Sad bi se već sa sigurnošću moglo reći da je dijelu farmaceutske industrije sjekira pala u milijarde nakon što je pandemija koronavirusa postala globalni zdravstveni i egzistencijalni problem.
Naime, milijarde ljudi treba zaštitu barem jednom da bi korona pokleknula, a moguće je da će to biti potrebno i godinama postane li covid-19 sezonska bolest kako se trenutačno pretpostavlja. Gotovo idealna situacija za proizvođače jer upravo je to način kako se maksimalno može zaraditi u toj industriji. Poanta farmaceutskog biznisa nije u milijunskim cijenama pojedinog lijeka za mali broj pacijenata, nego obrnuto.
Potvrda ovih dana dolazi iz izvještaja o poslovanju kompanija koje su prve dobile odobrenje za uporabu cjepiva protiv koronavirusa, Pfizer-BioNTecha i Moderne, čiji su prihodi i promet enormno porasli u samo dva mjeseca od početka cijepljenja, a taj će se trend nastaviti s rastom proizvodnje i prodaje. Primjerice, Moderna je već potpisala ugovore za prodaju svoga mRNA cjepiva za ovu godinu u vrijednosti od 18,4 milijarde dolara.
U samo mjesec dana brojke su narasle za čak sedam milijardi. Izvršni direktor Moderne, Stéphane Bancel, procjenjuje da bi ta donedavno nepoznata tvrtka uskoro mogla postati vodeća svjetska kompanija za proizvodnju cjepiva, premda do korone za nju gotovo nitko nije čuo jer nije imala niti jedan proizvod na tržištu s obzirom na to da se inače bavi bazičnim istraživanjima.
Naime, namjeravaju u ovoj godini proizvesti milijardu doza, a u sljedećoj najmanje 1,4 milijarde. Koliko samo jedan proizvod može enormno podići zaradu, govori i podatak da je tvrtka 2019. ostvarila 60 milijuna dolara prihoda, a u posljednjem tromjesečju prošle godine, nakon što je dobila odobrenje za cjepivo, zaradila je 571 milijun dolara.
Novi izvori prihoda
I Pfizer s istom vrstom cjepiva očekuje golem promet koji će gotovo sigurno premašiti 15 milijardi dolara u ovoj godini. Pritom valja reći da se novi izvor prihoda već vidi u novim varijantama virusa zbog kojih će se postojeća cjepiva prilagođavati zasad britanskom, brazilskom ili južnoafričkom soju ili u budućnosti nekom drugom, a to onda znači i nova cijepljenja i novu zaradu. Dakako, neće "loše proći" ni one tvrtke koje će tek plasirati svoja cjepiva u život jer se radi o enormnim potrebama za nekim lijekom, nezapamćenima do ove pandemije.
Sve te činjenice razlog su ogorčenja onih koji uopće nemaju novca za cjepivo, ali i onih koji su, poput EU, još sredinom prošle godine ugovorili isporuku cjepiva "kojeg nema", a onda ostali kratkih rukava jer farmaceutske kompanije ne isporučuju dogovorene doze pa programi cijepljenja kasne, što otvara vrata i dalje velikom broju zaraženih, odnosno stvaranju začaranog kruga virusnih mutanata.
Primjerice, Europska komisija je prošlo ljeto kupila cjepivo "na slijepo", bez jamstva da će to postati stvarnost, a kad se to dogodilo, stigle su nove nevolje jer cjepiva nema dovoljno za građane Europske unije, ali "ima za SAD ili Izrael" koji plaća dvostruku cijenu po dozi. Najprije potiho, a onda i javno krenule su kritike Europske komisije zbog traljavog ugovora s proizvođačima koji ne jamči dogovorene količine jer "to ovisi o proizvodnim mogućnostima", ali i farmaceutske industrije koja je ili lagala da može proizvesti dogovorene količine ili prodaje doze onima koji više plate.
U svakom slučaju, cjepiva je premalo za planove da se do kraja srpnja cijepi 70 posto građana EU. Zasad je u tu zajednicu zemalja stiglo samo 28 milijuna doza ili 30 posto manje od dogovorenih količina. Ta se situacija preslikava i na Hrvatsku pa gotovo svaki tjedan netko od tri proizvođača ne dostavi dogovoreno, smanjuju se pošiljke, a onda slijede obećanja da će navodno to "vratiti" za koji tjedan.
No, zasad je izgledno samo to da trpi program cijepljenja jer je dvije doze dobilo malo više od 50.000 građana, i to uglavnom zdravstvenih djelatnika te korisnika i zaposlenika domova za starije. Ovim tempom, prema kojemu je dva puta cijepljenih desetak posto, značilo bi da bi virus i dalje imao preveliku snagu, odnosno da bi veći ili manji lockdown mogao potrajati i više od godine dana.
