Valja uvijek ozbiljno i odgovorno razmotriti je li ratni zločin, odnosno zločin protiv čovječnosti – povremeni eksces, ili nekažnjavana praksa, ili pak sustavna metoda realizacije državne politike. Dakle, nije posrijedi relativizacija tipa: svi u ratu podliježu divljaštvu, nema zaraćene strane koja se nije odala zločinu, i tome slično. Razlučiti se mora, a razlučiti valja znati.
To sam poručio ovdje u prošli petak, u kolumni u povodu ruskog rata u Ukrajini.
Svojedobno smo – ne baš svi, doduše – radije pisali "američki rat u Vijetnamu" nego "vijetnamski rat", baš da bismo, i na razini nomenklature (ponavljam: nomenklature) razlučili tko tu koga ratovanjem razara i ubija. Nije nomenklatura slučajna. I u sklopu istog jezika, dapače istoga...