KOMENTAR FINALA

Borbeni duh Talijana ne smije se podcijeniti, a Southgate zbog jedne stvari danas sigurno žali

Čak 33 utakmice bez poraza nanizali su "azzurri" uoči finala što je živo svjedočanstvo karaktera i pobjedničkog apetita momčadi
Southgate i Saka
 Laurence Griffiths

Uzbudljivo, rezultatski neizvjesno finale Eura 2020 u stilskom pogledu odvrtjelo se kao šaljiva obrada onog zimzelenog hita s navijačkih repertoara. "Imamo bekove, ali nemamo forove, nemamo forove što daju golove…". Pa su onda golove morali postizati bekovi, u ovom slučaju Luke Shaw i Leonardo Bonucci, nakon čega je utakmica najvišeg uloga neizbježno morala zaglaviti u produžecima, da bi na kraju otplovila prema jedanaestercima…

Da bi bekovi mogli obilježiti finale, postalo je jasno već u kasnim popodnevnim satima kada su engleski mediji provalili da je Gareth Southgate naumio na teren vratiti Kierana Trippiera i zacementirati tvrđavu ispred vratara Pickforda s petoricom obrambenih igrača, trojicom stopera i dvojicom braniča. Istini za volju, ono što na papiru bješe nacrtano kao bunker od armiranog betona u stvarnosti se pokazalo kao elastična napadačka formacija, baremu u prvom dijelu kada je blistao lijevi bek Manchester Uniteda.

Luke Shaw tih se minuta pisao kao "Luke šou", prisvojio je utakmicu spuštajući se u brišućem letu uz lijevu aut-crtu. Tako je na startu napadačkim instinktom na drugoj vratnici ispratio ubačenu loptu i pospremio je iza Donnarumme u mrežu. Igrač na kojem je donedavno Jose Mourinho na Old Traffordu brusio autoritet tvrdeći, u slobodnijoj interpretaciji, da je tek nešto plemenitije drvo, na ovom se turniru predstavio kao klasni nogometaš. Snažan, brz, okomit i konkretan, izbrušenog centaršuta, a onda još i s golgeterskim afinitetom. Možda ne Mislav Oršić koji je Mourinhu spakirao otkaz u Tottenhamu, ali svakako još jedan igrač čija nam karijerna putanja govori kako kopni moć karizmatičnog trenera.

Ako je "tri lava" u prvom poluvremenu predvodio Shaw, Leonardo Bonucci zove se branič koji je pokrenuo "risorgimento" koji će vratiti suparnika na stazu kojom korača od početka Mancinijeva mandata.

Oni u našem imaginariju možda nisu hrabri, čuli ste sigurno da nema na svijetu tanje knjižice od one o talijanskim vojnim pobjedama, ali nogometni borbeni duh Talijana nikada ne smijete podcijeniti. 33 utakmice bez poraza nanizali su "azzurri" uoči finala što je živo svjedočanstvo karaktera i pobjedničkog apetita momčadi, a kako je utakmica odmicala Mancinijevi nogometaši postajali su bolja momčad i dolazili u zrelije situacije (teško ih je nazvati šansama, sve je to nalikovalo hodu po jajima).

U jednom trenutku meča Harry Kane i Federico Chiesa naznačili su da namjeravaju preuzeti uzde utakmice iz ruku bekova. Kane je to činio kao vezni igrač koji se spušta prema centru kako bi raširio bokove te u igru uveo krila. Chiesa nije bio tako diskretan, uzeo bi loptu oko centra i krenuo u impresivan galop, no bili su to bljeskovi, epizode, nakon čega bi se utakmica vratila u svoje korito, s dvojicom izbornika sretnih što mogu živi dočekati jedanaesterce. U ponedjeljak ujutro jedan od njih žali što nije bio malo hrabriji…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 02:29