Svakog ljeta preko 60.000 ljubitelja Wagnerove glazbe iz Njemačke i inozemstva dolazi na festival u Bayreuth, piše Deutsche Welle. Svatko tko odluči prošetati parkom u kojem je smješteno festivalsko zdanje neizbježno će naići na nacionalsocijalističku povijest ovog grada.
S jedne strane, tu je veliko brončano poprsje Wagnera, djelo nacističkog kipara Arna Brekera, a s druge strane se nalazi spomen-ploča svim umjetnicima koji su radili u Bayreuthu i bili progonjeni od strane nacionalsocijalista. Većina tih umjetnika bili su Židovi.
"Danas nitko ne poriče da je Wagner bio vatreni antisemit", kaže Sven Friedrich, direktor Wagnerovog muzeja u Bayreuthu. Čitav kat kuće njegova sina Siegfrieda Wagnera je posvećen povijesti Wagnerove ideologije.
Kada je Richard Wagner umro 13. veljače 1883. godine, Adolf Hitler još nije bio rođen (došao je na svijet 20. travnja 1889.). Ali pitanje ideološke povezanosti Wagnera i Hitlera i dalje je predmet istraživanja - i žučnih rasprava. Jedno se sa sigurnošću zna: Adolf Hitler bio je oduševljen muzikom Richarda Wagnera i instrumentalizirao ju je za svoje potrebe. Hitler je bio rado viđen gost kod Wagnerova sina Siegfrieda i njegove supruge Winifred.
Kritično Wagnerovo istraživanje
Do danas je sporno pitanje je li Wagnerov antisemitizam oblikovao i njegovu glazbu i postoje li likovi u njegovim operama, koji karikiraju Židove. "Ni u Wagnerovim spisima, ni u dnevnicima njegove supruge Cosime nema dokaza da je kod Wagnera postojala takva namjera", kaže stručnjak za Wagnera Sven Friedrich.
Ako su njegovi likovi na sceni prikazani na takav jedan način, onda je to bila interpretacija, koja se odnosila na vlastite stereotipe onih koji su inscenirali njegova djela. Tu se prije svega misli na stereotipe i tjelesne karakteristike, navodno karakterističnim za Židove, koje su korištene kako bi se oni identificirali i to ne samo u okviru nacionalsocijalističke rasne ideologije.
Posebno je u najnovijim istraživanjima naglasak stavljen na sagledavanje Wagnera u vremenu i društvenom okruženju u kojem je živio - i na usporedbu njegova antisemitskog stava s primjerice stavovima u spisima filozofa Karla Marxa. Obojica su u mladosti govorili protiv kapitalizma i „Židova, kojima je samo važan novac".
Wagner i antisemitizam u 19. stoljeću
"Sloboda, jednakost, bratstvo" - pod ovom parolom Francuske revolucije Napoleon je početkom 19. stoljeća omogućio Židovima da budu priznati kao građani s jednakim pravima kao i svi drugi. Tijekom povijesti, Židovima su stalno bila ograničavana prava, bilo im je dozvoljeno samo da se bave određenim zanimanjima i na mnogim mjestima im nije dato pravo na boravak.
U Njemačkoj za njih nije postojala jedinstvena regulativa do 1871. godine. Tek ustavom, koji je važio za cijelo Njemačko carstvo, Židovi su dobili građanska prava. To je bila okolnost koja je nervirala antisemita Richarda Wagnera.
Već 1850. Wagner je napisao pamflet pod pseudonimom "Judaizam u muzici" u kojem je osporio Židovima njihov vlastiti umjetnički identitet. "Židov nikada nije imao vlastitu umjetnost, a time ni život s umjetničkim sadržajem", piše on. Židovi su samo "poput papagaja" mogli oponašati druge umjetnike. Međutim, kako ističe Wagner, u tome su bili prilično uspješni.
Wagner je također upozorio da postoje i takozvani "asimilirani" Židovi, koji su se uklopili u određena društva i prilagodili njihovim nacijama. Građani nacionalno-konzervativne orijentacije toga su se bojali. "To je bio suštinski poticaj za mit da mračna sila Židova želi ovladati društvom i preuzeti vlast i moć", kaže Sven Friedrich. Wagner se založio za protjerivanje Židova iz Njemačke. U judaizmu, koji je za njega bio otjelovljenje industrije i kapitala, vidio je uzrok propadanja kulture i politike.
