Bila je to ovog utorka uistinu prijelomna vijest koja je prodrmala Kinu. Objavljeno je, naime, da je bivši šef kineske sigurnosne službe Zhou Yongkang pod istragom zbog “teškog kršenja discipline”.
Iako bi netko na Zapadu mogao pomisliti da je vijest važna prije svega zbog bivšeg visokog položaja na kojem je Zhou bio, bolji poznavatelji diskursa kineske Komunističke partije odmah su shvatili o čemu je riječ. Naime, u Kini se i dalje s javnošću komunicira u stalnim frazama, a “teško kršenje discipline” predstavlja sintagmu koja znači da se osoba nalazi pod jednom od najozbiljnijih optužbi, onom za zloporabu vlastitog položaja, u svoju i korist svoje obitelji i bliskih suradnika, te za korupciju.
Kućni pritvor
A to je dvoje od 2012. godine u Kini postalo apsolutno najopasnije od svih drugih optužnica. Naime, tada je na vlast stupio sadašnji predsjednik Xi Jinping koji je kao ključni cilj svoje vlasti - koja će trajati do 2022., ako poživi - postavio beskompromisnu borbu s korupcijom i zloporabom vlasti. Tada je upotrijebio gotovo konfucijevsku usporedbu rekavši da će krenuti u borbu protiv “tigrova i mušica”, dakle da se takvi prekršaji više neće tolerirati ni na kojoj razini vlasti, pa ni na onoj najvišoj. I Xi je stvarno zasukao rukave i dao se u ozbiljan posao istrage - jasno, ne on, nego posebni timovi koji su formirani. A onda su svi ostali gotovo bez daha kad je u ožujku ove godine objavljeno da su kineske službe zaplijenile imovinu vrijednu 14,5 milijardi dolara koja je bila u vlasništvu Zhouove obitelji i njegovih suradnika, sve u svemu oko 300 osoba. Oni su, jasno, završili po zatvorima i u istražnim procesima, a o Zhouu se ništa nije čulo, što je pokrenulo niz spekulacija i šuškanja koja su išla tako daleko da se sumnjalo da je već ostao bez glave. Naime, ovaj je visoki dužnosnik posljednji put viđen u javnosti 1. listopada prošle godine na proslavi koju je organizirao Kineski univerzitet za naftu. Ubrzo se, pak, saznalo da je istraga protiv bivšeg “prvog sigurnjaka Kine” počela još 2012. godine, a da je nakon listopada bio smješten u kućni pritvor, i to ne u svom stanu, jer bi to bilo preočito, nego u vojnoj bazi u blizini grada Baotoua u središnjoj Mongoliji. I tako je počeo konačni pad dosad najviše rangiranog kineskog dužnosnika koji se našao na udaru Xijeve politike. I to još od formiranja Narodne Republike Kine 1949. godine.
Zhou, jedan od moćnika kineske politike proteklih desetljeća, rođen je 1942. godine u prosincu. Bio je iz siromašne obitelji te su mu školovanje omogućili obiteljski prijatelji, a on im je uzvratio postavši jedan od najboljih učenika u školi te je stalno prelazio na sve ekskluzivnije razine školovanja. Konačno se upisao na tadašnji Pekinški institut za naftu gdje su ga 1964. godine partijski “lovci na glave” pozvali da se priključi pokretu, što, jasno, nije odbio - takvo što ne bi bilo pametno, završio bi vjerojatno u nekom logoru, upitno je bi li završio obrazovanje, a o nekoj karijeri ne bi mogao niti sanjati. Ovako, širom su se otvorila vrata, iako ga je malo zaustavila kulturna revolucija, ta strašnja nepogoda od koje se Kina jako dugo oporavljala. Zatim je počeo raditi u naftnom biznisu gdje se strpljivo penjao stepenicu po stepenicu, da bi konačno 1996. godine došao na čelo Kineske nacionalne naftne korporacije.