Slično je i u drugim zemljama EU jer je isporučeno čak 30 posto manje od ugovorenog. Primjerice, iz AstraZenece-Oxforda ovih su dana najavili da bi mogli prepoloviti već kupljene i dogovorene količine pa ne čudi što su ovaj tjedan europarlamentarci pozvali na saslušanje direktore sedam farmaceutskih tvrtki, uključujući i one koje još nemaju odobreno cjepivo, ali bi uskoro mogle završiti proceduru i stići na europsko tržište. Razlog?
Problemi s isporukama cjepiva. Stoga su se zastupnici te povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton i povjerenica za zdravlje i sigurnost Europskog parlamenta Stella Kyriakides iz prve ruke nastojali informirati ima li nade da se situacija poboljša u sljedećem tromjesečju, ali konkretni odgovor nisu dobili.
Direktori tvrtki pokušali su objasniti da ne stvaraju umjetnu nestašicu kako bi podigli cijene, odnosno da sve ovisi o tome "koliko imaju uvježbanu proizvodnju u kojoj uvijek može doći do problema na koje ne mogu utjecati". No, kad je na red došlo pitanje zastupnika koliko je Pfizer zaradio na cjepivu u SAD-u, a koliko u Europi, direktorica Angela Hwang uskratila je odgovor čak i kad su je podsjetili da je cjepivo dijelom razvijeno zahvaljujući javnom novcu. Također nije bilo "odjeka" ni na traženje da se kompanija odrekne dijela profita i podijeli patent kako bi se povećala proizvodnja.
Kameno srce ostalo je postojano i na informaciju da su neke zemlje dobile cjepivo temeljem novih kreditnih zaduživanja, što znači da će ih korona dodatno osiromašiti. Spretno je okrenula priču na nova istraživanja "pojačivača" cjepiva, odnosno na moguće potrebnu treću dozu kojom bi se trebali cijepiti u budućnosti.
Naime, ta treća doza temeljila bi se na zaštiti od novih sojeva koji bi podigli otpornost već cijepljenih Pfizerovim cjepivom a onda je sva pitanja o financijama poklopila načelom povjerljivosti ugovora. Kašnjenje cjepiva za zemlje EU u odnosu na SAD i Veliku Britaniju opravdala je činjenicom da je "EMA kasnije odobrila cjepivo".
Nakon tog "saslušanja" teško je zaključiti hoće li se situacija s cjepivom u EU promijeniti, odnosno hoće li biti više cjepiva ili će i dalje opravdanje biti da je potrebno "uhodavanje proizvodnje na što se ne može utjecati", odnosno da "treba više vremena" ili vrag ipak leži u novcu pa se pokušavaju štopati isporuke dok EU jače ne otvori novčanik jer je tijekom ljetnih pregovora o kupnji cjepiva EK značajno snizila cijene po dozi u odnosu na one koje su tada tražili proizvođači.
Naime, najprije smo kao ozebli sunce čekali cjepivo ne bismo li konačno stali na kraj koronavirusu, a kad su se pojavila, stigao je novi problem - nema ga dovoljno čak ni za zemlje Europske unije, a zemlje u razvoju doslovno ovise o milostinji bogatih da im prepuste nešto svog "viška". Istina, od prvih istraživanja prošlo je tek godinu dana, a već su registrirana četiri cjepiva u SAD-u odnosno tri u Europi, što je pravo čudo u odnosu na desetak i više godina koliko se prosječno čeka cjepivo.
No, u toj priči valja reći da je cjepivo stiglo ne zahvaljujući isključivom angažmanu farmaceutske industrije, nego prije svega zbog ujedinjenja svjetske znanosti koja je brzinu dolaska do cjepiva smatrala prestižnim poslom i dokazom da se puno toga globalno može učiniti zajedništvom. Također je bio snažan pritisak politike koja je shvatila da će bez cjepiva borba protiv korone biti gotovo nemoguća, osobito ne bez velikih žrtava.
U to ime uložena su enormna sredstva u te projekte i angažirani su i razni donatori, poput Zaklade Gates, tei pojedinci poput osnivača Alibabe Jacka Maa i country pjevačice Dolly Parton. To u startu uzima farmaceutskoj industriji argument da su "enormno uložili pa moraju enormno i vratiti" kao što se inače argumentiraju cijene svih novih lijekova.
Prosječno ulaganje u neki lijek iznosi i više od milijarde dolara, a razvoj može potrajati godinama. U slučaju cjepiva protiv covida-19 situacija je bila drukčija jer je vrijeme bitno skraćeno, a farmaceuti nisu previše izdvojili iz svojih novčanika.
