Bio sam tinejdžer kada sam prije četrdeset godina prvi put došao u Dohu. Na ovoj strani zaljeva nije bilo ničega osim jednog hotela, dokle god puca pogled samo pijesak, slikovit je Indijac za volanom taksija dok se vozimo kroz West Bay, dio grada čiju panoramu bez grižnje savjesti možete preseliti u uvodne kadrove holivudskih filmova.
Neboderi na najjače, nepregledni rojevi dugajlija nosevima razmiču oblake. Ostakljeni, noću raskošno osvijetljeni, debeli, mršavi, nezgrapno nakošeni, elegantno povijeni u bokovima, puni zaposlenog svijeta, ali i oni nikad useljeni i sablasno prazni, podignuti tek toliko da neki šeik pokaže mišiće ili da onim drugim betonskim divovima ne bude dosadno. Dok prolazimo ispod nedovršenog "Burja" koji će do početka Svjetskog prvenstva...