Ruski je metak vođu ukrajinskog voda pogodio odmah iznad lijevog uha. Zapovjedništvo je ubrzo zatim vojniku kodnog imena Kurir javilo da je sad on šef voda. Kurir je znao da se vod koji je do malo prije vodio čovjek kojeg je oslovljavao s "brate" mora nastaviti probijati kroz šumu koja se nalazi na putu prema Bahmutu, gradu u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine. Činjenica da je njegov smrtno ranjeni zapovjednik ležao na tlu pored njega nije mu dozvolila da brzo odluči što će on i njegovi suborci napraviti, piše The Associated Press.
Nakon 30 sekundi, možda jedne minute, pala je odluka: Neće biti povlačenja. "Naprijed", zaurlao je Kurir i otvorio vatru na ruski rov koji se nalazio nedaleko ispred voda. Pucao je dok se nije uvjerio da mu neprijatelj neće uzvratiti. Ukrajinski su se borci zatim počeli probijati kroz spaljene ostatke drveća u šumi i krenuli prema Andriivki, selu koje je od Bahmuta udaljeno 10 kilometara južno.
Treća jurišna brigada Ukrajinske vojske u Andriivku pokušava ući još od početka ljeta.
Zapovjednik voda "Gagarin" i drugi ozlijeđeni članovi voda evakuirani su nakon što je pao mrak jer su Rusi tražili ranjene Ukrajince. Nekoliko dana poslije, dok se pripremao za Gagarinov pogreb, Kurir je predvidio vlastitu budućnost. "Šuma nam uzima prijatelje. To je najgore", rekao je Kurir. "A kad pomislim koliki put moramo prevaliti... izgledno je da ću se jednog dana ja naći na tlu u toj šumi, a da će moji prijatelji nastaviti prema naprijed", dodao je časnik.
Između ukrajinskih snaga i okupiranog Bahmuta ima nebrojeno mnogo takvih šumaraka. Onaj koji Kuriru i njegovim suborcima uzeo Gagarina širok je otprilike 20 do 30 stabala i dugačak oko dva kilometra.
Puno toga ovisi o uspjehu 3. jurišne brigade. Dok se oni probijaju kroz mrtve ukrajinske šume i pokušavaju doći do Andriivke i Bahmuta, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski od predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena traži još novca i oružja. Da bi dobio ono što traži, Zelenski mora uvjeriti Zapad da ukrajinska kontraofenziva ne posrće i ne šteka. Kongres SAD-a trenutno raspravlja o tome treba li Kijevu poslati novu, 24 milijarde dolara vrijednu pošiljku oružja i humanitarne pomoći.
Zelenski je početkom rujna priznao da kontraofenziva ide sporo. "Važno je da svaki dan napredujemo i oslobađamo teritorij", dodao je ukrajinski predsjednik.
Dva kilometra u mjesec dana
Londonski trust mozgova Royal United Services Institute (RUSI) objavio je ranije u rujnu studiju u kojoj stoji da ukrajinske snage svakih pet dana povrate u prosjeku 700 do 1200 metara. Takav tempo Rusima omogućava da se ukopaju i miniraju teritorij s kojeg se povlače.
Treća jurišna brigada sačinjena je isključivo od dragovoljaca i smatra se jednom od najboljih i najiskusnijih jedinica ukrajinske vojske. Na istočnoj je fronti od siječnja.
Rusi su Bahmut osvojili u svibnju zahvaljujući pomoći koju su im pružili borci plaćeničke vojske Wagner, većinom bivši zatvorenici. Ukrajina otad ulaže velike napore da ga vrati pod svoje. Ako ga uspije osloboditi, nanijet će veliki psihološki poraz Rusiji.
Međutim, vojnici kojima je Kijev povjerio zadatak oslobađanja Bahmuta na raspolaganju imaju sovjetsku mehanizaciju i starije oružje. Treća se jurišna brigada unazad mjesec dana uspjela pomaknuti tek dva kilometra, s tim da su stalno morali paziti na mine i klopke koje su im Rusi postavili. Uz to, stalno su bili na nišanu ruske artiljerije, dronova-bombardera te vojnika koji bi ih čuli kad god bi malo povisili ton.
Pitanja s kojima se 3. jurišna sada suočava ista su kao i ona s kojima se suočava cijela zemlja: Mogu li uspjeti i koliko će ih taj uspjeh koštati?
Brigadin je cilj bila Andriivka, jedan od najvažnijih komada zemlje u Ukrajini. Na dan kad su Kurir i njegovi suborci iza sebe ostavili tijelo svoga zapovjednika Gagarina, 6. rujna, 3. jurišna je zauzela dio šume prepun smeća i držala ga četiri dana. Nisu smjeli mrdnuti ni lijevo ni desno jer su bili okruženi minskim poljima. Za vrijeme jednog odmora, Kurir je listao dnevnik koji je iza sebe ostavio jedan ruski vojnik. "U ratu sam četiri tjedna i već mi nedostaje mama", stajalo je u dnevniku. Kurir je jednog ruskog vojnika kojega je njegova brigada zarobila pitao što zna o tom dnevniku. "Ne znam ništa. Tu sam došao tek dana", rekao je Rus.
Možda ga je napisao ruski vojnik čije je mrtvo tijelo Kurir koristio kao štit. A možda ga je napisao vojnik koji je ranio Gagarina i poginuo nekoliko trenutaka poslije toga.
