Ubrzo nakon početka napada Izraela i SAD-a na Iran, počela su nagađanja o ciljevima operacija "Epski bijes" i "Ričući lav", a mnoge procjene govore da je, ukoliko je cilj svrgavanje postojećeg režima ili barem njegovih trenutačnih nositelja, taj cilj teško ostvariv bez kopnene invazije na zemlju.
Svjetski mediji proteklih su dana izvijestili da Američka središnja obavještajna agencija (CIA) radi na planu naoružavanja kurdskih snaga s ciljem poticanja narodnog ustanka u Iranu, kako je izvijestio CNN, pozivajući se na izvore upoznate s tim planovima. Prema tim izvorima, administracija predsjednika Donalda Trumpa vodi aktivne razgovore s iranskim oporbenim skupinama i kurdskim čelnicima u Iraku o mogućnosti pružanja vojne potpore, iako je Bijela kuća demantirala izvještaje da razmatra naoružavanje Kurda.
Iranske kurdske oružane skupine raspolažu s nekoliko tisuća boraca raspoređenih duž granice između Iraka i Irana, ponajviše na području iračkog Kurdistana. Nekoliko tih organizacija posljednjih je dana objavilo priopćenja u kojima najavljuju skoru akciju i pozivaju pripadnike iranske vojske na dezerterstvo. Iranski Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) u međuvremenu izvodi napade na kurdske položaje te je u utorak objavio da je protiv njih upotrijebio desetke bespilotnih letjelica.
Istoga dana Trump je razgovarao i s Mustafom Hijrijem, čelnikom Demokratske stranke iranskog Kurdistana (KDPI), potvrdio je jedan visoki dužnosnik iranskih Kurda. Upravo je ta stranka bila među skupinama koje je IRGC nedavno napao. Prema riječima istog izvora, kurdske oporbene snage iz Irana u narednim bi danima trebale sudjelovati u kopnenoj operaciji na zapadu zemlje.
Kurdi umjesto američkih snaga?
Patriotski savez Kurdistana (PUK), jedna od dvije glavne političke stranke koje upravljaju poluautonomnom kurdskom regijom u Iraku, također je potvrdio da je američki predsjednik Trump obavio telefonski razgovor s njegovim liderom Bafelom Jalalom Talabanijem. U priopćenju izdanom nakon sastanka politbiroa iračke kurdske stranke, PUK je naveo da je Trump informirao Talabanija o ciljevima Washingtona u sukobu. Dodatnu je pozornost izazvalo i to što je Trump podijelio kolumnu iz The Washington Posta u kojoj se sugerira da američke kopnene snage nisu potrebne jer bi "iranski narod bio čizma na terenu".
Medijski izvještaji tvrdili su da su se iranske kurdske milicije konzultirale sa Sjedinjenim Državama o tome hoće li i kako napasti iranske sigurnosne snage u zemlji, prema izvorima upoznatim s tim pitanjem.
Iako su se u četvrtak pojavile informacije da su snage iračkih Kurda ušle u Iran, iranske kurdske oporbene stranke na sjeveru Iraka odlučno su demantirale ta izvješća, kako je javio BBC. "To nije istina. Ne vjerujte u to", kazao je Hussein Yazdanpanah iz Stranke slobode Kurdistana (PAK). "Nijedan pešmerga (borac) nije se pomaknuo. Nitko se ne kreće sam", dodao je.
Naveo je da šest oporbenih skupina, koje su nedavno formirale koaliciju, koordinira svoje planove, ali da im je potrebno da Amerikanci pripreme teren za eventualni potez. "Ne možemo se pomaknuti ako zračni prostor iznad nas nije očišćen. Moramo vidjeti da se uništavaju skladišta oružja [režima]. U suprotnom, to bi bilo samoubojstvo." Također je pozvao na uspostavu zone zabrane leta kako bi se pružila zaštita kurdskim snagama. "Režim je vrlo brutalan, a najnaprednije oružje koje imamo je kalašnjikov", istaknuo je.
