Tijelo nadbiskupa Desmonda Tutua proći će akvamaciju, sve popularniju i ekološki prihvatljiviju alternativu tradicionalnim metodama kremacije, koristeći vodu umjesto vatre.
Akvamacijom ili 'alkalnom hidrolizom' tijelo pokojnika se tri do četiri sata uranja u mješavinu vode i jake lužine, poput kalijevog hidroksida, u metalni sanduk koji je pod pritiskom te se zagrijava na oko 150 stupnjeva.
Nakon postupka ostaju samo kosti koje su tada iznimno meke. One se suše u pećnici, a onda melju u prah koji se u urni predaje obitelji preminulog.
Baš kao i tehnika kompostiranja ljudskog tijela koje se prekriva slojevima organskog materijala poput lišća ili drvne sječke, akvamacija je još uvijek dopuštena samo u određenim zemljama. U Južnoj Africi, gdje je Tutu u 90-oj godini umro prošle nedjelje, nikakvim zakonom uopće nije regulirana ta praksa.
Metoda je razvijena ranih 1990-ih kao način rješavanja tijela životinja korištenih u eksperimentima, nakon čega je korištena za zbrinjavanje stoke tijekom epidemije kravljeg ludila, rekao je američki istraživač Philip R. Olson.
Medicinske škole u Americi 2000-ih su koristile akvamaciju za uklanjanje doniranih ljudskih leševa, prije nego li je ta praksa ušla u pogrebnu industriju, napisao je Olson u radu iz 2014.
Ikona borbe protiv aparthejda, Desmond Tutu, čiji je sprovod održan u subotu, ostavio je molbu da njegova pogrebna ceremonija bude jednostavna , a posebno je tražio jeftini lijes i ekološku kremaciju.
Budući da je grobni prostor u urbanim područjima diljem svijeta sve oskudniji i skuplji, akvamacija privlači sve više ljudi. Zagovornici ove metode smatraju da je voda nježniji put od plamena te da ovo 'tekuće kremiranje' troši manje energije od uobičajenog i ispušta manje stakleničkih plinova.