Istraživanje rađeno za američki Kongres otkriva zamke drastičnog povećanja proizvodnje baterija.
Dvije supermoćne ekonomije svijeta – Europska unija i Sjedinjene države – simultano potiču tranziciju s automobila s motorima pogonjenih fosilnim gorivima na e-vozila.
Tako je EU već donijela dekret prema kojima se od 2035. zabranjuju svi automobili na dizel ili benzin, dok su Amerikanci Inflation Reduction Actom izgurali ogromni plan zelenog investiranja koji je u svojoj suštini agresivniji od europskih, te stoga dolazi do novog zamaha u gradnji novih kapaciteta za proizvodnju e-vozila.
‘Mali‘ je problem takvog definiranja budućnosti kroz zakonsku regulativu, iz koje proizlazi niz dekreta u tome što zakonodavci ponekad previde neke bitne ‘detalji‘ kao što su resursi, pitanje tko će i iz kojih izvora osigurati drastično povećanje potražnje za relativno rijetkim mineralima i metalima potrebnih za proizvodnju baterija koje pogone e-automobile, a pogotovo jer se putem otkriva kako je reciklaža starih baterija previše složen i skup proces.
Jedan od problema koji će imati industrija e-vozila u razvoju jest vrlo visoka koncentracija proizvodnje rijetkih minerala i metala po pojedinim zemljama te velikim kompanijama, od kojih neke nalikuju globalnim monopolima. Postalo je jasno kako bi po oba kriterija proizvodnju minerala trebalo diverzificirati, ali je upitno kojom je brzinom moguće kreirati dodatnu ponudu.
Zvono na uzbunu u Sjedinjenim državama oglasilo je istraživanje koje je naručio Kongres, a u toj analizi pod nazivom Critical Minerals in Electric Vehicle Batteries ključna poruka je kako Sjedinjene Države imaju skromne zalihe i proizvodnju, dok je globalna alokacija izvora vrlo nezgodna. EU je tu u još nezavidnijoj poziciji.
Investicijski boom
Zamah u gradnji novih kapaciteta za proizvodnju e-vozila je brutalan: Procjene govore da je već u 2021. u nove tvornice baterija za e-vozila u Sjedinjenim državama investirano 37-40 milijardi dolara, dok su ukupne investicije samo 4 godine ranije iznosile 9 milijardi dolara. Nicanje novih tvornica e-vozila, kao i onih specijaliziranih za baterije, krenulo je prvenstveno pod utjecajem državnih stimulansa u Americi, ali i zahvaljujući povoljnim trendovima na tržištu kapitala. Primjerice, čak i kompanije poput Riviana, koje su tek najavile proizvodnju e-kamiona uz obmanjujuće reklame, lako su osigurale milijarde za pokretanje biznisa.
Sada taj Rivian najavljuje otvaranje još jedne velike tvornice, iako se činilo nakon videa u kojem su snimili e-kamione kako se kotrljaju niz brdo te ih prikazali kao da voze na vlastiti pogon ravnom cestom, da će izgubiti povjerenje investitora. Ipak, trenutačno su ključ državni poticaji za domaću proizvodnju baterija kao i federalni porezni krediti kupcima e-vozila.
GM je upravo otvorio novu tvornicu baterija u Ohiou, a razvijaju još dvije u Tennesseu i Michiganu. Panasonic je najavio dovršenje tvornice vrijedne 4 milijarde dolara u De Sotou. Stellantis, Ford, Toyota… redom također najavljuju svoje projekte tvornica baterija vrijedne više milijardi dolara.
Misteriozno je gdje će se naći svi potrebni rijetki minerali i metali koji će ‘hraniti‘ proizvodnju u svim tim tvornicama te po kojoj cijeni.
Neisplativa reciklaža
Uz to, već se događa da je sve veći broj baterija koje pogone e-vozila pred krajem životnog vijeka pa će ih trebati reciklirati. To se najčešće radi nakon prijeđenih oko 150.000 kilometara. Samo u Sjedinjenim državama očekuju da će morati reciklirati oko 200.000 tona baterija u 2027. godini, dok će ta boj globalno iznositi oko 800.000 tona. Postoje tehnologije recikliranja koje mogu izdvojiti preostale iskoristive rijetke minerale/metale iz starih baterija, ali su trenutačno ti procesi previše skupi da bi recikliranje bilo isplativo, osim ako se ne ugradi u cijenu novih baterija, ali onda se otvara pitanje ekonomičnosti cijelog koncepta e-vozila.
Već sada je jasno kako će potražnja za koblatom i niklom iz prirodnih resursa nadmašiti ponudu, a nesrazmjer će se samo pojačavati. Zemlje s velikom proizvodnjom nikla – poput Indonezije - morat će riješiti složene probleme prevelike potrošnje energije u procesu, kao i kontroverzna pitanja odlaganja otpada, pogotovo ako se radi o zagađivanju voda. Neke od zemalja koje su velike u proizvodnji rijetkih minerala/metala za baterije tek su na početku puta u rješavanju brojnih unutrašnjih pitanja (npr. Kongo).
Najveći rizik u dobavi proizvođača baterija jest kobalt; njegova proizvodnja visoko je koncentrirana, a rezerve su limitirane. Samo jedna kompanije proizvodi trećinu globalne ponude, a 65 posto ga dolazi iz jedne zemlje.
Koliko potražnja raste brzo dobro ilustrira podatak da je trenutačno potražnja za litijem, kobaltom i kvalitetnim niklom samo u Sjedinjenim Državama tolika da nadmašuje njihove ukupno isporučene količine u 2019. godini.