Taj 4. ožujka 1909. godine u Washingtonu bio je vrlo hladan, a ulice prekrivene 30 centimetara debelim snijegom. Nimalo ugodno vrijeme za inauguraciju 27. američkog predsjednika Williama Howarda Tafta, no njegov je prethodnik Theodore Roosevelt toga dana već razmišljao o najuzbudljivijem putovanju u svome životu, ekspediciji u istočnu i srednju Afriku na koju je krenuo nepuna tri tjedna kasnije, 23. ožujka 1909. godine...
Tim kontroverznim i danas zaboravljenim putovanjem bavi se knjiga „Theodore Roosevelt and the Smithsonian Expedition to British East Africa, 1909-1910” autora Franka H. Goodyeara III. Knjiga sadrži 28 ulomaka iz Rooseveltove kronike putovanja „African Game Trails: An Account of the African Wanderings of an American Hunter-Naturalist”. Ilustrirana je s više od 100 fascinantnih fotografija s ekspedicije, od kojih je mnoge snimio Kermit Roosevelt, a koje prikazuju krajolike, faunu i ljude istočne Afrike. Nadalje, autor pruža promišljen povijesni kontekst i komentar o trajnom znanstvenom značaju ekspedicije, istovremeno istražujući kako pothvat odražava kolonijalne imperijalističke stavove tog doba prema Africi i njezinim ljudima.
„Ekspedicija je predstavljala značajan trenutak za američku znanost, za američko razumijevanje Afrike i za Smithsonian Institution, organizaciju osnovanu 1846. godine u Washingtonu, DC, radi ‘povećanja i širenja znanja‘. Uloga Theodorea Roosevelta u ekspediciji i njegova knjiga iz 1910. godine, ‘African Game Trails‘ učinili su safari široko poznatim diljem SAD-a i svijeta. Roosevelt je popularizirao istraživanja u prirodnim znanostima i upoznao mnoge Amerikance s Afrikom, kontinentom koji većina neafrikanaca slabo razumije i često krivo predstavlja. Tada je prikupljeno više od 23.000 primjeraka koji su dugo služili kao temelj istočnoafričkih zbirki Smithsoniana”, piše u uvodu knjige Frank H. Goodyear III.
Theodore Roosevelt (1858.-1919.) bio je 26. američki predsjednik koji je na čelu SAD-a bio od 1901. do 1909. godine. Poznat je i po tome što je tijekom mandata 1906. godine dobio Nobelovu nagradu za mir kao posrednik među zaraćenim stranama u Rusko-japanskom ratu. Porijeklom iz ugledne njujorške aristokratske obitelji, Theodore Teddy Roosevelt (u SAD-u je popularni naziv za dječju igračku u obliku medvjedića teddy bear nastao prema njegovu nadimku) od rane je mladosti pokazivao avanturističke sklonosti koje su svoj puni zamah dobile tijekom njegove afričke te ekspedicije u Južnu Ameriku 1913./1914. godine.
U afričku avanturu Roosevelt je krenuo iz New Yorka parobrodom Hamburg koji je plovio za Napulj. Ekspediciju je vodio lovac-tragač R. J. Cunninghame, a uz Roosevelta i njegova 19-godišnjeg sina Kermita, članovi su bili američki prirodoslovci Edgar Alexander Mearns, Edmund Heller i John Alden Loring. Ekspediciji se zatim pridružio i Rooseveltov dugogodišnji znanac, engleski istraživač Frederick Courteney Selous koji je krenuo na vlastiti put u Afriku, a slučajno se zatekao na brodu Hamburg. U Napulju se grupa prebacila na njemački brod Admiral da bi se 21. travnja 1909. iskrcala u Mombasi u Britanskoj Istočnoj Africi (danas Kenija). Zatim su članovi ekspedicije otputovali u Belgijski Kongo (danas Demokratska Republika Kongo) prije nego što su slijedili Nil do Khartouma u današnjem Sudanu. Ekspediciju je financirao američki industrijalac Andrew Carnegie, a sponzorirao Smithsonian Institution, najveći muzejski kompleks u SAD-u.
