Italija u nedjelju i ponedjeljak izlazi na izbore, možda najneizvjesnije od 1948. Tada se odlučivalo hoće li Italija pasti u leno Pučkoj fronti ili demokršćanima (koji su pobijedili i izgradili klijentelistički koruptivni sustav dug pola stoljeća). Sada se ne odlučuje samo tko će pobijediti, nego hoće li itko pobijediti ili će Italija upasti u kaos gori od grčkoga.
Na izbore je pozvano 50 milijuna birača - pitanje je koliko će njih odustati od glasanja, zgađeni postojećim strankama i njihovom autoreferentnom politikom. Od onih koji će izaći, oko 5 milijuna - svaki deseti birač - još nije sigurno za koga će glasati, pa će njihov glas biti odlučen impresijom u zadnjoj minuti, što bi sav politički zemljovid Italije mogao učiniti impresionističkim.
Histerična antipolitika
Samo u Rimu je na posljednji miting Beppea Grilla, bivšeg komičara i histeričnog tribuna antipolitike, u petak navečer došlo oko 800.000 ljudi.
Ovog časa čini se da bi njegov Pokret 5 zvijezda mogao biti treća ili čak druga politička snaga u Parlamentu. Zna se protiv čega su: protiv svega. Tvrde da su oni za bolje, ne kažu ni koje, ni kako. Kažnjavaju kompromitirane i nesposobne političke stranke stopostotnim nedestiliranim populizmom, autoritarnim i isključivim.
Veliki komunikator Silvio Berlusconi u posljednjih nekoliko tjedana izvirivao je sa svakog ekrana, obećavajući svima sve. Ponajprije povrat poreza koje je Monti nametnuo da izvuče Italiju iz kolapsa kamo ju je gurnuo baš Berlusconi.
Na kraju, u petak, obećao je biračima da će porez na nekretnine, koji ih je ogorčio, platiti makar iz vlastitog džepa. Cijele ove novine ne bi nam bile dovoljne da nabrojimo što je sve Berlusconi lažno obećao ili slagao ne trepnuvši u posljednjih dvadesetak godina - ali dosad se čak ni on nije odvažio obećati da će platiti ako pobijedi. U pravnoj bi ga državi zatvorili, u iole civiliziranoj bi ga povjerili liječničkoj skrbi, a u Italiji mu i to prolazi.
Ofucana karikatura
Uzalud lijevi centar s premijerskim kandidatom Pier Luigijem Bersanijem tvrdi da je Berlusconiju jedini cilj izazvati kaos, polomiti noge ljevici pa makar se Italija survala u pakao. Za dva dana ćemo vidjeti jesu li oni i sada, kao i pod Occhettom, kupili dobitnu srećku (kako se činilo još prije mjesec dana), pa je putem negdje izgubili (kako se čini sada).
Najtužniji lik je premijer u ostavci Mario Monti, kojega je predsjednik Republike Giorgio Napolitano izvukao kao zeca iz šešira, a koji se u međuvremenu preobrazio u ofucanu karikaturu pokisla lisca potprašenoga sačmom iz kokošinjca.
Još prije nekoliko mjeseci slavljen kao “spasitelj Domovine”, Monti sada računa tek na četvrto mjesto - ali obećava da će se on već domoći većine, privlačeći izabrane zastupnike i slijeva i zdesna. Dobro, Berlusconi je to činio i plaćao, ali nije bio bedast time se hvaliti, najmanje unaprijed.
Možda je izvjesno samo tko će izgubiti. Kako se sada čini - Italija.