U vrijeme kada izbjeglička kriza prijeti da raskrinka Europsku uniju i njezine države članice kao zajednicu koja tek načelno podupire ljudska prava, ali koja sve više uzmiče pred ksenofobnim stavovima i otvorenom neprijateljstvu prema ljudima koji su ostali bez svojih domova, britanski Guardian objavio je nevjerojatnu priču o sirijskom astronautu koji je danas, kao i 45 posto njegovih sunarodnjaka - izbjeglica.
Mnogi ljudi, u pravilu nedovoljno informirani li naprosto isključivi, žele izbjeglice iz Sirije prikazati kao divljake koji se nikada neće uklopiti u Europu, koji su civilizacijski zaostali za našim "naprednim" stavovima i koji će potiho preuzeti Europu. Iako ovaj nonsens demantiraju stotine tisuća normalnih i obrazovanih ljudi koji su u bijegu pred ratnim vihorom novi dom potražili u Europi, priča sirijskog astronauta Muhammeda Farisa možda najbolje opisuje nerazumijevanje pravog stanja i tragediju jedne države.
Gospodin Faris (61) rođen je u drevnom gradu Alepu, nekad ponosu Sirije i najvećem gradu u državi, a danas porušenom mjestu oko kojeg se vrti ključna bitka rata u Siriji. Pripada skupini sunitskih muslimana, a 80-ih je godina, nakon svladavanja mnoštva zapreka, postao pilot u sirijskoj vojsci. Tek dvije godine pilot, u 1985. godini bio je jedan od četvorice Sirijaca koji su izabrani da sudjeluju u programu Interkozmos u suradnji sa Sovjetskim Savezom. Dvije godine kasnije, baš je Faris izabran da ode u svemir, iako je tadašnji vladar Sirije Hafez al-Asad (otac Bašara Al-Asada) preferirao da ta čast pripadne nekom od alavitskih kandidata koje je poslao u Moskvu, no Sovjeti su ignorirali njegove želje.
Faris je 1987. Sojuzom poletio na svemirsku stanicu Mir gdje proveo skoro osam dana prije povratka na Zemlju:
- Tih sedam dana, 23 sata i pet minuta promijenili su moj život. Kada cijeli svijet ugledaš kroz prozor iz svemira, više ne postojimo mi i oni, više nema politike - priča Faris kojeg je iskustvo u svemiru toliko nadahnulo da je napustio vojsku i počeo educirati ljude o znanosti, posebno astronomiji, kako bi prenio "privilegirani pogled koji je dobio", piše Guardian .
Pri povratku na Zemlju, Faris je postao nacionalni heroj - po njemu su nazvane ceste, škole pa čak i aerodrom. Predložio je Asadu starijem da osnuje i institut za svemirska istraživanja kako bi i drugi mogli poći njegovim stopama što je ovaj bez razmišljanja odbio.
- Hafez al-Asad je ljude htio držati u neznanju, podijeljene i bez pravog obrazovanja. Tako diktatori ostaju na moći - kaže Faris koji je naposlijetku dobio posao predavača na akademiji za vojne pilote.
Kada je 2000. godine Hafez preminuo, na vlast je došao njegov sin Bašar u kojeg su mnogi polagali nade da će pokrenuti demokratizaciju i napredak društva. No, to se nije dogodilo:
- Kao i njegov otac, Bašar je bio neprijatelj društva - kaže Faris koji je 2011. godinu dočekao kao čelnik Akademije zračnih snaga i samim time kao vojni savjetnik, iako se htio povući isključivo u znanstveni rad. No, te 2011. Arapsko je proljeće bilo u punom zamahu:
- Početnih mjeseci prosvjedi su bili isključivo miroljubivi. To su bili moji ljudi, naši ljudi - kaže Faris koji im se pridružio od samog početka, iako su mu zbog toga Asadovi ljudi prijetili. On i njegova žena nastojali su nagovoriti ljude iz režima da pristanu na neke blage promjene, ali "oni su mislili da su bogovi".
Kada su počeli sukobi, Farisu je najteže bilo gledati kako je njegovim mladićima s Akademije "ispran mozak" kako bi ih se uvjerilo da napadnu vlastiti narod. Većina njih u međuvremenu je napustila Asada, ali neki od najboljih, uglavnom alaviti, postali su vojne vođe režima. Sam Faris je državu konačno napustio u kolovozu 2012. godine, zajedno sa svojom ženom i troje djece.
Otišli su u Tursku, a on je i dan danas najviše pozicionirani član režima koji je napustio Asada. U Turskoj je izbjeglica, iako živi u boljim uvjetima od većine njegovih sugrađana. Rusi su mu nudili pomoć, ipak je riječ o nositelju odličja Heroj Sovjetskog Saveza (najvišeg mogućeg u SSSR-u), ali je Faris njihovu pomoć s gnušanjem odbio:
- Putin nije Sovjetski Savez. Ovi današnji Rusi su ubojice i kriminalci koji k tome podupiru ubojice. Na njihovim je rukama krv 2000 civila. Dok ne prestanu s nasiljem, neću se odazvati na njihove konferencije na koje me stalno zovu.
I europske nevladine udruge nudile su pomoć Farisu, ali i njih je odbio jer misli da ga žele iskoristiti u političke svrhe:
- Gdje su Europljani bili kada je trebalo? Oni su protiv mojih ideala te ne mogu tamo živjeti - kaže Faris.
Nekadašnji astronaut i heroj danas živi u svojevrsnom limbu u Istanbulu. Turci ga redovito pitaju za savjet kada su u pitanju sirijske izbjeglice, a preko svojih starih vojnih kontakata u turskoj vojsci diskutira i ratno stanje u državi. Također je član nevladine mirovne udruge Sirijski nacionalni odbor za demokratske promjene:
- Moj san je da živim u svojoj državi sa svojim vrtom u kojem ću gledati kako se djeca igraju bez straha od bombi. Znam da ću to dočekati, iako su izvanjski utjecaji na revoluciju sve to poremetili - kaže i kroz suze se prisjeća ranih dana revolucije. Uvjeren je da su za ISIS krivi utjecaji iz Saudijske Arabije i Pakistana, ali isto tako vjeruje u mirno rješenje.
- Ovu situaciju neće riješiti oružje i religija, nego nada - zaključuje Faris.