Farah, 12-godišnja kršćanska djevojčica, prošlog je ljeta odvedena iz svog doma u Pakistanu, okovana, prisiljena da prijeđe na islam i uda se za svog otmičara, piše BBC. Procijenjeno je da ta sudbina svake godine zadesi stotine mladih žena i djevojčica kršćanki, hinduistkinja i sikhkinja.
Farah je 25. lipnja bila kod kuće u Faisalabadu, trećem najmnogoljudnijem gradu u Pakistanu, sa svojim djedom, trojicom braće i dvije sestre kad su začuli kucanje na njihova ulazna vrata. Sjeća se da je djed otvorio. Tada su u kuću upala tri muškarca, zgrabila Farah i ugurala je u kombi.
Upozorili su obitelj da će, ako je pokušaju vratiti, 'zažaliti', kaže Farahin otac Asif, koji je u to vrijeme bio na poslu.
Asif je otišao u najbližu policijsku postaju kako bi prijavio zločin - čak je dao ime jednog od otmičara, kojeg je Farahov djed prepoznao - ali kaže da policajci nisu pokazali mnogo interesa da im pomognu.
'Bili su vrlo nekooperativni i odbili su registrirati zločin. I ne samo to, nego su me gurali i verbalno zlostavljali.'
Unatoč ponovljenim žalbama policiji, prošla su tri mjeseca prije nego što su konačno registrirali incident. A ni tada nisu ništa poduzeli.
"Robinja"
Za to vrijeme, 12-godišnja Farah, koja je prevezena 110 kilometara do kuće u obližnji grad Hafizabad, kaže da je bila silovana, okovana i tretirana kao robinja.
'Bila sam okovana lancima većinu vremena i naređeno mi je da očistim otmičarevu kuću, kao i da se brinem o životinjama u dvorištu. Bilo je strašno', kaže ona.
'Stavili su mi lance na gležnjeve i vezali me užetom. Pokušala sam presjeći uže i skinuti lance, ali nisam uspjela. Molila sam se svake večeri, govoreći: 'Bože, molim te, pomozi mi.''
U vrijeme posljednjeg popisa stanovništva u Pakistanu je bilo oko dva milijuna kršćana, nešto više od jedan posto ukupnog stanovništva.
Prema organizacijama za zaštitu ljudskih prava svake godine otme se čak 1.000 kršćanskih, hinduističkih i sikhijskih djevojčica. Mnoge od njih prisiljene su prijeći na islam, jer je u Pakistanu općepoznato da su brakovi s mlađima od 16 godina prihvatljivi prema šerijatskom zakonu ako su oboje koji stupaju u brak muslimani. A to se dogodilo u slučaju Farah: bila je prisiljena na obraćenje, a potom ju je oženio njezin otmičar.
Nacionalno vijeće crkava u Pakistanu (NCCP) kaže da se broj takvih otmica povećava.
Stotine takvih slučaja
'To su stotine i stotine, mnogo djevojaka. Taj zločin čine mnogi ljudi, a vlasti ne čine ništa', kaže glavni tajnik NCCP-a, biskup Victor Azariah.
Farahin očajni zabrinuti otac Asif potražio je pomoć od svoje lokalne crkve koja je potom organizirala pravnu pomoć za obitelj.
Početkom prosinca, nakon pet mjeseci očajničkog lobiranja da se Farahin otmičar uhiti, policija je napokon krenula u akciju.
'Četiri policajca došla su u kuću otmičara i tamo su rekli ljudima da je sud naložio da moram poći s njima u policijsku postaju', kaže Farah.
5. prosinca njezin se slučaj pojavio pred okružnim sudovima Faisalabada i sudac ju je poslao u sklonište za žene i djecu, dok su provedene daljnje istrage.
Ali opet su stigle loše vijesti.
Dok je obitelj čekala konačnu odluku suda, policija je rekla Farahinu ocu da odustaju od istrage - jer je Farah rekla da je pristala i na brak i na prelazak na islam.
Farah je to zatim ponovila na sudu 23. siječnja. No, sudski službenici posumnjali su da je možda prisiljena dati takvu izjavu - a Farah je kasnije rekla da je to doista i bio slučaj.
'Rekla sam to jer mi je otmičar rekao da će, ako to ne učinim, prvo ubiti mene, a zatim mog oca, pa moju braću i sestre. Cijelu moju obitelj. Zaista sam se bojala da će to učiniti, pa sam pristala reći ono što mi je naredio.'
Vraćena obitelji
Tri tjedna kasnije, 16. veljače, gotovo osam mjeseci nakon što je odvedena iz svog doma, suci su presudili da Farahin brak nije pravilno registriran i da je stoga nevažeći.
Spašena je zahvaljujući tehnikaliji - i ponovno vraćena svojoj obitelji.
Čak i kad se otetu djecu uspije spasiti, njihova muka često time nije gotova. U mnogim se slučajevima prijeti ponovnom otmicom ili ubojstvom članova obitelji, a trauma se nastavlja.
To se dogodilo u slučaju Marije Shahbaz, 14-godišnje kršćanke, koja je uspjela pobjeći nakon što je oteta i prisiljena udati se za svog otmičara. Ona i njezina obitelj od tada su prisiljeni skrivati se nakon ponovljenih prijetnji smrću.
U pokušaju da pomogne Mariji, peticija s 12.500 potpisa koju je organizirala dobrotvorna organizacija sa sjedištem u Velikoj Britaniji, Aid to the Church in Need (Pomoć za crkvu u nevolji, prev.), nedavno je predana britanskoj vladi. Potpisalo ju je više od 30 britanskih parlamentaraca, uključujući biskupe i parlamentarne zastupnike i apelira se na to da se obitelji odobri azil.
Glasnogovornik organizacije Aid to the Church in Need, John Pontifex, kaže da je situacija s kojom se suočavaju mnoge otete djevojke i njihove obitelji u Pakistanu postala očajna.
'Traume kroz koje prolaze ova djeca često se sastoje od prijetnji s kojima se oni i njihove obitelji suočavaju nakon oslobađanja od otmičara. Nekima je, poput Marije, azil u Velikoj Britaniji jedina nada u sigurnost.'
Pakistanski premijer, bivši igrač kriketa Imran Khan, naložio je istragu prisilne konverzije vjerskih manjina u toj većinski muslimanskoj zemlji.
Njegov specijalni predstavnik za vjerski sklad, Tahir Mehmood Ashrafi, nedavno je izjavio: 'Prisilni brakovi, prisilni prelazak na drugu vjeru i otmice maloljetnih djevojaka iz drugih religija zbog brakova, neće se tolerirati.'
Međutim, Asifovo iskustvo s policijom sugerira da je pred njima dug put. Obećao je da će nastaviti s naporima da se procesuira muškarce optužene za otmicu njegove kćeri.
Farah, koja sada ima 13 godina, presretna je što je ponovno kod kuće i pomoću psihologa se oporavlja od traume zbog svega onoga što joj se dogodilo. Žarko se nada da će se napokon poduzeti mjere kako bi se ostale djevojke poštedjele iste sudbine.
'Molim se da Bog zaštiti svu djecu u Pakistanu, da ih on čuva.'
(Priredila: Silvija Novak)