Doris (17) nije znala da ju je netko fotografirao, a kamoli da je njezinu fotografiju objavio na Facebooku. Nije imala pojma da su je prodali u kriminalno podzemlje krijumčarenja zlata i dijamanata, nakon čega su je silovali, zlostavljali i prisilili na pobačaj, kako je ispričala za Daily Beast. Njezin silovatelj bio je ruski borac iz Wagnerovih plaćenika.
Objava s fotografijama Doris bila je na Facebooku više od 24 sata iako je novinar Daily Beasta upozorio giganta društvenih mreža na to. Baš kao i Agnes, još jedne žrtve koju je pronašao Daily Beast.
Doris živi u gradu Kenzou u Kamerunu od početka 2020. godine, kamo je stigla iz Nigerije. Živjela je u nigerijskom izbjegličkom naselju Adagom, nakon što je pobjegla od borbi između vladinih snaga i separatista koji su ubili njezine roditelje. Kaže da je njezin odlazak u Kamerun organizirao čovjek koji je otvorio Facebook račun na ime Stan Wantama, a riječ je o navodnom trgovcu ljudima koji je na Facebooku objavljivao fotografije ranjivih djevojaka.
Novinar Daily Beasta piše kako je na njegove objave na Facebooku prvi put naišao 29. prosinca 2019. godine. Reklamirao je Doris i druge dvije djevojke koje su u tom trenutku bile na prodaju. Poslao je email upozorenja na objave za koje je posumnjao da su povezane s trgovinom ljudi. Tvrdi da Facebook nije poduzeo ništa 29 sati. Prvi email koji je dobio iz afričke podružnice Facebooka stigao je 30. prosinca u 22 sati u kojemu je stajalo da tvrtka "u ovom trenutku razmatra slučaj".
Wantamin Facebook račun ubrzo je suspendiran, ali ne prije nego što su Doris i Agnes prodane. Imale su tada 16 godina. U prosincu 2019. godine Doris je bila među brojnim djevojkama u izbjegličkom naselju Adagom koje je Wantama na svom Facebooku reklamirao kao sluškinje. Tražio je od ljudi koji ih žele ‘unajmiti‘ da mu se jave radi pregovora. Doris o tome nije imala pojma. U to vrijeme nije ga još poznavala.
Tek u siječnju 2020. prvi put je upoznala trgovca ljudima. Posjetio ju je u njezinu domu i predstavio se kao agent tvrtke koja pomaže u zapošljavanju. Rekao joj je da postoji obitelj u Kamerunu koja treba mladu djevojku kao kućnu pomoćnicu. Ubrzo je prihvatila ponudu, ali tamo ju nije čekala obitelj.
Početkom veljače 2020. Doris je ispričala da je Wantama došao u 5 ujutro u crvenoj limuzini po nju. Kada su stigli u nigerijski pogranični grad Ikon, pokupio je još tri mlade djevojke. Stigli su u Yaoundé, glavni grad Kameruna, oko 21 sat. Wantama ih je ostavio u prvljavom stanu u sirotinjskoj četvrti i otišao.
Danima su bile u tom stanu, nisu radile ništa, ali su ih posjećivali Wantamini prijatelji i neprimjereno ih dirali, pipkali za stražnjicu i grudi. Idućeg tjedna se Wantama se vratio rano ujutro i rekao Doris da spakira torbu. Predao ju je vozaču koju ju je prevezao u selo udaljeno 193 kilometara od Kenzoua. Tamo su je ukrcali u drugo vozilo koje ju je odvezlo u pogranični grad. Pokupila me sredovječna žena u Toyota Sienni, rekla je Doris.
- Kada smo došli do njezine kuće, pokazala mi je screenshot moje fotografije koja je bila objavljena na Facebooku i pitala me ‘Jesi li ovo stvarno ti?‘", rekla je Doris. "Bila sam iznenađena kad sam vidjela svoju fotografiju na Facebooku. Čak se niti ne sjećam da sam ikada snimila takvu fotografiju.”
Doris je ubrzo shvatila da ju je Wantama prodao ženi koja se zove madame Brigitte za koju djevojka tvrdi da je trgovac ljudima i krijumčar.
Živjela je u njezinom stanu s još pet djevojaka u napučenom i bučnom susjedstvu. U početku su radile u pansionu. Kuhale, čistile i konobarile. Tvrdi da ju je tretirala kao svoju kći. Kupovala joj novu odjeću i davala svaki mjesec 32 dolara džeparca. Stvari su se promijenile u travnju 2021. kada ju je jednog jutra madame Brigitte nazvala i rekla joj da ju šalje u Gamboulu, pogranični grad u Centralnoafričkoj Republici kako bi preuzela paket od klijenta. Rekla je da se radi o ruskom vojniku. Oduševila se idejom da putuje u stranu zemlju.
