Lijepo je i poučno rečeno da je u Hrvatskoj iznad Sabora samo Bog. Ateistima, a možda i agnosticima, to znači da iznad Sabora nema nikoga (a možda i ponekima pobožnima u Saboru, jer bi se po onome što ozakonjuju, a još više po onome što propuštaju ozakoniti, moglo tvorno posumnjati da se baš ne boje Boga).
Ipak, kad bi između eventualnog Boga i Hrvatskog sabora bio jedan posrednik, katolicima prirodan, naime sadašnji Papa, vjerojatno bi se obradovali ne samo agnostici odnosno ateisti, jer su zakoni koje u pogledu korupcije donosi Papa motu proprio (vlastitom inicijativom) daleko pravedniji i djelotvorniji od zakona koje donosi Sabor navodno motu populi, a uistinu motu factionis (inicijativom Partije, zna se).
U Rimskoj kuriji i u Državi Vatikanskoga Grada...