Nije teško zamisliti susret Winstona Churchilla i mlade kraljice Elizabete II kad je prvi opet postao premijerom. S jedne strane iskustvo, poznavanje svega, ratni pobjednik, s druge strane neočekivana kraljica. Jednako tako nije teško zamisliti ni posljednji politički čin kraljice, susret s novom premijerkom Liz Truss. Ukupno 15. Povijesni luk koji ocrtava, da parafraziram naslov djela Engleza Edwarda Gibbona, Slabljenje i propast britanskog carstva. Pratila je kako Indija, dragulj u kruni, napušta imperij, a onda i svi ostali. Do Škotske, koja je ostala u Kraljevini uvjerena da će tako ostati i u EU. I sada neumoljivo želi van.
Ujedinjena Kraljevina je iz Drugog svjetskog rata izašla pobjednicom, ali ekonomski iscrpljena do krajnjih granica. Tijekom konferencije u Bretton Woodsu dolar je postao globalnom valutom, funtu nitko nije ni spominjao, SAD je globalna velesila, a London će se 1956. godine Sueskom krizom suočiti s definitivnim krajem globalne moći. Nevolja je bila u tome što se veći dio političke zajednice s tom činjenicom nije želio, niti želi, suočiti. Great Britain je u svijesti učenika Eatona i studenata Oxforda i Cambridgea bila i ostala Great. I zato nisu otvorena srca ušli u tadašnju Europsku ekonomsku zajednicu, a kad je postala Unijom bilo je samo pitanje trenutka kad će iz nje uteći.
Kraljica Elizabeta II bila je simbolom te krinke pretvorivši se u globalnu ikonu koja je, uz englesku nogometnu ligu, Beatlese i Rolling Stonese, lošu kuhinju i five o’clock tea činila kulisu iza koje je bilo sve manje stvarnog sadržaja. U tom je kontekstu važnu ulogu igrao Commonwealth, mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije piše “zajednica država koje su nekoć tvorile Britansko Carstvo, a poslije su zadržale neke veze i suradnju (dok neke čak priznaju britanskog monarha kao vrhovnog poglavara)”. Dio zemalja je sačuvao britansku zastavu kao dio vlastite (Australija), dijelu država je formalni poglavar sada kralj Charles III (do danas Elizabeta II), njih 14.
U novom kulturnom ozračju koje vlada svijetom, dio članica Commonwealtha počinje otvoreno dovoditi u pitanje britansku krunu kao dio države. Proces jača, Bahami, Belize i Jamajka su već odmakli u smjeru stvaranja republike. Kraljica tu ništa nije mogla, kao što nije mogla zaustaviti ulazak u EZ niti izlazak. Dvor je tijekom kampanje za referendum o izlasku iz EU mukom mučao. Kraljica se ne bavi dnevnom politikom. Ali je bila prisiljena primiti američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ipak su to posebni odnosi, nije dolazilo u obzir da ga odbije.
Kraljica se trudila ojačati utjecaj Ujedinjene Kraljevine širom svijeta, obitelj ju u tome slijedila, nastojala je ispraviti neke pogreške vlade, popraviti dojam, ali stvarni je politički doseg bio upitan. Djelovanje Lady Di je često bilo medijski prodornije. Netko bi rekao i iskrenije. Što je bio dokaz ukupnog dosega Kraljevine.
Premijer Boris Johnson je objavljivao strategije koji će vratiti “greatness”, veličinu Velikoj Britaniji. A upravo je on populizmom, izvrtanjem pravila, poigravanjem vladavinom prava kad mu je to išlo u prilog sustavno razarao institucije zbog kojih je “great” imao smisla ispred Britain. Kraljica ga, realno, nije zaslužila kao "svog premijera". Ne treba dvojiti što je o njemu mislila gospođa koja je svaki tjedan razgovarala s Churchillom. I koja je doživjela da Indija s petog mjesta globalne ekonomske sile izgura Britaniju (namjerno izbacio pridjev).
Kralj Charles III će se suočiti s možda i nepremostivim izazovom, kako nakon Kraljice očuvati monarhiju koja je izgubila gravitacijski centar koji je bila ta gospođa. Ako karipske zemlje budu signal drugima, ako Commonwealth oslabi, ako ne uspije sačuvati simboliku i ikonski status britanskog monarha u zemlji, možda ćemo svjedočiti pretvaranju britanske monarhije u rang kojim ima, primjerice, Španjolska. Bez ikakve političke težine u svijetu, a kod kuće trošak, iako plaća porez.
The Financial Times u uredničkom komentaru naglašava “otmjenost, čovječnost i hrabrost” Elizabete II. I zaključuje da su Elizabeta I i Viktorija vladale u razdobljima nacionalne ekspanzije. “Elizabetu II je zapalo da bude oslonac nacije koja suočava s promjenom vlastitog mjesta u svijetu”, pišu. Sada dolaze Charles III i Liz Truss. Novo doba, nova pravila. Monarhija na zalasku. Ostaju samo posjedi i poslovi.