U nastavku donosimo:
- ulazak u podzemni kompleks Čukaru Peki i ekskluzivan obilazak svih faza eksploatacije – od jame do flotacije
- unutarnja pravila sigurnosti koja određuju svaki korak – od alkotestiranja do digitalne kontrole proizvodnje
- iskustva i stavovi radnika i mještana o promjeni života u Boru nakon dolaska kineskih investitora
- suprotstavljena viđenja okolišnih učinaka: inženjer Dušan Višnjić (zaštita okoliša) nasuprot profesorici Snežani Šerbuli (ekotoksikologija)
- što geolozi Bojan Milenković i Bojan Novaković otkrivaju o potencijalu nalazišta i planovima daljnje eksploatacije
Dva su nas sata školovali. Pogledali smo tri videa, pročitali desetak stranica propisa o sigurnosti i potpisali nekoliko suglasnosti, što fizički, što digitalno. Onda smo se skinuli do gaća pa se odjenuli u sigurnosnu odjeću: čizme, hlače, jaknu, kacigu s paketom za samopomoć u slučaju havarije, zaštitne naočale te ponijeli obaveznu rudarsku lampu, plinsku masku, običnu masku i rukavice. Oko vrata smo nosili čip koji upozorava kada naiđe vozilo. Do ulaza u jamu prošli smo još dvije kontrole, puhali smo u dreger i testirali su nas na alkohol, iako smo bili putnici u vozilu, a testirali su nas i izvan vozila. Zapravo, ništa neobično - to je rutina za svakog od 1380 zaposlenika rudarskog kompleksa Čukaru Peki u Borskom okrugu istočne Srbije.
