U
Ž
I
V
O
Nakon dirigiranih pseudoreferenduma, aneksije ukrajinskih teritorija i konačno mobilizacije, čini se kako je u Rusiji upravo u tijeku promjena javnog mnijenja. Sada kada iznad glava 25 milijuna Rusa visi prijetnja mobilizacije, prijašnji konsenzus među onima koji su nekoć podržavali rat je narušen. Novi podaci anketa jasno to pokazuju.
O najnovijim podacima o javnom mnijenju i njihovim implikacijama govorio je Kiril Rogov, ruski politolog i osnivač analitičkog centra Re: Russia, točnije dao je opširni intervju za ruski neovisni portal Meduzu. Pričao je i o Putinovom imidžu, vrenju u vrhovima vlasti, i koji su mogući budući scenariji za Rusiju.
U svojoj analizi Rogov navodi kako, prema nedavnoj studiji, možemo izolirati tri različite frakcije unutar populacije onih Rusa koji podržavaju rat.
Tri tipa Rusa
Prvi od njih može se opisati kao grupa ljudi koja se zalaže za “totalni rat”. Oni vjeruju da se Zapad u principu ne može nositi s postojanjem jake Rusije. Vjeruju da se Zapad spremao za ofenzivu na Rusiju, a sada je pokušava uništiti putem svojih ljudi u Ukrajini.
Zatim, tu su Rusi koji vjeruju kako je ovaj rat pitanje pravde. Njihova ideja je da su Rusi i stanovnici istočne Ukrajine koji govore ruski bili progonjeni od strane "nacionalističke ukrajinske vlade", te da ih Rusija ima dužnost braniti. Ovaj narativ odgovara međunarodnoj doktrini, koja opravdava vanjske intervencije onda kada postoji prijetnja genocidom. Ova frakcija vjeruje u lokaliziranu "specijalnu operaciju" koja ne podrazumijeva potpuni rat protiv cijelog Zapada.
Treći tip su “konformisti”. Ti ljudi bi retroaktivno otkazali “specijalnu operaciju”, samo da mogu promijeniti prošlost. Nisu toliko sigurni u argumente korištene za opravdanje rata; smatraju da se sukob mogao izbjeći. Ali budući da je rat ipak počeo, oni ga podržavaju, jer "vodstvo zna bolje". I, što je još važnije, osjećaju da bi bilo opasno ne pokazati svoju podršku Putinu. Ono što oni definitivno ne žele jest sukobiti se s režimom ili "većinskim" javnim mnijenjem.
Pustite li “60 minuta”, talk show Olge Skabejeve ili Vladimira Solovjova, kaže Rogov, svi će tamo vikati kako je Rusija u ratu s cijelim “kolektivnim Zapadom” i NATO-om i da svi moramo ustati u obranu domovine. Ali, u isto vrijeme, regularne vijesti na glavnim kanalima govorile su o visoko lokaliziranoj i vrlo pažljivoj "specijalnoj operaciji" Rusije koju provode "visokoprofesionalne oružane snage za oslobađanje sunarodnjaka koji pate pod nacionalističkim kijevskim režimom". Time je jasno koji televizijski kanali se obraćaju kojim tipovima Rusa.
Mobilizacija kao šok terapija
Opća mobilizacija izazvala je šok za zagovornike “pravednog rata” kao i za “konformiste”. Mobilizacija prijeti konsenzusu koji je do tada bio uspostavljen. To se jasno odmah odrazilo na ispitivanje javnog mnijenja nakon 21. rujna. Čak je i Fond za javno mnijenje (koji uglavnom provodi ankete za Ured ruskog predsjednika) to registrirao. Prije mobilizacije, na njihovo pitanje “kakvo raspoloženje najviše primjećujete među ljudima oko sebe?” odgovoreno je riječju "anksioznost" u nešto više od 30 posto slučajeva. Nakon dekreta o mobilizaciji, ovaj se odgovor udvostručio - ljudi sada spominju "anksioznost" u čak 69 posto slučajeva.
- Javnost je u šoku zbog mobilizacije, ali puk još nije odlučio koga okriviti. Putin, iskusni manipulator strahom i drugim "masovnim emocijama", trenutno pokušava proširiti ideju totalnog rata i na one umjerene. Putinova ideja je da sve Ruse poveže krv na rukama - da ih ujedini kao zajedničke krivce u očima svijeta. U njegovoj zločinačkoj logici ljudi koji su u ratu izgubili svoje najmilije, prijatelje ili rodbinu moraju se pridružiti strani koja zagovara osvetu i totalni rat. Njegova retorika danas ponavlja onu iz 1941: “neprijatelj pred vratima, domovina u opasnosti, braćo i sestre ustanite svi” - elaborira Rogov.
No, šok mobilizacije može dovest do suprotnog efekta - i odvratiti dvije umjerene frakcije od ikakve potpore ratu. Prije samo par mjeseci i mobilizacije, cijena otpora i protesta bila je veća od cijene konformizma. Volja onih ljudi čiji su stavovi o ratu u Ukrajini sada opasno poljuljani, odlučit će o budućnosti Rusije, zaključuje Rogov.