Svaki pokušaj naoružavanja iranskih Kurda zahtijevao bi logističku potporu iračkog Kurdistana, kroz koji bi se oružje dopremalo i odakle bi operacije mogle biti pokretane. Iranske sigurnosne snage često su masovno raspoređene u kurdskim područjima, a u siječnju su nasilno ugušile prosvjede u Sanandaju. U ponedjeljak je IRGC građanima toga grada slao poruke na mobitele, pozivajući ih da prijave svako kretanje oružja ili vojnih aktivnosti.
Sam Trump je, pak, u razgovoru za Reuters u četvrtak poticao iranske kurdske snage u Iraku da pokrenu napade na Iran. "Mislim da je divno što to žele učiniti, bio bih za to", rekao je o mogućnosti ulaska iranskih kurdskih snaga u Iran iz susjednog Iraka.
Sve je spremno za kopneni upad u Iran: Tisuće boraca na granici, naoružala ih je CIA!
No, u petak su stigla nova medijska izvješća prema kojima je Trump, govoreći za NBC, ocijenio da bi slanje američkih kopnenih snaga u Iran bilo "gubitak vremena" te takvu opciju smatra suvišnom. "Izgubili su sve. Izgubili su svoju mornaricu. Izgubili su sve što su mogli izgubiti", rekao je on.
Ipak, The Washington Post je u četvrtak pisao da je američki predsjednik u obraćanju kurdskim manjinskim vođama u Iranu i susjednom Iraku ponudio opsežnu američku podršku u eventualnim pobunjeničkim naporima protiv Teherana. Prema tim informacijama, Trump je ponudio "opsežnu američku zračnu pokrivenost" i drugu podršku proturežimskim iranskim Kurdima da preuzmu dijelove zapadnog Irana, prema više izvora upoznatih s tim naporima. "Američki zahtjev iračkim Kurdima je da otvore put i da ne ometaju" iranske kurdske skupine koje se mobiliziraju u Iraku, "uz istovremeno pružanje logističke podrške", rekao je visoki dužnosnik Patriotskog saveza Kurdistana.
‘Oni koji gledaju smrti u oči‘
Kurdi su uglavnom sunitski muslimani, za razliku od šijitskog establišmenta koji dominira Iranom. Procjenjuje se da Kurda ima oko 45 milijuna, a njihova domovina, Kurdistan, prostire se preko granica Turske, Iraka, Irana i Sirije. Čine do 20 posto stanovništva Turske i Iraka te oko 10 posto stanovništva Irana i Sirije i poznati su kao najveća etnička skupina na svijetu bez vlastite države, iako su u nekim državama stekli određeni stupanj autonomije. U Iraku kontroliraju četiri pokrajine na sjeveru zemlje s kurdskom većinom te imaju vlastiti parlament, sigurnosne snage i zakone.
Na zapadu Irana djeluje više kurdskih organizacija koje se desetljećima suprotstavljaju Islamskoj Republici, a u nekim su razdobljima sukobi prelazili u otvorenu pobunu protiv državnih snaga. Zato Washington, po nekim procjenama, potiče novu pobunu.
A neke od kurdskih snaga na koje bi SAD možda mogao računati, ukoliko bi se kurdske skupine u regiji sa svojim borcima pridružile američko-izraelskim akcijama u Iranu, su i slavne Pešmerge.
Pešmerge, dobrovoljci, na kurdskom jeziku "oni koji gledaju smrti u oči", kurdski su borci u sjevernom Iraku koji su u prošlom desetljeću iznijeli velik teret boreći se protiv tzv. Islamske države (ISIS).
Dronove od 10.000 dolara skidaju rakete vrijedne 4 milijuna. Sada svi preklinju Ukrajinu za pomoć!
Pešmerge imaju svoje korijene u skupinama labavo organiziranih plemenskih graničnih stražara iz kasnih 1800-ih, ali su formalno organizirane kao nacionalna borbena snaga kurdskog naroda nakon pada Osmanskog Carstva nakon Prvog svjetskog rata, početkom 20-ih godina prošlog stoljeća. Kada je Osmansko carstvo počelo propadati, pokušale su nametnuti kontrolu nad kurdskim područjima u Iraku i Iranu.
