Hladni rat i blokovska podjela Europe nikada ne bi završili mirno, s toliko nade i optimizma, da nije bilo Mihaila Gorbačova. Da nije bilo Gorbačova, ne samo da Kazahstan ne bi bio suverena država, nego bi sasvim drukčiji bio povijesni put Čehoslovačke ili Bugarske krajem osamdesetih i dalje. Bez Gorbačova i njegovih politika u sovjetskom Lageru i Sovjetskom Savezu, spremnosti da se carstvo koje je stvoreno poslije Drugoga svjetskog rata raspadne mirno, nikada ne bi bilo volje, pa ni hrabrosti na Zapadu da se dopusti raspad Jugoslavije, da se priznaju Hrvatska i Slovenija. U tom je smislu Gorbačov onaj kojega bi se trebalo svaki put sjetiti u Ljubljani, Skoplju i Zagrebu kada se razmišlja o neovisnosti. U Varšavi, Rigi ili Bakuu, a posebno Berlinu, Gorbačov...