Talijanska znanstvenica Paola Muti slučajno je ostala zatočena na otočiću Gigliju kada su u Italiji, teško pogođenoj epidemijom koronavirusa, početkom ožujka uvedene stroge restrikcije kretanja. Jako se zabrinula kada je na otoku zabilježen prvi slučaj zaraze koronavirusom, kod osobe koja ondje ne živi, a zatim su se razboljela još tri turista. Pripremila se za brzo širenje zaraze po otoku koji broji 800 žitelja, koji su međusobno jako bliski i od kojih većinu poznaje, piše AP u opsežnoj reportaži s otoka.
Njezina majka je rođena na otoku, tako da često odlazi u obiteljsku kuću na otoku u posjet članovima obitelji.
Međutim, dogodilo se ono što je malo tko očekivao. Dani su prolazili, ali nitko od otočana nije razvio simptome Covida, iako su postojali svi uvjeti da se proširi otokom poput vatrene buktinje.
Dr. Armando Schiaffino dijelio je zabrinutost Paole Muti da će doći do širenja zaraze među otočanima koji se često druže u strmim i uskim uličicama u blizini luke.
- Svaki put kada je na otok stigla neka dječja bolest poput šarlaha, vodenih kozica ili ospica, praktički svi bi se razboljeli u roku nekoliko dana, izjavio je.
Paola Muti, znanstvenica čije je područje interesa epidemiologija, a bavi se i izučavanjem raka dojke na Sveučilištu u Milanu, odlučila je istražiti zašto se slična priča nije ponovila s koronavirusom. Jesu li se otočani zarazili, ali nisu imali simptome? Je li stvar u genima, sreća ili nešto posve drugo?
- Dr. Schiaffino je došao k meni i rekao: 'Paola, pa to je nevjerojatno, nitko od mještana se nije zarazio, a imali smo nekoliko zaraženih posjetitelja na otoku'. Rekla sam mu nakon toga da možemo napraviti istraživanje, izjavila je.
Osobito je intrigantna činjenica da su mnogi otočani imali bliski susret s oboljelima.
Prvi poznati slučaj bio je muškarac u 60-im godinama koji je na otok stigao 18. veljače, nekoliko dana prije nego što je zabilježen prvi domaći slučaj zaraze koronavirusom na sjeveru Italije.
Došao je na Giglio nakon smrti rođaka kako bi prisustvovao pogrebu. Za trajanja sprovoda nije prestajao kašljati, a poznato je da se koronavirus uglavnom širi kapljičnim putem prilikom kašljanja, kihanja ili razgovora sa zaraženom osobom.
Istoga dana trajektom se vratio na kopno i tri tjedna kasnije umro u bolnici.
Četiri dana nakon što je u cijeloj Italiji uvedena karantena, na otok su 5. ožujka stigla još tri posjetitelja s kopna i na otoku su testirani na Covid-19. Bili su pozitivni, a jedan od njih je Nijemac iz sjeverne Italije, izvorišta zaraze u Europi. Nekoliko dana se družio s dugogodišnjim prijateljima u Gigliju, posjećivali su zajedno restorane na otoku, a nakon tjedan dana, zbog jakog kašlja, testiran je na koronavirus. Bio je pozitivan pa se na otoku samoizolirao u jednoj kući.
Bio je još jedan slučaj otočana koji je dvije godine živio u Australiji pa je sredinom ožujka došao na Giglio posjetiti roditelje. Tri dana nakon dolaska, dobio je temperaturu i testirao se na Covid. Bio je pozitivan. U obiteljskoj kući boravio je u samoizolaciji.
I to su svi poznati slučajevi koronavirusa na otoku Giglio, a nakon što je početkom lipnja ukinuta karantena nije bilo novih slučajeva te su na otok počeli pristizati turisti iz cijele Italije.
Giglio se nalazi u toskanskoj regiji, pa su zdravstvene službe, na zahtjev Paole Muti, na otok poslale testove za serološku dijagnostiku kako bi se utvrdilo je li još netko od otočana bio u kontaktu s koronavirusom. Krajem travnja, prije nego što su u prvoj fazi ublažene epidemiološke mjere, otočani su u redovima ispred škole i liječničke ordinacije čekali da pristupe testiranju na antitijela. Od oko 800 otočana, bilo je 723 dobrovoljaca.
- Svi se želimo testirati, da budemo mirni i sigurni jesmo li preboljeli Covid, ali i da pomognemo znanosti, rekla je Simone Madaro, koja je radila na groblju za vrijeme pogreba na kojemu je bio zaraženi muškarac.
Svećenik Lorenzo Pasquotti koji je predvodio misu za oko 50 ožalošćenih članova obitelji i prijatelja prisjetio se kako je izgledao pogrebni obred.
- Nakon pogreba svi su se pozdravljali, grlili i ljubili, kao što je to običaj. Potom je išla procesija do groblja i onda se opet bilo zagrljaja i poljubaca.
- Rezultati testiranja otočkih stanovnika bili su zanimljivi. Utvrđeno je da tek jedan mještanin ima razvijena antitijela, stariji muškarac, koji je bio na istom trajektu zajedno sa zaraženim Nijemcem, rekla je Muti.
Paola Muti bila je zaintrigirana činjenicom da domaće stanovništvo nije 'pokupilo' virus, ali nije mogla donijeti nikakve zaključke. Planira napisati studiju koju bi mogla negdje objaviti.
- Moguće je da otočani nisu bili izloženi dovoljnoj količini virusa da bi se zarazili, smatra Muti.
Sličnog je mišljenja i Massimo Andreoni, šef klinike za infektivne bolesti u rimskoj bolnici Tor Vergata. Ističe da neki pacijenti imaju smanjenu mogućnost prenošenja zaraze na druge, ali razlog tomu još uvijek je nejasan.
- Možda je naprosto u pitanju puka slučajnost, smatra Daniel Altmann, profesor imunologije s Imperial Collegea u Londonu. Također je napomenuo da se možda radi o nečemu važnom i egzotičnom, poput genetskog koda otočana.
S obzirom na činjenicu da su otočani međusobno stupali u brak kroz nekoliko generacija, Paola Muti želi napraviti genetsko istraživanje, ako dobije novac za financiranje projekta.
Otok Giglio smješten je u Tirenskom moru 16 kilometara od kopna, a otočani smatraju da je prekrasna netaknuta priroda otoka zaslužna je za njihovo dobro zdravlje.
Prije osam godina otočić je dospio u centar pažnje svjetske javnosti nakon što se ondje dogodila havarija broda Coste Concordije u kojoj su poginule 32 osobe.
Udario je stijene otočića 13. siječnja 2012., a kapetan potonulog kruzera Francesco Schettino osuđen je na 16 godina zatvora za izazivanje pomorske nesreće.