Pijani funkcioneri
Usporedo je tekla i njegova politička karijera te je već 1998. postao ministar za zemlju i resurse, pa šef partije u Sečuanu, da bi konačno vrhunac karijere doživio 2002. godine kad je postavljen na položaj ministra za javnu sigurnost. Dakle, pod njegovom su kontrolom bile zapravo sve sigurnosne službe i bio je jedan od najmoćnijih političara. Za njim nije ostao loš trag: silno je nastojao unijeti novine u policijsko poslovanje kako bi ustrojio profesionalnu službu pa je ostalo zapamćeno da su stotine policajaca dobile otkaz zbog alkoholiziranosti na radnome mjestu, što je prije bilo nezamislivo. Zahvaljujući dobro obavljenom poslu, postao je član Stalnog komiteta Politbiroa gdje je ostao sve do 2012. godine. Treba napomenuti da je riječ o najmoćnijem tijelu u Kini u kojem se nalazi samo sedam osoba.
Veliki luksuz
Službene optužbe protiv njega govore da je namještao poslove u unosnom naftnom biznisu na koji je i dalje snažno utjecao, da se istim poslovima bavio i njegov sin, također uhićen i pod istragom, te da je svoje poslušnike stavljao na visoke političke položaje. Ne treba sumnjati da je tako bilo. Naime, i u samoj je Kini javna tajna da su se gotovo svi dužnosnici dobro opernatili, dok se izvan zemlje priča i o sasvim pristojnim bogatstvima kojima raspolažu obitelji najviših kineskih političkih šefova. Naime, Kina je već dulje vrijeme jedno od najvažnijih tržišta proizvođača visokoluksuzne robe koja se ondje redovito koristi kao mito (a dobro prolaze i “šuške”, posebno ako je riječ o čvrstoj valuti - jest da je yuan domaća valuta, ali daj ti radije devize). No, čini se ipak da je važniji razlog od ovoga bio Zhouov pokušaj da i nakon 2012., kad je na partijskom kongresu pokrenuta promjena vlasti, sačuva kontrolu nad sigurnosnim službama. Kako je bilo jasno da on više neće biti u Stalnom komitetu Politbiroa, odlučio je na to mjesto ubaciti političara u usponu, “mladu nadu” Bo Xilaija. No, očito je da su neki drugi krugovi pravodobno uočili taj manevar pa je ubrzo protiv Boa i njegove žene pokrenuta istraga zbog ubojstva jednog britanskog poslovnog čovjeka i, jasno, korupcije. Bo, koji je silno volio reflektore javnosti, odmah je nestao s političke scene, a Xi je očito zapamtio Zhouu da je kanio iz sjene upravljati sigurnosnim službama pa je pokrenuo istragu protiv njega.
Bez zaštite
Naime, otkako je Deng Xiaoping uveo sustav promjene vlasti svakih deset godina, posebno su osjetljive upravo prve godine nakon što novi tim preuzme vlast. Jer, onaj stari na bilo koji način nastoji sačuvati svoje poluge vlasti dok ga novi pokušava maksimalno razvlastiti. Tako je Jiang Zemin želio sačuvati mjesto u vojnom komitetu kako bi zadržao kontrolu nad utjecajnim vojnim snagama, ali ga je Hu Jintao smijenio čim se osjetio dovoljno snažnim. Isto to sada radi i Xi, pod okriljem borbe protiv korupcije. No, ovaj je slučaj ipak poseban jer su se sada, prvi put, s ovom odlukom sadašnjeg predsjednika suglasila i oba bivša, Jiang i Hu. Tako je Zhou ostao bez ikakve zaštite i sasvim je jasno da je njegovo utamničenje zapravo ustupak na koji su “bivši” pristali kako Xi nakon toga ne bi više kopao po njihovim obiteljima i zaradama.
Borba za vlast
Naime, kad je procurila vijest da su pozatvarani Zhouovi suradnici, tada su i Jiang i Hu otvoreno postavili pitanje je li kazneni progon visokih komunističkih dužnosnika pravi put. Naime, tvrdili su da bi se tako u javnosti mogao steći dojam da je partija iskvarena, što bi moglo utjecati na njezin ugled u javnosti. No, očito je da je Xi dovoljno ojačao da bi mogao odbiti takve prigovore i okrenuti ih u svoju korist - dakle, upravo ovakvi postupci jačaju ugled partije. Ipak primarno nije riječ o borbi protiv korupcije, nego o borbi za moć unutar partije. U svemu tome ovaj je put stradao Zhou - čovjek vrlo mrka i ozbiljna lica. Tog bivšeg moćinka sada čeka ispitivanje bez odvjetnika, pa proces i sigurna zatvorska kazna.