Analitičari američkog Citibanka stabilizaciju cijena nafte - Brent oko 72 dolara - pripisuju očekivanju da se Memorandum o razumijevanju, koji su 17. lipnja potpisali SAD i Iran, održi "ne zato što se iznenada pojavilo povjerenje, već zato što bi raskid loše djelovao na interese obiju strana". Brent će se, izgledno, u ovim okolnostima zadržati na oko 70 dolara. "Riječ je o opreznom optimizmu, tržište želi vjerovati da će mirovni napori uspjeti, ali se i dalje osigurava dok ne vidi stvarne dokaze na terenu", objašnjava Tim Waterer, glavni tržišni analitičar u KCM Tradeu, prenosi Reuters.
Ako ne dođe do pogoršanja, cijena barela Brenta do kraja godine mogla bi se vratiti na razine oko 60 dolara, tumači Citibank. Financial Times prenosi da je broj plovidbi u i iz Zaljeva koje se mogu pratiti, dakle brodovi koji nisu isključili uređaje koji to omogućuju, porastao s jedne do dvije tijekom sukoba na osam prvog dana srpnja, prema sedmodnevnom prosjeku platforme za pomorske podatke Signal.
Analitičari američke banke ističu prijetnju koju i dalje predstavlja pitanje upravljanja Hormuškim tjesnacem i uvođenja naknada za plovidbu, što je bila glavna tema neizravnih tehničkih pregovora SAD-a i Irana u Dohi ove srijede.
Mohammad Bagher Ghalibaf, glavni iranski pregovarač, državnoj televiziji IRIB prezentirao je stav novih vlasti navodeći da je Bog ratom Iranu podario "jedan od naših najvećih strateških instrumenata moći" u Hormuškom tjesnacu. "Suverenitet" i upravljanje "ostaju u Iranu" i administracija će se provoditi u koordinaciji s Omanom i arapskim državama Zaljeva, rekao je, dodajući da nema prostora za odstupanje od tog stava, kako je prenio CNN.
Trump nakon sastanaka u Dohi: ‘SAD i Iran slažu se vrlo dobro‘
Bloomberg je u četvrtak poslijepodne objavio da neke vodeće europske sile postupno prihvaćaju da će se za plovidbu Hormuzom plaćati Iranu i Omanu pristojbe koje se neće nazivati pristojbama. Agencija ne navodi o kojim je zemljama riječ, ali pristup je to koji cilja smirivanju negativnih ekonomskih posljedica agresije na Iran: već je Memorandum bio dostatan da inflacija u europodručju u lipnju uspori na 2,8 s 3,2 posto u svibnju, uz energiju kao i dalje glavni pokretač rasta cijena.
Agencija prenosi i da predstavnici nekih zaljevskih zemalja dijele stav europskih u privatnim razgovorima, iako to nije - dodajem zasad - i službeni stav njihovih vlada. Jutarnji je prije nekoliko dana prenio da je Oman poručio europskim zemljama da, kad dođe do uređenja odnosa nakon rata, neće biti povratka na ranije stanje, nego će dvije hormuške obalne zemlje naplaćivati plovidbu.
Axios je prenio da su američki pregovarači u Dohi pokušali uvjeriti iranske da bi ukidanjem svih američkih i inih sankcija Teheran zarađivao više nego naplatom plovidbe. Zanimljiva je rečenica koju novinar Barak Ravid pripisuje neimenovanom američkom dužnosniku: "Potičemo ih da više razmišljaju o svom potencijalu u kontekstu šireg nuklearnog i regionalnog sporazuma o neintervenciji".
Kina ponavlja stav da je "što skorija obnova sigurnog i neometanog prolaza Tjesnacem u interesu svih strana". Guo Jiakun, glasnogovornik ministarstva vanjskih poslova, tomu je dodao: "Potrebno je adekvatno rješenje za poremećaje u Hormuškom tjesnacu, a zajednička zabrinutost međunarodne zajednice zahtijeva odgovarajući odgovor". Peking, dakle, ne prihvaća, zasad, ideju naplate prometa, što bi moglo predstavljati problem Teheranu. Nedoumica je u kojoj mjeri je Kina spremna izvršiti pritisak na Iran kako bi odustao od planova naplate.
Scott Lucas, profesor međunarodne politike na Sveučilišnom koledžu u Dublinu, u razgovoru za France 24 trenutačni prekid vatre ne opisuje kao put prema miru, nego kao "nestabilni ekvilibrij koji održavaju uzajamna suzdržanost, neriješene ambicije i suprotstavljene vizije regionalnog poretka". Profesor Lucas smatra da je sirova, fizička kontrola nad energetskom infrastrukturom zamijenila ideološko i nuklearno pozicioniranje kao primarnu valutu diplomacije.
Takva slika razvoja situacije u Zaljevu u određenoj mjeri odgovara Kini, zbog čega stručnjaci Cipher Briefa smatraju da Peking ne kani ni na koji način koristiti svoj utjecaj na Iran. Bivši visoki dužnosnik CIA-e Hamlet Yousef tvrdi da je "kontrolirana nestabilnost" optimalni ishod za Peking: Iran koji je ekonomski ovisan o Kini i dovoljno jak da Washington drži zaokupljenim, ali bez nedostataka koje bi donijelo izazivanje regionalnog rata. "Kina će prije omogućiti krhko primirje nego trajni mir", rekao je, uspoređujući Iran s pekinškom idealnom verzijom ruskog rata u Ukrajini - trajno iscrpljivanje suparničke supersile. To je, tvrdi, i razlog zašto je Kina gurala Pakistan prema stabiliziranju, a ne rješavanju sukoba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....