Dok Xi Jinping ovih dana predstavlja konture novog međunarodnog poretka koji želi izgraditi s Kinom na čelu, u malenoj latinoameričkoj državici, Gvajani, ovog se ponedjeljka održavaju predsjednički i parlamentarni izbori čiji će ishodi u svakom slučaju postati dio veće slagalice Xijeva i Putinova aspirativnog poretka.
Konteksta radi, Gvajana je krajem 2010-ih godina doživjela pravi energetski bum postavši jedan od najbrže rastućih proizvođača nafte u svijetu. Prema posljednjim procjenama, trenutačno raspolaže rezervama od nekoliko milijardi barela nafte, a infrastruktura je tek počela dobivati zamah, pa su se u zemlju od tek 800.000 stanovnika počele slijevati investicije i koncesije.
Naime, 2015. je naftni gigant Exxon Mobil (američka kompanija) pronašao gotovo 11 milijuna barela nafte u priobalnom području zemlje. Proizvodnja je započela tek 2019., a danas produciraju oko 650.000 barela dnevno, s vizijom udvostručenja na 1,3 milijuna barela do 2027. godine.
U 2023. i 2024. državna ekonomija Gvajane bilježi rast BDP-a od čak 40 posto, što je čini jednom od najbrže rastućih gospodarstava na svijetu. Prihodi od nafte čine 70 posto ukupne ekonomije. Prema posljednjim procjenama, do kraja desetljeća, točnije do 2030., Gvajana bi od nafte i plina godišnje mogla uprihoditi oko 7,5 milijardi dolara, što donosi ogroman potencijal za financijski razvoj zemlje.
I sad, dok Donald Trump u svom neposrednom susjedstvu steže mišiće i latinoameričkim državama ne propušta dati do znanja da jedini odnos koji s njima želi graditi jest onaj u kojem su interesi SAD-a na prvome mjestu, Kina, a posljedično i Rusija, ima više takta, pa zemljama u kojima imaju strateški interes, osobito malenima, kojima godi pažnja velikih svjetskih sila, pristupaju u rukavicama.
Ne treba, dakle, čuditi da su aktualnu kampanju za parlamentarne i predsjedničke izbore odlučili iskoristiti da vodu pokušaju okrenuti na svoj mlin, a posao im uvelike olakšava činjenica što je sama utrka nezapamćeno toksična i polarizirajuća.
Naime, dok druge zemlje muku muče oko pitanja kako doći do više novca, specifičnost predizborne kampanje u Gvajani krije se u tome što se glavni kandidati svađaju oko toga kako potrošiti sredstva koja se u zemlju slijevaju velikom brzinom.
Predsjednik Irfan Ali drugi mandat traži uz obećanja da će ojačati privatni sektor i podebljati ulaganja u infrastrukturu dok se opozicija zalaže za državu blagostanja koja prihode od energenata reinvestira u zaštitu marginaliziranih skupina.
Ankete u Gvajani nisu pretjerano pouzdane, no većina upućenih stručnjaka tvrdi da bi Ali trebao dobiti drugi mandat, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog izražene podrške najveće etničke skupine.
Gvajana je, naime, izuzetno etnički podijeljena zemlja, a tenzije između većinskih i manjinskih etničkih skupina smatraju se glavnim čimbenikom političke i društvene dinamike.
Dominantna skupina su potomci Indijaca (oni čine oko 40 posto) dok su na drugom mjestu Afro-Gvajanci s tek 29 posto, a slijede kreoli, američki Indijanci te manje skupine.
Spomenuti Irfan Ali, najizgledniji predsjednik koji svojim sunarodnjacima nudi jači privatni sektor, poznat je kao promotor suradnje s Kinom i Rusijom, osobito u kontekstu eksploatacije prirodnih resursa i olakšavanja koncesionarima dolazak na tržište Gvajane.
Glavni izvori otkrića nafte u Gvajani nalaze se u prekomorskom području obale duž Atlantika. Ova nalazišta duboka su između 1500 i 3500 metara, i smatraju se jednima od najbogatijih i najproduktivnijih novih naftnih izvora u svijetu, zbog kojih Gvajani od 2015. tepaju da je "Dubai Latinske Amerike".
Svjesni strateške važnosti Gvajane, Xi i Putin s velikim interesom prate razvoj situacije ondje.
Trumpa i Europu Gvajana uopće ne zanima, i to unatoč činjenici što se to odvija 500 kilometara zračne udaljenosti od Francuske Gvajane - francuskog teritorija koji je, tehnički, također dio Europske unije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....