"Rat s Rusijom je punog razmjera, ali mobilizacija nekako nije punog razmjera", izjavio je ovih dana Vladislav Ševčuk, zapovjednik satnije 80. zasebne desantno-jurišne brigade, i upozorio na sve veći problem u Ukrajini, a to je sve manji interes za odlazak u rat. Sve su češća upozorenja da dok nekoliko stotina tisuća Ukrajinaca "već godinu i pol dana živi u rovovima, i svakodnevno gleda umrle i osakaćene suborce, za to vrijeme drugi dio živi u Kijevu, Lavovu, Odesi i drugdje, donira vojsci ili ne, i maksimalno se distancira od rata".
Početkom proljeća The Economist je naveo da je mobilizacija u Ukrajini postala sve agresivnija te da se pozivi za vojnu službu uručuju i na vojnim pogrebima. Službenici patroliraju i skijalištima u potrazi za onima koji izbjegavaju pozive za novačenje. Ukrajinska sigurnosna služba SBU blokirala je više od 20 kanala na Telegramu koji su navodno pomagali ljudima da izbjegnu mobilizaciju. The Economist je u svojoj priči napisao da je mobilizacija u Ukrajini u tijeku od početka rata, ali sada postoji razlika u tome tko se uključuje.
"U prvom valu većina novaka bila je dobrovoljna; redovi ispred vojnih ureda bili su čest prizor. Sada službenici novače iz mnogo manje entuzijastične mase", potvrdili su anonimni suradnici koje je konzultirala redakcija.
Problemi za Zelenskog
Američki časopis Time nedavno je objavio članak o problemima s kojima se suočava predsjednik Volodimir Zelenski, od situacije na frontu i međunarodne potpore do borbe protiv korupcije. U članku se tvrdi da je u nekim granama vojske nedostatak boraca postao još akutniji od nedostatka oružja i streljiva. Oleksij Danilov, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Zelenskog, napisao je da je Timeov tekst "besmislica i glupost", međutim, sada je i dnevnik Ukrajinska Pravda objavio priču o mobilizacijskim problemima s kojima se suočava Ukrajina, s pričama časnika, koji su govorili bez prikrivanja identiteta.
Vlasti u Kijevu zbog političkih razloga ne žele proglasiti opću mobilizaciju, zbog čega se pojedine vojne postrojbe same angažiraju u novačenju, traže i motiviraju one koji su spremni odjenuti vojnu odoru i uzeti oružje u ruke. Početkom 2023. riječi tadašnjeg borca 46. brigade Anatolija "Kupola" o gubitku mnogih iskusnih boraca u Ukrajini dovele su do velikog skandala i on je degradiran. Danas su uobičajene izjave da su obrambene snage kadrovski potkapacitirane.
Prije nekoliko tjedana Andrij Biljetski, jedan od zapovjednika 3. brigade ukrajinske vojske (nekadašnji Azov) javno je pozvao Ukrajince da pristupe ovoj postrojbi, a ubrzo je isto učinio i Vladislav Ševčuk iz 80. brigade. Te su dvije brigade u ljetno-jesenskim bitkama preotele Andrijevku i Kliščijevku kod Bahmuta od Rusa, ali iako su obje operacije bile su uspješne, njihove su jedinice izgubile puno boraca. Nema službenih podataka, ali ozbiljne procjene govore da je dosad 50.000 do 200.000 Ukrajinaca ranjeno ili ubijeno, kao i oko 300.000 Rusa.
Stalne potrebe na frontu
Ukrajinaca je manje, a oporavak borca s lakšom ranom traje do tri tjedna, s prosječnom od dva do pet mjeseci, a vojnici s težim ozljedama uglavnom se otpuštaju iz oružanih snaga. Cijelo to vrijeme front se nastavlja pomicati i nema se vremena čekati da se ranjenici vrate, pogotovo u uvjetima ofenzive Oružanih snaga u nekoliko smjerova odjednom. Vojsci su potrebni novi ljudi, ali ne zna se točno koliko s obzirom na to da Glavni ukrajinski stožer odbija dati i okvirne podatke o broju ljudi koji svaki mjesec ulaze u Oružane snage i koliko ih je uopće potrebno za front.
