SARA JE U ŠOKU

‘Čudna pravila odgajanja u Njemačkoj su me ostavila bez teksta, pa znate li što oni puštaju djeci da sama rade?!‘

- Kada sam prvi put otišla na igralište u Berlinu, nisam mogla vjerovati što vidim, ispričala je jedna strankinja svoja iskustva

Sara Zaske 

 /Linkedin/ Profimedia

Principi odgajanja djece razlikuju se od zemlje do zemlje, a te različitosti posebno se vide ako kao stranac odgajate dijete negdje vani. Za Nijemce vrijedi nepisano pravilo da su jako organizirani i pomalo kruti, ali i da djecu odgajaju na način koji je strancima prilično neobičan.

Među onima koji su sve to iskusili je i Amerikanka Sara Zaske, mama i autorica knjige o odgajanju djece u Nemačkoj, koja je neko vrijeme živjela tamo.

Svoja iskustva ona je ispričala za magazin Time.

„Kada sam prvi put otišla na igralište u Berlinu, nisam mogla vjerovati što vidim – svi roditelji bili su zajedno, pili kavu, ne obraćajući pažnju na svoju djecu koja su visila na nekoj spravi šest metara iznad gomile pijeska. Gdje su bile meke podloge? Obavijesti o opasnosti?“, zapitala se iznenađena Sara.

Suprotno stereotipima, većina njemačkih roditelja koje je upoznala nisu strogi, kaže. Oni pridaju veliku važnost neovisnosti i odgovornosti djece.

„Ti roditelji u parku nisu ignorirali svoju djecu; vjerovali su im“, kaže ona i izdvaja nekoliko stvari koje rade roditelji u Berlinu, a koje su je iznenadile.

Ne forsiraju čitanje

„U berlinskim vrtićima imaju poseban stav prema učenju i čitanju kod djece. Zapravo, nastavnici i drugi roditelji su me obeshrabrili u želji da djecu učim čitati. Rečeno mi je da je to nešto posebno što djeca uče zajedno kada krenu u osnovnu školu. Vrtić je vrijeme za igru i društveno učenje. Ali čak i u prvom razredu, učenje se ne forsira. Naša osnovna škola pruža poludnevnu nastavu s čak dva odmora na otvorenom. Međutim, nemojte misliti da ovaj opušteni pristup znači loše obrazovanje: prema procjeni Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj iz 2012. godine, njemački 15-godišnjaci rade znatno iznad međunarodnog prosjeka kada su u pitanju čitanje, matematika i znanost, dok njihovi američki vršnjaci pod pritiskom zaostaju“, napominje Sara.

Ona priča i kako je njena kći jednog dana sva uzbuđena došla s porukom iz škole – plan je bio da rade projekt s vatrom

„Bi li joj dozvolila da zapali svijeće i eksperimentira sa šibicama? Zajedno smo palile svijeće i njima palile stvari. Bilo je odlično. Ipak, ona je bila jedino dijete kojem roditelji nisu dozvolili da u novogodišnjoj noći ispaljuje vatromet.“

Puštaju djecu da skoro svugdje idu sama

Većina osnovaca u Nemačkoj ide bez roditelja do škole i po svom susjedstvu, kaže Sara. Neki čak idu sami metroom.

„Njemački roditelji se, naravno, brinu za sigurnost, ali se obično fokusiraju na promet, a ne na neku drugu vrstu opasnosti, poput otmica, jer njih, srećom, što se tiče stranaca, nema mnogo. A šetkanje naokolo bez roditeljskog nadzora, ili takozvana nezavisna mobilnost, dobra je za djecu“, navodi ona riječi stručnjaka.

Prave zabave prije polaska u školu

Sari je jedan od prijatelja iz Berlina rekao da je među tri najveća životna događaja tamo polazak u prvi razred.

„Tada se u Berlinu prave ogromne proslave u školi – subotom, a za poklon dobiju paket veličine djeteta koji je ispunjen svime, od olovaka preko satova, do slatkiša. Zatim slijedi još jedna zabava s obitelji i prijateljima. Tome se djeeca raduju godinama. To signalizira veliku životnu promjenu i, nadamo se, potiče entuzijazam za učenje.“

Izvode djecu van svaki dan

Nijemci se vode onom čuvenom izrekom – ne postoji loše vrijeme, samo neprikladna odjeća.

„U školama se stalno ističe koliko je važno provoditi vrijeme vani pa zato i imaju velika dvorišta u vrtiću. To je također očigledno na brojnim igralištima u Berlinu. Bez obzira na to koliko je hladno i sivo, a u Berlinu je prilično hladno, roditelji i dalje okupljaju svoju djecu i vode ih u park ili ih same šalju“, kaže Sara.

Na kraju, Sara ističe kako joj je trebalo dugo da svoju osmogodišnju kćer pusti da sama šeta njihovim krajem jer je vrlo prometan.

„Ali napravila sam jedan mali korak. Pustila sam ju da sama ode u pekaru, tik do nas. Prvi put kada je to učinila, vratila se sva ozarena, ponosno mi pružajući kiflice koje je sama kupila. Shvatila sam da nema potrebe da joj kažem da je njena majka bila na balkonu i promatrala je sve vrijeme.“

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2023 12:25