Naziv Pešmerge postao je popularan nakon što je kurdski političar i intelektualac Ibrahim Ahmad tako nazvao vojno krilo Kurdske demokratske stranke, u čijem je osnivanju sudjelovao. Taj termin je potom postao sinonim za vojna krila različitih kurdskih političkih stranaka i pokreta u Iraku, Siriji, Iranu i Turskoj.
Kako je kurdski nacionalistički pokret rastao, tako se razvijao i identitet Pešmergi kao ključnog dijela kurdske kulture – od plemenskih branitelja do nacionalističkih boraca za neovisnu kurdsku državu. Njihova ideološka orijentacija ovisi o tome kojoj političkoj stranci ili pokretu pripadaju, a ideološki okviri se kreću od nacionalističkih, preko ljevičarskih do islamističkih. Ideja o osnivanju neovisne kurdske države smatra se zajedničkom svim ideološkim okvirima i spaja ih.
Nakon Prvog svjetskog rata regija Kurdistana, koja je ranije bila strateško tampon-područje između Osmanskog i Perzijskog Carstva, počela je na sebe gledati kao na jednu od nekoliko novih nacionalnih država nastalih u regiji, formiranih na ostacima Osmanskog Carstva – Iraka, Sirije i Turske. Regionalni kaos ostavio je vakuum moći, a Kurdi su počeli težiti stvaranju vlastite neovisne države.
Jedan od ključnih momenata u povijesti za Pešmerge bio je iransko-irački rat 80-ih godina prošlog stoljeća. Do 70-ih su se Kurdi podijelili u dvije frakcije koje su kontrolirale sjever i jug iračkog Kurdistana. Međutim, ubrzo su obje došle u sukob s iračkom državom – suparnička kurdska plemena ujedinila su se, a pokret za neovisnost ojačao je.
Iransko-irački rat
U vrijeme iransko-iračkog rata Pešmerge su se razvile u učinkovitu gerilsku borbenu silu. Mnogi kurdski borci bili su dezerteri iz vojske iračkog diktatora Saddama Husseina, a kada su se Pešmerge ujedinile putem plemenskih linija kako bi zauzele teritorij u iračkom Kurdistanu, Hussein je odlučio reagirati.
Neki kurdski borci u prvo su se vrijeme borili uz snage Saddama Husseina u ratu protiv Irana, ali su se mnoge Pešmerge kasnije udružile s iranskim postrojbama kako bi stavile više područja iračkog Kurdistana pod svoju kontrolu. Pešmerge su tada zavladale svim kurdskim područjima u Iraku.
Saddam Hussein tada je pokrenuo kampanju kolektivnog kažnjavanja poznatu kao "Anfal" protiv Kurda, upravo zbog njihove borbe uz iranske snage i nastojanja da prošire teritorij. Tu kampanju nasilja mnogi su znanstvenici i skupine za ljudska prava opisali kao genocid ili etničko čišćenje, a provodila se od veljače do rujna 1988., tijekom iračko-kurdskog sukoba, pri samom kraju iransko-iračkog rata.
Najzloglasniji događaj u kampanji Anfal bio je kemijski napad na Halabju 1988. godine u južnom Kurdistanu. Procjenjuje se da je oko 5000 ljudi, većinom žena i djece, ubijeno kada su irački zrakoplovi bacili otrovni plin na grad. Tisuće stanovnika ugušile su se u mješavini iperita i nervnih bojnih otrova. Kao posljedica toga, Pešmerge su bile prisiljene obustaviti operacije jer je više od milijun Kurda raseljeno, a stotine tisuća ubijene tijekom kampanje Anfal.
