Ukrajina polako, ali sigurno ostaje bez stanovnika. A što rat duže traje, to je sve praznija. Izazov preokretanja negativnih demografskih trendova dosegnuo je takve razmjere da se sada smatra ključnim sigurnosnim pitanjem, piše Le Monde.
Milijuni su potražili utočište u inozemstvu ili žive pod kontrolom ruske čizme na okupiranim područjima. Deseci tisuća Ukrajinaca vode se kao nestali, poginuli u borbama i bombardiranjima. Zemlja je prije invazije imala oko 41 milijun stanovnika, a do kraja 2024. u njoj je ostalo otprilike 36 milijuna, uključujući pet milijuna ljudi na 20 posto teritorija pod ruskom vojnom okupacijom. To je službena statistika. Stvarne brojke vjerojatno su još niže.
Procjenjuje se da je broj umrlih sada triput veći od broja rođenih, dok je Ministarstvo socijalne politike zabilježilo najnižu stopu nataliteta u svojoj povijesti, s 0,9 djece po ženi. U takvim okolnostima, piše Le Monde, očekuje se da će broj stanovnika do 2050. dosegnuti 25 milijuna i nastaviti opadati na 15 milijuna do 2100., prema riječima Olge Duhnič, direktorice odjela odgovornog za demografiju i migracije u ukrajinskom think-tanku Frontier Institute.
Iako se emigracija, uglavnom iz socioekonomskih razloga, od neovisnosti 1991. (kada je Ukrajina imala 52 milijuna stanovnika) dugo nije smatrala problemom, ozbiljnost krize izazvane ruskom invazijom sada predstavlja ključan izazov za budućnost zemlje, kako za gospodarstvo, tako i za njezine obrambene sposobnosti. Vlasti pokušavaju riješiti problem, prije svega fokusirajući se na povratak izbjeglica.
Ukrajinski premijer Denis Šmihal također je preporučio da Ukrajinke rađaju barem troje djece. No, taj prijedlog čini se prilično odvojen od realnosti, jer pozivati žene da rađaju više djece u trenutku kad sigurnost nije zajamčena, a mnoge su već pogođene traumom zbog gubitka partnera, čini se u najmanju ruku bezosjećajno. "Jedan od ciljeva Rusije je depopulacija Ukrajine", rekao je oporbeni zastupnik Mikola Kniazhitski. "I sve dok rat traje, broj stanovnika nastavit će opadati."
Iako vlasti još nisu javno otvorile tu temu, mnogi stručnjaci već smatraju da Ukrajina neće moći obnoviti zemlju bez strane radne snage, kazala je Duhnič: "Kad govorimo o budućnosti Ukrajine i Ukrajinaca, sigurno je da ćemo morati proći kroz razdoblje imigracije. I već sada se moramo zapitati kako će ti ljudi živjeti ovdje, kako će se integrirati u naše društvo, i kako će usvojiti njegove vrijednosti. Dugujemo to sami sebi, jer imamo vrlo posebnu zadaću, ne samo razvijati gospodarstvo, nego i sačuvati naš suverenitet".
Tvrtke u zemlji već sada pate od manjka radne snage u određenim sektorima, što je dodatno pogoršano mobilizacijom stotina tisuća muškaraca u vojsku. No, manjak će se još više osjetiti nakon rata, kada će zemlja morati oživjeti gospodarstvo, prema Oleksiju Černišovu, ministru nacionalnog jedinstva. Kako bi ostvarili cilj "udvostručenja BDP-a Ukrajine u sljedećih deset godina", zemlja bi trebala "još četiri milijuna ljudi na tržištu rada". To znači da "moramo potaknuti Ukrajince da ponovno vide Ukrajinu kao svoju domovinu", rekao je Černišov tijekom susreta s novinarima Le Mondea.
To je misija njegova ministarstva, osnovanog krajem prošle godine, s ciljem rješavanja demografskih pitanja i povezivanja s izbjeglicama kako bi ih se potaknulo na povratak. "Sve će u konačnici ovisiti o ishodu rata", realno je sažeo Černišov. Izbjeglice se mogu podijeliti u tri kategorije, objasnio je. Postoji 30 posto Ukrajinaca koji su spremni vratiti se u Ukrajinu na kraju rata, bez obzira na sve, i 30 posto onih koji su sigurni da se neće vratiti. Preostalih 40 posto su njegova glavna ciljana skupina. "To su ljudi koji promatraju situaciju u zemlji i čekaju da se rat završi, kako bi vidjeli kakvi su sigurnosni uvjeti, gospodarski razvoj zemlje, političku situaciju... Oni će svoju odluku donijeti kasnije", rekao je.
