će se u dogledno vrijeme riješiti problem Kašmira.
- Dok se ne redefiniraju neki drugi odnosi, ponajprije Indije i Kine, taj će prostor ostati zamrznut i promjena neće biti. To je točka na kojoj uvijek može izbiti sukob Pakistana i Indije, ili Kine i Indije. Ona je opasna kao dio vala sukoba koji bi se mogao preliti sve do Južnog kineskog mora i Tajvanskog tjesnaca koji je zapravo najopasnija točka na svijetu. Onaj obod Euroazije koji smo spomenuli ranije, Rimland, na rubu je da u jednom trenutku naprosto plane, zaključuje Trkanjec.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....