Sezonska bolest
Naime, prema analizi Airfinityja, tvrtke za analizu znanstvenih informacija, samo su razne vlade osigurale više od deset milijardi dolara, a neprofitne organizacije oko dvije milijarde ne bi li to bio "poguranac" da se tvrtke bace na posao oko cjepiva protiv korone. Činjenica je da se cjepiva dosad nisu pokazala kao profitabilan proizvod jer za nova treba vremena, a obično ga trebaju siromašnije zemlje čiji proračuni takav trošak ne mogu podnijeti.
Uostalom, cjepivo protiv ebole još je u povojima, premda bolest ne posustaje, jer očito nema dovoljno zainteresiranih koji bi ga kupovali u većim količinama. Osim toga, većina cjepiva daje se samo jednom ili u velikim razmacima pa je ipak sigurnije raditi na novim lijekovima, poglavito onima koje milijuni ljudi trebaju svaki dan. Izuzetak je gripa protiv koje se treba cijepiti svake godine i tržište tog cjepiva vrijedi nekoliko milijardi godišnje.
Postane li covid-19 sezonska bolest, bit će to novo profitabilno tržište lijekova za koje se trenutačno vodi bitka, premda se "oružje" nastoji držati daleko od očiju javnosti. Naprosto, ma koliko to industrija nastoji sakriti, priprema se teren za nove cijene koje bi mogle skočiti u nebo u odnosu na trenutačno aktualne nakon šo pandemija popusti. Naime, sve su tvrtke rekle da "neće enormno zarađivati dok traje pandemija", uz obavezno - ali...
Bildanje cijena
Također, sve se češće postavlja pitanje zašto tvrtke ne žele ustupiti svoja patentna prava uz minimalnu naknadu ne bi li i drugi mogli proizvoditi cjepiva koja evidentno nedostaju. Zasad je 14 posto zemalja kupilo 53 posto svih najboljih cjepiva protiv korone pa će oni koji nisu bili platežno nabildani morati pričekati na prve doze i dulje od godinu dana. Sve to uz napomenu da to drži vodu samo ako će zaštita od prvog cijepljenja potrajati dulje.
Činjenica je da se trenutačno ne zna koliko će trajati imunitet nakon cijepljenja, hoće li trebati docjepljivanje čak i ako ne bude problema s novim sojevima, kao ni kolika će morati biti proizvodnja cjepiva za godinu, dvije ili više. Međutim, to ne sprečava velike da već krenu u neke kalkulacije, poput financijskog direktora Pfizera, Franka D'Amelija, koji najavljuje više cijenu nakon pandemije i dodaje da "25 dolara nije normalna cijena za cjepivo, nego bi trebala biti od 150 do 175 dolara".
Primjerice, Pfizerovo cjepivo protiv pneumokoka Prevenar 13 košta 200 američkih dolara na tržištu SAD-a gdje su cijene i cjepiva i lijekova znatno više nego u Europi s obzirom na privatno zdravstveno tržište, i to je Pfizeru prava referenca. Valja podsjetiti da je u pregovorima s EK prošlo ljeto Pfizer tražio 54 eura po dozi ili 27 milijardi za 500 milijuna doza. Na kraju su se našli s EK na 25 eura za dvije doze, dok je za Modernu cijena 40 eura, a AstraZeneca je pristala na četiri eura za dvije doze svog cjepiva.
No, u tom bildanju cijena cjepiva protiv korone za mnoge bi moglo biti i iznenađenja jer za godinu ili dvije na tržištu bi moglo biti i više od 20 cjepiva, a to neizbježno mora rušiti cijenu, barem na europskom tržištu gdje se ni slučajno ne može postići američka cijena bilo kojeg lijeka, pa tako ni cjepiva.
Ipak, iz ove bi pandemije mogla ostati i globalna korist, a to je da se zemlje konačno više posvete pandemijskim strategijama tako da neka buduća iznenađenja budu što manja. Morat će se prilagođavati i farmaceutska industrija koja je još do prije dvadesetak godina mogla raditi što je volja, daleko od etike prodavati i ispitivati lijekove, koristiti monopole i lobirati za "toplu vodu".
Vremena su se promijenila i globalno selo ipak je dijelom uspjelo uspostaviti kontrolu djelatnosti čiji je imidž bio poprilično narušen unatoč činjenici da njihovi proizvodi spašavaju živote ili ih barem čine podnošljivim. Koronavirus je dodatno sve naučio da je globalna sigurnost krhka, osobito ako nema zajedništva u njezinu čuvanju.