Jedan od prvih zadataka ministra Černišova bio je uspostaviti veze između Ukrajine i ostatka svijeta stvaranjem "centara" u europskim gradovima koji bi nudili razne usluge i poticaje. Pojedincima bi se mogla obećati radna mjesta prije povratka, pa čak i povoljni zajmovi za pokretanje vlastitog posla. Ministar je također rekao da zakonodavci razmatraju dopuštanje dvojnog državljanstva, koje je prethodno bilo zabranjeno za Ukrajince, kako bi se prilagodili novim okolnostima. Repatrijacija također ovisi o nacionalnim politikama gradova domaćina. Europske zemlje odgovorne su za donošenje vlastitih zakona, s obzirom na to da režim privremene zaštite EU istječe u ožujku 2026. Neke zemlje, poput Poljske ili Češke, koje se suočavaju s nedostatkom radne snage, mogle bi biti u iskušenju da ponude atraktivne programe za ostanak Ukrajinaca, prema Hlibu Višlinskom, ekonomskom analitičaru i ravnatelju Centra za ekonomsku strategiju u Kijevu. "Jednostavno će pretvoriti privremenu zaštitu u dozvole za stalni boravak", rekao je.
Černišov je potvrdio da se o tome već razgovaralo sa susjednim zemljama, ali nije otkrivao detalje. "Europske zemlje moraju razumjeti da je povratak Ukrajinaca važan. Mi smo pogranična zemlja, i ako ovdje nitko ne živi, to će biti sigurnosni problem i za njih", upozorila je demografska stručnjakinja.
Uloga povratka još je značajnija jer veliki dio raseljenih, procijenjen na najmanje pet milijuna ljudi, čine uglavnom mladi i žene s djecom. Prosječna dob u zemlji porasla je tijekom rata na 45 godina, dok je zemlja i prije trpjela zbog niske stope nataliteta.
Što rat dulje traje, to želja za povratkom opada, jer se Ukrajinci sve više privikavaju na novi život drugdje. Kako godine prolaze, "Ukrajinci u inozemstvu sve su odlučniji ostati u zemlji domaćinu, jer su im djeca sada uključena u nacionalni obrazovni sustav tih zemalja, prilagodba je završena, i radi se o njihovoj budućnosti. Ako ste ukrajinska majka, ne razmišljate o vlastitom ostvarenju, nego o budućnosti svoje djece. A mnogi vide više prilika u tim zemljama nego u Ukrajini", kazala je Duhnič.
Bez stvarne nade u skori mir, raseljeni također brinu o sigurnosnim uvjetima nakon rata, stanju gospodarstva, političkoj stabilnosti... "Prije dvije godine, većina mojih prijatelja bila je sigurna da će se vratiti kada rat završi. Danas to više nije slučaj", rekla je Oksana Devoe, majka troje djece u četrdesetima, koja svoje vrijeme dijeli između Amsterdama i Kijeva, dodajući da će prema njezinom mišljenju "mnogi muškarci izbjeglice odbiti povratak u zemlju zbog straha da će biti zarobljeni na granicama ako rat ponovno počne". Od početka invazije, muškarcima u dobi od 18 do 60 godina zabranjeno je napuštanje ukrajinskog teritorija.
"Vratit ću se tek kada bude sigurno, i kada budem mentalno spremna", rekla je Dana Homič, 20-godišnja studentica, koja od početka invazije živi u Londonu. Osim sigurnosnih briga, mlada žena govorila je i o svom strahu od povratka u zemlju, koju više ne bi prepoznala nakon godina duboke traume, i bez većine svojih prijatelja koji su također otišli. "Želio bih se vratiti u Ukrajinu, ali to je sada apsolutno nemoguće", rekao je 48-godišnji Andrij Maj, kazališni redatelj iz Hersona, koji živi u Njemačkoj sa svojim desetogodišnjim sinom i bolesnom majkom. "Naravno, želimo se vratiti, ali što znači kraj rata ako ne povratimo sav svoj teritorij? To nije kraj rata. Sporazum s Putinom ne znači ništa", zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....