Wagnerov ambivalentan odnos prema Židovima
Ipak, bilo je mnogo Židova koji su podržavali Richarda Wagnera i njegove muzičke projekte. Nekima od njih - kao što je bio njegov prijatelj i pjesnik Heinrich Heine - Wagner se istinski divio. Svoju fascinaciju Heineom, Wagner je objašnjavao činjenicom da je Heine znao karikirati Nijemce.
Wagner je kasnije relativizirao svoje prijateljstvo ne samo s Heineom, nego i s velikim njemačkim opernim kompozitorom Giacomom Meyerbeerom - Židovom, koji je mladog Wagnera uveo u pariško društvo. Wagner je tvrdio da kao Židov Meyerbeer nije mogao pisati istinsku muziku. Može se pretpostaviti da je njegova mržnja prema Židovima uključivala i porciju zavisti prema uspješnom kompozitoru.
Novac za "Prsten Nibelunga"
Prema mladom židovskom virtuozu na klaviru i učeniku Franza Liszta, Carlu Tausigu, Wagner je gajio očinska osjećanja. Čak ga je primio u svoju kuću. Tausig je kasnije pomogao da se na Wagnerovom festivalu u Bayreuthu realizira operski ciklus "Prsten Nibelunga": kako bi se omogućilo financiranje osnovano je Udruženje ljubitelja Wagnerove muzike, a Tausig se, kako bi skupio novac, nije libio prodavati ni tzv. „patronatske garancije".
U novoj festivalskoj dvorani u Bayreuthu radio je i Hermann Levi, dirigent kraljevske dvorske opere Ludwiga II Bavarskog. Obitelj Wagner ga je jako cijenila, ali je on više puta pao u nemilost, jer se kao sin rabina nije želio krstiti. Wagner ga je šikanirao, isto kao i židovskog pijanista Josepha Rubinsteina, koji je radio kao aranžer za kompozitora.
Obitelji Wagner i Hitler
Djeca slavnog kompozitora odrastala su uz Wagnerove antisemitske ideje. Neki članovi obitelji su na to kritički gledali, drugi su slijedili Wagnerove stavove i opredjeljenja. Njegova kći Eva udala se za engleskog publicista Houstona Stewarta Chamberlaina, čiji su nacionalni i rasno ideološki spisi bili hrana nacističkoj ideologiji. Sin Siegfried oženio je Winifred Williams, koja je također bila iz Engleske. Obožavala je i podržavala Adolfa Hitlera, koji se zauzvrat pobrinuo da se Festival u Bayreuthu može održavati i prvih godina Drugog svjetskog rata.
Za Adolfa Hitlera se kaže da nije poznavao antisemitske spise Richarda Wagnera, ali uska veza između Hitlera i Wagnera je postojala. Richard Wagner poznat je po svojoj ideji koja se ogleda u pojmu „Gesamtkunstwerk" - „cjelokupnog umjetničkog djela" - a koja podrazumijeva spregu teksta, glazbe, glume i arhitekture pod Wagnerovom režijom.
Ali to je samo jedan aspekt, kaže direktor muzeja Sven Friedrich. "Wagnerova ideja znači i veliko estetsko zajedništvo stvaralaca i publike", objašnjava Friedrich. "Uz to dolazi i ukidanje svih društvenih diskursa - dakle politike, ekonomije i religije - u umjetnosti." U svojim spisima pod nazivom "Umjetničko djelo budućnosti" Richard Wagner je napisao: "U umjetničkom djelu svi mi ćemo biti jedno".
Kao još jedan zajednički nacrt postojala je, kako ističe Sven Friedrich, i ideja nacionalsocijalističke ideologije s velikom, jednoličnom (uniformnom) i homogenom masom s vođom na vrhu.
Wagner polarizira do danas
"U trenutku kada antisemitizam, a kasnije i rasizam, koji je i Wagner poprimio, postaje sastavni dio teorije kulture, on postaje i temeljno pitanje njemačkog nacionalnog identiteta," objašnjava Friedrich. "I to je zapravo skandalozna veza između umjetnosti, teorije umjetnosti i antisemitizma. Na taj način je antisemitizam u Njemačkoj dobio posebnu ideološku pokretačku snagu, koja je vodila sve do Holokausta."
Sven Friedrich želi u muzeju Wagner napraviti postav koji govori o tim kompleksnim i složenim uzajamno povezanim pojavama. "Konačno i žrtvama Shoe (Holokausta op. red.) dugujemo da se ne držimo površnih analiza, već da na ovoj ideološkoj priči zaista radimo ozbiljno i primjereno", piše Deutsche Welle.