Indijski antropolog Triloknath Pandit može se pohvaliti da je on jedini čovjek na svijetu koji je uspio uspostaviti kakav-takav kontakt s izoliranim plemenom na otoku Sjeverni Sentinel. Nitko na svijetu ne poznaje agresivno pleme bolje od njega, ali on se itekako morao naraditi da stekne bilo kakvo povjerenje s druge strane.
Pleme s otoka usred Andamanskog mora upalo je u žižu zanimanja nakon što je prošli tjedan ubilo 27-godišnjeg američkog misionara koji je na Sentinel došao širiti ljubav i vjeru. Međutim, John Allen Chau nije stigao dalje od plaže, budući da su ga članovi plemena izrešetali strelicama.
Međutim, gospodin Pandit (84) tvrdi da Sentinelci nisu baš tako divlji i agresivni kao što se prikazuju u medijima.
- Imao sam nekoliko susreta s njima i istina je da su mi prijetili, ali nikada nismo došli do točke kada sam mislio da će me ubiti. Svaki put kad bi se malo uzrujali, mi bismo napravili korak natrag - rekao je Pandit za BBC dodavši da žali mladog Amerikanca.
- Napravio je pogrešku. Imao je dovoljno vremena da se spasi i povuče, ali on je bio uporan i to je platio svojim životom.
Gospodin Pandit je prvi put posjetio Sjeverni Sentinel 1967. kao dio velike ekspedicije, ali članovi plemena tada su živjeli duboko u džungli. Tek poslije su počeli dolaziti na plažu i gađati brodove strelicama.
Pandit sa svojim kolegama nije odustajao, te je s vremena na vrijeme plemenu nosio darove. Svako malo na plaži bi ostavljao kokosove orahe, te alate poput noževa i čekića. Društvo na brodu često su mu pravili i pripadnici jednog drugog plemena kako bi mu pomogli u prevođenju.
- Ništa nije pomoglo, Sentinelci bi na svaki put dočekali s ljutim izrazima lica naoružani strelicama i kamenjima. Uvijek su bili sto posto spremni kako bi obranili svoju zemlju.
Antropolog je i dalje bio uporan, te nije odustajao u uspostavljanju kontakta s misterioznim plemenom. - Sjećam se da smo im jednom ostavili zavezanu živu svinju, ali ni to nije upalilo. Zaklali su svinju i zakopali je u pijesku.
Ipak, upornost Pandita na kraju se isplatila i 1991. godine došlo je do prvog koliko-toliko miroljubivog susreta. - Ostali smo u potpunom šoku kada smo shvatili da su nam dopustili da im se približimo. Bila je to njihova odluka pod njihovim uvjetima. Sišli smo s broda u more, voda nam je bila do vrata, ali nisu nam dali da zakoračimo na otok. Bacali smo im kokosove orahe....
Pandit je uspostavio povjerenje s plemenom, ali ipak ne toliko da mu oni dopuste da dođe do otoka.
- Sjećam se jedne ekspedicije kada smo im ponovno bacali kokosove orahe. Malo sam se udaljio od društva i lagano se kretao prema obali. Tada je ispred mene stao jedan njihov dječak, izvadio nož i gestikulacijom mi pokazao da će mi prerezati vrat. Iste sekunde sam pobjegao na brod i naredio paljenje motora. Taj dečko mi je dao jasan znak da na njihovom otoku nisam dobrodošao.
Indijska vlada je od tog trenutka zabranila bilo kakvo 'čašćenje' misterioznog društva sa Sentinela, a strancima je zabranila i približavanje otoka. Jedan od razloga zašto su se Indijci odlučili za takav potez je i strah od širenja bolesti, budući da je vrlo vjerojatno da bi čak i jedna obična gripa ili ospice mogli izbrisati cijelo pleme.
- Najviše mi smeta što je cijelo pleme okarakterizirano kao divlje i agresivno, a zapravo smo mi ti koji želimo provaliti na njihov teritorij. Oni su jako miroljubivi, nitko ih nije vidio da odlaze na obližnje otoke i napadaju ljude. Ovo što se dogodilo je izrazito rijedak incident. Moramo poštovati njihovu želju da žive u miru - rekao je Pandit.