Raste zabrinutost zbog planova za novog domaćina UN-ove konferencije o klimi koja treba zasjedati u Sharm el-Sheikhu u Egiptu sljedeće godine, što će biti ključni summit ako svijet želi ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5C, piše Guardian.
Nekoliko zelenih stručnjaka i aktivista za ljudska prava reklo je Observeru kako se boje da će egipatski autoritarni režim ograničiti mogućnost prosvjeda skupina civilnog društva na summitu, smanjujući pritisak koji se može izvršiti na čelnike i ministre iz gotovo 200 zemalja koji će sudjelovati na samitu.
Sastanak na vrhu COP26 u Glasgowu doveo je do značajnog napretka u smanjenju emisija stakleničkih plinova, ali tamo postavljeni nacionalni ciljevi za ugljik nisu uspjeli skoro prepoloviti emisiju koja je potrebna da ostane unutar 1,5 C u odnosu na predindustrijske razine.
Prepoznajući to, nacije su se složile preispitati svoje ciljeve prije sljedeće godišnje klimatske "konferencije stranaka", zakazane za sljedeći studeni.
Od dolaska na vlast vojnim udarom 2013., egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi nadgledao je najdublje kršenje građanskih prava u modernoj povijesti Egipta. Neslaganje je zabranjeno: Arapska mreža za informacije o ljudskim pravima procjenjuje da je 65.000 političkih zatvorenika trenutno unutar pritvorskog sustava u zemlji, koji je u posljednjem desetljeću narastao na najmanje 78 velikih pritvorskih centara.
Kritičari, od političara do ljudi koji objavljuju komentare na društvenim mrežama ili čak malih grupa koje prosvjeduju protiv poskupljenja metroa u Kairu, privedeni su i zatvoreni zbog optužbi za terorizam.
"Mislim da i političko okruženje Egipta i njegova uloga domaćina konferencije ukazuju na to da postoji mnogo razloga za zabrinutost", rekao je Timothy Kaldas iz Instituta za bliskoistočnu politiku Tahrir Instituta u Washingtonu.
"Prosvjedi su de facto zabranjeni, dok su mnogi ljudi zatvoreni zbog prosvjeda bez dopuštenja vlade, koje se gotovo nikad ne daje." Kaldas je ukazao na zastrašivanje, nadzor, a u nekim je slučajevima i fizičko uznemiravanje usmjereno prema aktivistima kada su prije dvije godine nazočili 64. sjednici Afričke komisije za ljudska prava u Sharm el-Sheikhu.
Egipatski aktivist za zaštitu okoliša, koji je tražio da ostane neimenovan, rekao je da je Egipat uklonio nužni pritisak koji su stvorili aktivisti koji djeluju izvan "plave zone" konferencije ili sankcioniranog područja.
"Ta napetost između civilnog društva i vlade dovela je do ustupaka i određenog napretka", rekli su. Aktivist je rekao da je rezultat egipatske gotovo desetljeće duge zabrane uličnih prosvjeda i suzbijanja političkih organizacija to što akteri civilnog društva i potencijalni prosvjednici koji posjećuju Egipat zbog konferencije neće moći stupiti u vezu s lokalnim organizacijama, jer bi to moglo ugroziti egipatske aktiviste.
"Preopasno je da se to dogodi osim ako ih izravno ili neizravno ne sankcionira egipatska vlada", rekli su. No, neki međunarodni promatrači vjeruju da bi to mjesto trebalo dati dodatni poticaj pozivima ranjivih zemalja velikim gospodarstvima u nastajanju, poput Kine, Indije i Rusije, da pooštre svoje ciljeve smanjenja štetnih emisija plinova.
Bob Ward, direktor politike na Institutu Grantham na London School of Economics, rekao je: “Egipat će biti posebno prikladan domaćin za COP27. Pitanja financiranja klime, prilagodbe, gubitaka i štete trebala bi biti visoko na popisu prioriteta, a sva su od posebne važnosti za Afriku, koja je dom mnogim od najranjivijih skupina ljudi koji su podložni utjecajima klimatskih promjena.”
Bernice Lee, direktorica istraživanja budućnosti u Chatham Houseu, također je pozvala na veći naglasak na zemlje u razvoju: „Moramo se usredotočiti na činjenicu da je ovo globalni događaj koji se ne odvija samo u Egiptu već i u Africi, to je zlatna prilika za angažiranje različitih afričkih dionika o klimi, jer će se mnoga obećanja dana u Glasgowu ostvariti u regijama zemalja u razvoju poput Afrike.”
Međutim, Paul Bledsoe, bivši Clintonov savjetnik za klimu u Bijeloj kući sada s Institutom za progresivnu politiku u Washingtonu, upitao je hoće li Egipat izvršiti dovoljan pritisak na zemlje da povećaju svoje ambicije u pogledu smanjenja emisija: “Ostaje vidjeti hoće li Egipat biti voljan unaprijediti veće klimatske ambicije od povijesnih saveznika kao što je Rusija i novijih financijera poput Kine.”