Bilo je to ključno vrijeme za takvo putovanje. Roosevelt je vidio kako su željeznice i doseljenici zauvijek promijenili divlji krajolik američkog Zapada. U Africi se takva promjena događala brzo. Roosevelt je to znao, kao i mnogi drugi koji su se borili da prikupe i dokumentiraju afričke vrste i ekosustave koji su bili na rubu radikalne transformacije ili izumiranja. - To je pravi prijelazni trenutak u povijesti istočne Afrike. Kolonizacija zaista počinje uzimati maha. Imate izgradnju ugandske željeznice koja doslovno otvara teritorij, imate početke stočarstva i poljoprivrede velikih razmjera, imate kolonijalna naselja koja se osnivaju diljem zemlje. Dakle, bilo je jasno da će utjecaj na autohtone ekosustave biti dubok – rekao je Goodyear u razgovoru za Smithsonian Magazine.
Idućih petnaestak mjeseci, Roosevelt i ostali članovi ekspedicije ubili su ili uhvatili u zamku oko 11.400 životinja. U kombinaciji s morskim, kopnenim i slatkovodnim školjkama, rakovima, kornjašima i drugim beskralježnjacima, te nekoliko tisuća biljaka, Roosevelt i ekipa donijeli su u Smithsonian Institution više od 23.000 primjeraka afričkih biljnih i životinjskih vrsta.
„Znanstvenici ih i dalje koriste, kao i prateće terenske bilješke koje su prirodoslovci sastavili u istraživačke svrhe. Osim toga, fotografije koje su stvorili Rooseveltov sin Kermit i prirodoslovci Smithsoniana Edmund Heller i J. Alden Loring bile su opsežnije od onih prikupljenih tijekom bilo koje prethodne afričke ekspedicije i sugerirale su potencijal fotografije za potporu znanstvenim istraživanjima”, piše Frank H. Goodyear III.
No, Rooseveltova ekološka ostavština ostaje složena. Slavljen je kao konzervacionist, ali i kritiziran kao lovac na krupnu divljač.
- Rooseveltova strast prema prirodnim znanostima bila je stvarna i cjeloživotna. Da, volio je lov na krupnu divljač. Ali bio je puno više od lovca. To je zaista bila znanstvena ekspedicija koju je vodio bivši predsjednik koji se i sam mogao istaknuti kao ornitolog i teriolog. Bio je vječni prirodoslovac koji je skupljao uzorke i kao dijete pokrenuo je vlastiti muzej. Bio je jedan od onih tipova koji su voljeli izaći s puškom, skupljati, baviti se prepariranjem, opisivati nove vrste. Cijeli se život dopisivao s vodećim prirodoslovcima i kustosima – rekao je za Smithsonian Magazine Darrin Lunde, voditelj zbirke sisavaca u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju Smithsoniana.
Koliko god bila popularna i značajna, ekspedicija je već i u to doba bila kontroverzna. „Javnost nije u potpunosti slavila ogromnu količinu prikupljenih primjeraka, uključujući ugrožene životinje poput bijelog nosoroga. Za mnoge Amerikance i druge u inozemstvu, posebno Afrikance, ekspedicija je također bila primjer kontinuiranog sudjelovanja Amerike u širem imperijalnom pothvatu i tekućoj ‘borbi za Afriku‘ velikih svjetskih sila. Kao predsjednik, Roosevelt je započeo vanjsku politiku bez presedana u svojim ambicijama. Njegov postpredsjednički safari predstavljao je nastavak tih obveza, a mnogi su izrazili zabrinutost - pa čak i gađenje - zbog rasta zapadnog kolonijalizma u Africi i drugim dijelovima svijeta”, naglašava Frank H. Goodyear III. Ističe kako 116 godina nakon ekspedicije njezine kontroverze i dalje odjekuju.
„Uklanjanje Rooseveltovog kipa ispred Američkog prirodoslovnog muzeja u New Yorku 2022. godine, globalna kampanja za zabranu trgovine slonovačom i često žestoka rasprava o praksi lova i izlaganja egzotičnih životinja sugeriraju da ova i druge slične ekspedicije ostaju opterećene većim problemima. Osim toga, nasljeđe imperijalizma u postkolonijalnoj Africi i dalje je tema o kojoj i Afrikanci i neafrikanaci nastavljaju raspravljati. Iako nije bila prva ekspedicija u Afriku, ipak je imala veliki utjecaj ne samo na popularizaciju lova na krupnu divljač, već i na promicanje stavova i politika koje su omalovažavale Afrikance i ocrnjivale njihove domovine”, naglasio je Frank H. Goodyear III.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....