„Ta stalna prisutnost rata u medijima, slika stradanja i patnje drugih ljudi jako utječe na osjećaj sigurnosti, naše raspoloženje, porast tjeskobe i doživljaj svijeta kao opasnog mjesta. Kod nas, u državi koja je proživjela rat, rat nije samo vijest koja se tamo negdje događa nego dio naših osobnih i obiteljskih biografija pa kod dijela ljudi ta medijska prezentacija rata može dovesti do intenziviranja simptoma, aktivacije neugodnih sjećanja, i reaktivacije traumatskih iskustava”, kaže u Briefingu socijalna psihologinja prof. dr. sc. Dinka Čorkalo, profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje predaje između ostaloga predmet Psihologija rata i mira.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Postoje stvari na koje možemo i na koje ne možemo utjecati. Više se volimo baviti stvarima na koje ne možemo utjecati i zbog njih smo zabrinuti. Mentalno je zdravije prebaciti fokus na one stvari na koje možemo utjecati jer će nam to vratiti osjećaj kontrole što je u kriznim situacijama jako važno. Možemo utjecati na svoje dnevne rutine, voditi računa o bližnjima i s njima dijeliti svoje brige. Jedan od načina kojim podižemo svoju uznemirenost je opsesivno ili kompulzivno praćenje vijesti. To nam neće pomoći iako mislimo da imamo kontrolu ako znamo što se događa. Nemamo. Na drugoj strani se neki ljudi potpuno informacijski izoliraju. Mislim da je važno biti informiran i znati što se događa u svijetu, ali konzumacija informacija mora biti umjerena. Pregledavanje vijesti jednom dnevno je sasvim dovoljno”, govori Čorkalo.
„Od pandemije kao da nam neke sile ne daju da dođemo do daha, kao da svijet postaje sve brži i uznemireniji. Stalno smo izloženi nečemu s čime se dio ljudi teško nosi. Trenutno je u svijetu 97 ratova. Nitko ne govori o afričkim sukobima. Gorimo o ratu na Bliskom istoku, a ne znamo što se događa u Gazi gdje su tisuće ljudi izložene strašnim patnjama, ali to više nije vijest”, ističe Čorkalo.
„Svjetske političke sile u jednom trenutku procjene da je jednostavnije prečacem odnosno ratom doći do realizacije ekonomskih interesa, teritorija ili povećanja utjecaja na uštrb vlastitog međunarodnog kredibiliteta. S druge strane je mlaka reakcija najvećeg dijela političara na kršenje međunarodnog prava. Ne vidim danas političkog lidera koji bi bio moralna vertikala koji bi rekao da će se suprotstaviti nerazumnim politikama. Voljeli bismo vjerovati da je odluka za ulazak u rat visoko matematički racionalno izračunata, ali nije. Neki vođe su skloni precijeniti svoje snage, ali nemaju nekoga tko će im reći da im je odluka o pokretanju rata nerazumna. Ratni lideri zaboravljaju da je motivacijsko-moralna snaga ljudi koji se brane daleko veća od od one koju imaju napadači”, objašnjava Čorkalo. Napominje da u SAD-u, i među Demokratima i Republikancima, pada broj ljudi koji smatraju da je predsjednik Trump u stanju upravljati vanjskom politikom SAD-a što je indikator lošeg upravljanja krizom.
„Poruke poput one Trumpove da će uništiti cijelu jednu civilizaciju među njegovim pristalicama u Americi pokazuje njegovu snagu i moć. Onima kojima je upućuje otvara pitanje što je on u stanju napraviti. Još je strašnija Trumpova izjava da će Iran vratiti u kameno doba gdje i pripada. To je duboko dehumanizirajuća izjava, odricanja ljudskog lica neprijatelju što je strašan propagandni mehanizam proizvodnje neprijatelja. Reakcija na tu izjavu nije bila dovoljno snažna. To je bio trenutak da se cijela diplomacija digne i krene u ublažavanje te užasne krize koja će nas još jako dugo pratiti”, upozorava Čorkalo.
„Ono što je Trump rekao, to on jest. Ta retorika se ne može shvatiti samo kao simboličko pretjerivanje. Ona otvara prostor za moguća brutalnija ratna djelovanja. Njegova politika pokazuje vrlo jasnu želju za moći, socijalnom dominacijom i upravljanjem velikim ili svim resursima. Njegova slika svijeta je crno-bijela. U njegovim obrascima ponašanja se može prepoznati estradizacija i silna personalizacija politike. Često se kaže da je nepredvidivost njegova osobina, ali nisam sigurna da je riječ samo o osobini ličnosti nego tu ima i promišljenog, svjesnog političkog alata koji unosi ogromnu količinu nesigurnosti u politički diskurs što izbezumljuje i protivnike i saveznika i stavljaju ga u centar pažnje. Strategija koju Trump koristi je izjednačavanja sebe s Bogom. Nadajmo se da će pljuska koju je papa Lav vrlo jasno izrekao biti glas razuma koji će okupljati istomišljenike na visokim pozicijama i u diplomaciji da počnu djelovati da se ratno žarište umiri”, kaže Čorkalo dodajući da je Trumpova strategija vođenje Bijele kuće i svjetske povijesti kao reality showa.
„Ne bih rekla da je ratovanje u ljudskoj prirodi jer ljudi imaju kapacitet za nasilje, ali i za udruživanje i suradnju. Rat nije nužnost. Ako posljedice rata nisu primjereno zbrinute individualno psihološki, ali i društveno, ako se ne bavimo onime što se u ratu dogodilo, to će se u skorije vrijeme početi baviti nama. U zemljama koje su poput naše prošle ratne patnje, mi 35 godina nakon rata govorimo o postkonfliktnim zajednicama i u stanju smo vrlo brzo aktivirati ratni narativ. Govorimo o Domovinskom ratu kao svetinji, kao ratu koji ima dignitet, a dignitet imaju samo ljudi. Održavamo narativ koji sprečava da krenemo sa zdravom energijom u budućnost, kao da smo se zatvorili u ratnu kupolu iz koje teško izlazimo. Kapacitet nošenja s preživljenom traumom se neće roditi sam od sebe. Veći dio ljudi se oporavi, a onima koji to ne mogu, treba pomoć zajednice da bi nastavili produktivno živjeti. A najvažniji je da ljudima na vlasti mir bude jasna politička strategija”, zaključuje Čorkalo.
Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....