ŽELJEZNI ZAGRLJAJ

Dok je cijeli svijet gledao u Ukrajinu, Putin je provodio tihu aneksiju jedne druge države

Dok se gomilalo oružje na granici s Ukrajinom, poput groma iz vedra neba stigla je priča o planiranju državnog udara i likvidacije
Ruska vojska, arhivska fotografija
 Sergey Pivovarov/Sputnik/Sputnik via AFP

Dok su svi bili usmjereni na eskalaciju napetosti oko Ukrajine i rusko zveckanje oružjem uz granicu s tom zemljom, odrađena je tiha "aneksija" (ne u doslovnom smislu) Bjelorusije od Rusije. Obje te zemlje životno su važne za funkcioniranje ruskih "imperijalnih" ili velesilnih težnji. Ukrajina je izmakla kontroli, ali ako već ne može biti pod ruskom kapom, barem je stalni izvor destabilizacije i nesigurnosti (barem to), ali Bjelorusiju, u kojoj je posljednjih mjeseci vlast dugogodišnjeg autoritarnog proruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka (na vlasti od 1994. godine) na velikim mukama (masovni prosvjedi i štrajkovi protiv njega traju od kolovoza 2020), Kremlj ne namjerava pustiti iz svog željeznog zagrljaja, jer joj se područje utjecaja sve više smanjuje, što za jednu zemlju koja ima pretenzije da bude globalni igrač nije neka povoljna pozicija.

Odnosi Rusije sa Zapadom, čak su možda i lošiji nego u vremena SSSR-a, a stanje se uspoređuje s najgorim hladnoratovskim krizama, poput kubanske i berlinske s početka 60-ih godina 20. stoljeća. Dakle, Bjelorusija je za ruske aspiracije vrlo važan segment u okolnostima kada se veliki broj nekadašnjih sovjetskih satelita i postsovjetskih država sve više okreće leđima Moskvi protežući ruke prema Zapadu.

Što se dogodilo? Dok se gomilalo oružje na granici s Ukrajinom, brutalno obračunavalo sa svakom, pa i najslabijom, prodemokratskom oporbom, proglašavalo odnose s EU mrtvima, a antiamerička histerija u medijima doživljavala vrhunac, poput groma iz vedra neba stigla je dosta nepovezana, i ne baš uvjerljiva, priča o planiranju državnog udara i likvidacije Lukašenka i njegovih sinova (najmlađeg Nikolu on priprema za svog nasljednika), koju su otkrile ruske obavještajne službe, jer se cijela ta krvava zavjera znakovito dogovarala u jednom ukrajinskom restoranu u Moskvi!? Zašto urotnici usred Moskve, jedinog Lukašenkovog patrona, dogovaraju njegovu likvidaciju?

Pučisti su namjeravali zauzeti radio i televiziju da pročitaju proglas, ali govori se kako su namjeravali isključiti struju po cijeloj Bjelorusiji, pa kako bi onda objavili proglas!? Zavjerenike je snimao i pohapsio ruski FSB i isporučio Minsku, koji nije časio ni časa da započne val hapšenja, a i po Moskvi su uhićeni neki bjeloruski oporbenjaci. Odmah se uprlo prstom u "CIA snajka" te Poljsku kao organizatore (navodnog) puča. Lukašenko je zahvalio Vladimiru Putinu na spasu i budnosti te doputovao u Moskvu na razgovor kojim je potvrđeno da on, ne samo o(p)staje u orbiti Moskve, nego sada i u potpunosti ovisi o Putinovoj volji i pomoći.

A čak i ako je puč lažan, utoliko gore po njega, jer iza "otkrića" stoji Moskva. Sumnjivi državni udar Rusiji je dao olakšanje da se (barem kako oni to tumače) neće dogoditi bjeloruski pandan prevratničkog ukrajinskog Majdana, koji bi i Bjelorusiju otkačio s ruskog veza. Dvojica predsjednika dogovorila su jačanje vojne suradnje - kako je naglasio Lukašenko - zbog "sigurnosti naše Savezne države". Mnogi analitičari ne isključuju mogućnost da Rusija uskoro prebaci u tu zemlju svoje trupe, a zna se da su tamo već mnogobrojni ruski vojni i policijski instruktori, obavještajci, specijalci, a na "ispomoć" su u bjeloruske prorežimske medije, na mjesta nepodobnih domaćih novinara, koji su se solidarizirali s prosvjednicima, stigle i jake snage ruskih medijskih djelatnika.

Oba predsjednika govorila su o jačanju nove suradnje Savezne države Rusije i Bjelorusije. Radi se o Savezu koji predviđa i moguće ujedinjenje i integraciju dviju zemalja. O tom epilogu javno se ne govori, ali nekako se počeo provlačiti, da ne kažemo podrazumijevati, na valu propalog "puča" i na kraju definira rusku poruku i Zapadu i Bjelorusima, da Bjelorusiju neće ni pod kojim uvjetima ispustiti iz svog naručja, a Lukašenko zna da on više nije gazda svog političkog opstanka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 02:13