CNN ekskluzivno. Navodno je otkriveno tko će na terenu svrgnuti iranski režim
Tijekom 90-ih, unatoč golemim gubicima nakon kampanje Anfal, Pešmerge su nastavile borbe protiv iračkih snaga u kontekstu Prvog zaljevskog rata i savezničke operacije "Pustinjska oluja". Pešmerge su pružale pomoć američkim i britanskim snagama tijekom invazije na Irak 2003. godine, a nakon pada Sadamova režima preuzele su zadaću održavanja sigurnosti u svim kurdskim dijelovima Iraka.
No, unutarnje napetosti nastavile su rasti i eskalirale u rat između dviju suparničkih kurdskih frakcija – Kurdistanske demokratske stranke (KDP), koju je vodio Massoud Barzani, sin kurdskog nacionalističkog vođe Mustafe Barzanija, i Patriotskog saveza Kurdistana, koji je vodio Jalal Talabani, koji će kasnije čak postati predsjednik Iraka.
Tijekom tog razdoblja u redove Pešmergi uključene su i žene borci kako bi se povećao broj snaga u borbi protiv Saddama Husseina, nakon čega su poznati kao skupina u kojoj vojnikinje na prvoj liniji fronte ravnopravno stoje i bore se uz bok muškim kolegama.
Nakon pomirenja dviju suprotstavljenih kurdskih frakcija, koje je potvrđeno Washingtonskim sporazumom 1998. godine, američke specijalne snage rasporedile su agente CIA-e u Kurdistan. Time je započeo odnos suradnje između Pešmergi i Sjedinjenih Država, usmjeren protiv iračke vlade Saddama Husseina. Uloga Pešmergi bila je ključna u konačnom svrgavanju Saddama Husseina.
Trumpova izdaja
Nakon što je svrgnut, američke snage nastavile su surađivati s Pešmergama, obučavati borce i provoditi zajedničke operacije u regiji. Glavninu snaga Pešmergi u proteklom su desetljeću većinom činili veterani borbi protiv snaga iračke vlade i međusobnih sukoba između kurdskih frakcija. Kada je Jalal Talabani iz PUK-a izabran za šestog predsjednika Iraka, a Massoud Barzani iz KDP-a za predsjednika iračkog Kurdistana, kurdske nade u samoopredjeljenje nastavile su rasti.
No, Kurdi imaju loše iskustvo s Trumpom, koji ih je već dvaput iskoristio i potom ostavio na cjedilu. Oni su imali glavnu ulogu u ratu protiv Islamske države, kada su u Siriji bili ključni saveznik Washingtona. Pod okriljem Sirijskih demokratskih snaga (SDF), uz američku zračnu i logističku potporu, Kurdi su odigrali presudnu ulogu u slamanju kalifata Islamske države. Ipak, u listopadu 2019. Trump je iznenada odlučio povući američke snage sa sjevera Sirije, otvarajući time prostor za tursku vojnu ofenzivu protiv kurdskih položaja. Odluka je izazvala oštre kritike, kako u SAD-u tako i među saveznicima, jer su Kurdi ostavljeni na milost i nemilost Istanbula i sirijskog režima.
Drugi put ih je izdao kada je dopustio da snage novog sirijskog vladara Ahmeda al-Šare u sklopu kampanje svrgavanja sirijskog tiranina Bašara al-Asada nasilno protjeraju SDF sa sjeveroistočnih područja gdje su uspostavili autonomnu regiju i pritom pobiju velik broj civila.
U Siriji su kurdski napori tijekom građanskog rata u prošlom desetljeću da se formira još jedna kurdska enklava tako na kraju propali, unatoč ključnoj ulozi Kurda kao kopnenih boraca u uspješnoj kampanji koju je vodila koalicija predvođena SAD-om kako bi u Siriji i Iraku porazila Islamsku državu.
No, ti napori, koji su stajali života mnoge Kurde, učvrstili su reputaciju Pešmergi kao vrlo učinkovitih boraca čije poznavanje terena, mobilnost i motivacija nadoknađuju lako naoružanje i slabu opremljenost čak i protiv vrlo moćnih neprijatelja.