Pripadnik jedne od iskusnih mehaniziranih brigada, koji je želio ostati anoniman, ispričao je da je njegova bojna trenutno popunjena oko 70 posto. Pritom je dodao da se, prema statutu Oružanih snaga, postrojba koja ima gubitke veće od 30 posto smatra nesposobnom. "U zadnjem jurišu, umjesto 12 ljudi, iz naše grupe otišla su četiri čovjeka. Šalju nam pojačanja, ali ih je jako malo. Osim toga, to su ljudi koji nakon 2-3 mjeseca provedena u centrima za obuku imaju osnovne vještine i treba ih podučiti prije slanja u akciju. I uglavnom sva popuna ide u pješaštvo jer upravo ono trenutno trpi najveće gubitke", objasnio je taj vojnik.
Dmitro Kuharčuk iz 3. jurišne brigade upozorio je kako mobilizacija u Ukrajini ponekad zaobilazi stanovnike velikih gradova i one koji su se mogli od nje iskupiti:
"Gledajući ostale brigade, mogu reći da se kod nas mobilizacija odvija, prvo, uglavnom po selima, a drugo, po klasnom principu, odnosno većina boraca dolazi iz siromašnijih društvenih slojeva", ispričao je Ukrajinskoj Pravdi. Kao drugi razlog neučinkovitosti sadašnje mobilizacije Kuharčuk navodi državnu "pobjedničku" informacijsku politiku.
Kriva politika
"Kada se čovjeku kaže da ćemo pobijediti za tri mjeseca, on ne razmišlja o mobilizaciji, nego pravi planove za budućnost. A s obzirom na trenutno stanje stvari, pobjeda je još uvijek jako, jako daleko", upozorio je ukrajinski časnik.
U 20. stoljeću jedno od glavnih oruđa vojnog regrutiranja bio je kažiprst na plakatima te apeli poput "Želim te za američku vojsku" ili "Majka domovina zove".
To više ne prolazi, objasnio je vojni kapelan Andrij Zelenski, svećenik Ukrajinske grkokatoličke crkve. "Dvadeseto stoljeće bilo je vrijeme velikih ideologija, kada je kolektiv igrao puno veću ulogu od pojedinca jer se vjerovalo da se ‘ja‘ može ostvariti samo kao dio velikog ‘mi‘. Na tome je izgrađena retorika u oba svjetska rata, ali danas takve poruke izgledaju arhaično jer se sociokulturni kontekst promijenio. Tjerati ljude danas komunikacijskim sredstvima da "ginu za Ukrajinu" put je koji ne vodi nigdje. Rat je rat, ali ljude nećete privući govoreći o smrti, pa čak ni o dužnosti prema zemlji. Riječ je o zaštiti Ukrajine, ali u isto vrijeme radi se o vašem razvoju kao osobe", smatra vojni kapelan ukrajinskih Oružanih snaga.
Zato ukrajinske vlasti s raznih platformi - od društvenih mreža do televizije - pokušava potaknuti građane da se priključe u redove Oružanih snaga. Nedavno je zamjenik premijera, ministar digitalne transformacije Ukrajine Mihajlo Fedorov, najavio da će potencijalni regruti sami moći birati koju specijalnost žele ako pristupe ukrajinskoj vojsci. Očekuje se da će to poboljšati motivaciju ročnika.
Jedna od rijetkih postrojbi koja nema takve probleme je nekadašnji Azov, današnja 3. jurišna brigada. Novačenje u brigadu počelo je u ljeto prošle godine i bila su tri vala, a već u prvom javilo se čak 12.000 dragovoljaca. Sada se mjesečno javlja 4000 do 5000 kandidata. Pritom je to jedina postrojba u Ukrajini koja civilima daje priliku da prođu probni tjedan obuke nakon kojeg mogu odlučiti odgovara li im takva služba. Ako ne, svatko se može okrenuti i otići.