56 lijesova
Šuma 3. jurišnoj nije uzela samo Gagarina. "Pastir" je ranjen u nogu i previjao se od boli dok je čekao da ga evakuiraju. "Čapi" nije bilo ništa bolje. Grada je "Španjolca" pogodila u glavu, odnosno kacigu. Ozljeda koju je zadobio ostavila ga je bespomoćnog. "Gary" nije pretrpio nikakve ozbiljnije ozljede, ali je PTSP od kojega patio bio toliko ozbiljan da je jedva govorio.
Kurir je predstavljao brigadu na Gagarinovu pogrebu. Ubijeni zapovjednik 3. jurišne sahranjen u svojim rodnima Polonama, gradu koji je od fronte udalje 900 kilometara. Jedan od muškaraca koji je nosio Gagarinov lijes rekao je The Associated Pressu da mu je to bilo 56. put da to radi.
Gagarinova je majka potražila Kurira, međutim bilo mu je teško s njome razgovarati. "Jako smo udaljeni od civila. Kad ovaj rat završi, vjerojatno ću se otići boriti negdje drugdje", rekao je Kurir.
Rat je za njega komplicirana stvar. Rekao je da uživa u naletu dopamina koji iskusi kada napusti "strašan mlin" i vrati se u zapovjedništvo. "Pogledate prema nebu, pogledate oko sebe i shvatite da ste živi i da vas u tom trenutku ništa ne može ubiti. To je taj trenutak. Takav osjećaj ne možete iskusiti nigdje drugdje", dodao je Kurir.
Unatoč tome, nije se htio vratiti u šumu na putu do Andriivke. Zapovjednici su mu naredili da uzme 10 dana dopusta. Osjetili su da se muči iako je izgledao mirno. Te je dane utrošio na pecanje i čišćenje uma.
"Nažalost, mogu otići tek nakon što sam prošao pakao", rekao je Kurir.
Na dan kad je pokopan Gagarin, 13. rujna, svi ukrajinski borci koji su bili dovoljno zdravi za borbu bili su u šumi na putu do Andriivke. Među njima je bio i narednik 24-godišnji "Feđa". Njega je 5. rujna lakše ranila kasetna bomba. Ta mu je ozljeda možda spasila život. Gagarin je zauzeo njegovo mjesto i 6. rujna - poginuo.
Posljednji juriš počeo je 14. rujna. Trećoj su se jurišnoj pridružili borci iz drugih osakaćenih jedinica. Čekala su ih tri do četiri dana neprekidnog boravka na bojištu. Nakon dva mjeseca sporog napretka kroz šumu, mnogi su se borci pomislili da je možda došao dan kada će ući u Andriivku.
"Koliko još života moramo dati? Koliko je još šuma?", zapitao se Feđa.
‘Sve će ponovno narasti‘
Feđa rat vidi kao pothvat koji se da usavršiti pomoću znanja i iskustva. Iako mu je lice glatko, nema mnogo vremena za sumnju i krivnju. On sanja rat i on ga dočeka svaki put kad se probudi. "Rat je znanost. Morate ga proučavati kako biste bili bolji. Ako to ne radite, smanjujete si šanse za preživljavanje. Što ste pametniji, što ste obučeniji, to su vam šanse veće", rekao je Feđa.
A onda, tri mjeseca nakon što im je naređeno da uđu u Andriivku, pripadnici 3. jurišne ušli su u selo nadomak Bahmuta. Uspješno su izbjegli udare artiljerije i dronove-bombardere te pucali na Ruse koji su bježali od njih.
Taj je dan prošao u hipu. Ukrajinci su selo napali artiljerijom, a zatim su na glavnu ulicu u selu bacili dimnu bombu. Ruska je artiljerija pogodila ruske vojnike koji su se predavali i povlačili. Posljednjih stotinu metara ukrajinskog napada na Andriivku bili su mješavina krvi, metala, smeća, čahura i izrešetanih oklopa.
Ukrajinci su pretresli sve kuće u selu. Ako im se neki Rus suprotstavio, ubili su ga. Ruska vojska nije prestala granatirati selo čak ni nakon što su svi njezini borci iz njega istjerani.
Feđa je 16. rujna u Andriivku unio ukrajinsku zastavu kako bi on i njegovi suborci svijetu i sunarodnjacima mogli reći da su ga zauzeli.
Od Andriivke nije ostalo praktički ništa, samo hrpe cigala, spaljena stabla i miris smrti. Feđa je već tada bio spreman Andriivku predati drugoj brigadi i krenuti u osvajanje sljedeće šume. U jednom je podrumu zapovjedniku koji je dobio zadatak čuvanja Andriivke pokušao objasniti zašto se isplatilo boriti za to izmoždeno selo.
"Pogledaj ova polja, ovu šumu. Sve će ponovno narasti", rekao je Feđa. "Gradovi koje smo povratili bit će ponovno izgrađeni. Maknut ćemo iz njih sve sovjetsko... Rat bi mogao biti najbolja stvar koja nam se dogodila jer će nam omogućiti da krenemo ispočetka", dodao je 24-godišnji zapovjednik.
Ukrajinski su dužnosnici rekli da su rujanske bitke za put do Bahmuta Rusiju koštale možda čak i tri brigade. Međutim, Feđa je bio spreman napustiti to bojište. "Šume su me umorile. Želim ići kući. Želim se oprati i spavati", rekao je Ukrajinac i opsovao. "Sve do jutra. Onda ću se vratiti", dodao je Feđa.