U Gambouli ju je vozač odveo direktno u kamp gdje su živjeli ‘bijeli vojnici‘. Bilo je jasno da su se vojnici i vozač poznavali.
- Vozač je rekao vojnicima da me je k njima poslala madame Brigitte. Rekli su mi da u kampu moram ostati preko noći, a da ću idući dan dobiti paket koji ću odnijeti natrag.
Smjestili su Doris u obližnju kuću u kojoj nitko nije živio.
- Tada je bijeli vojnik koji me doveo počeo dodirivati moje tijelo. Molila sam ga da prestane, ali nije me slušao. Prikovao me za kreve,i silovao i nakon toga otišao. Bilo je krvi po cijelom krevetu. Cijelu noć sam plakala, prisjetila se mučne epizode u kampu.
Idućeg dana plaćenik Wagnera vratio se kod Doris, dao joj paket s plemenitim metalima u najlonskoj vrećici i rekao joj da se može vratiti u Kenzou. Isti vozač ju je preuzeo i vratio u Kamerun.
Kada se vratila ispričala je madame Brigitte da ju je silovao Rus, a ona joj je uzvratila da su oni vojnici i da mogu raditi što hoće. Poručula joj je da joj to ne bi trebalo smetati.
- Rekla sam joj da se više ne želim tamo vratiti, ali rekla mi je da nisam ja to odlučila, ispričala je Doris.
Idućih tjedana, madame Brigitte poslala je druge djevojke u Gamboulu, dok je Doris ostala u Kenzouu. Nisu prošle ništa bolje od Doris. Zadesila ih je ista sudbina.
- Ponekad su ih bijeli vojnici tjednima držali u Gambouli. Madame Brigitte zanimalo je samo zlato koje smo donosili, a ne ono što nam se događalo.
Kako piše Daily Beast, krijumčarenje zlata i dijamanata je široko rasprostranjeno u Centralnoafričkoj Republici, a plaćenici Wagnera su uključeni u trgovinu dragim kamenjem i zlatom koji često na strana tržišta ulaze preko Kameruna, Čada i Sudana, pa zračnim linijama do Ujedinjenih Arapskim Emirata i Libanona.
Zajednička istraga u Europi nedavno je pokazala da su pojedinci povezani s Wagnerom osnovali lažnu tvrtku u CAR-u poznatu kao Diamville za prodaju dijamanata. Plaćenici Wagnera navodno prisiljavaju siromašne rudare i kolekcionare u zemlji da predaju svoje dragulje ili ih prodaju samo tvrtki u ruskom vlasništvu kršeći pravila Procesa Kimberley utvrđuje uvjete za nadzor svakog uvoza i izvoza neobrađenih dijamanata.
- Tržište zlata u istočnom Kamerunu raste, a to je rezultat krijumčarenja minerala iz CAR-a, ustvrdio je André Kounde, iskusni vozač autobusa koji redovito vozi putnike duž krijumčarske rute između Gamboule i Kenzoua.
Kounde kaže da je "pametno" koristiti žene ili djevojke za krijumčarenje zlata i dijamanata jer na granici prolaze manje rigorozne provjere.
Doris tvrde da klijenti dolaze čak iz Yaoundéa kako bi kupovali kod Madame Brigitte.
U svibnju 2021. Doris je otkrila da je trudna. Tvrdi da joj je madame Brigitte organizirala putovanje u CAR kako bi upoznala čovjeka s koji je ostala trudna i javila mu što se dogodilo. Kada je Doris stigla u Wagnerov logor susrela se licem u lice sa silovateljem.
Odveo me u istu kuću u kojoj sam bila zadnji put i pozvao muškarca za kojega je tvrdio da je liječnik.
- Liječnik je prvo provjerio moje vitalne organe, potom mi dao injekciju, neke tablete i na kraju rekao da je sve u redu.
Nekoliko sati kasnije Doris se vratila u Kenzou, a ubrzo je osjetila bol u trbuhu te je prokrvarila. Madame Brigitte ju je čula kako vrišti i odvela ju u dom zdravlja gdje joj je medicinska sestra nakon pregleda rekla da je izgubila bebu.
Doris nije jedina djevojka koja kaže da ju je Wagnerov plaćenik silovao, a zatim na prijevaru natjerao na pobačaj u Gambouli.
Isto se dogodilo i Miri. Ona se čak vratila u kamp kako bi se žalila, ali tvrdi da su Rusi zanijekali da su izvršili pobačaj. Kada je nastavila inzistirati i žaliti se, vojnik joj je zaprijetio smrću.
Centralnoafrički vojnik koji je surađivao s Rusima potvrdio je riječi Doris i Mire da su plaćenici Wagnera organizirali pobačaje u njihovom kampu. Također je posvjedočio da je mlada djevojka umrla nakon pobačaja u rujnu 2021. nakon što su joj Rusi dali injekciju.
- Jedna žena je vrištala glasno i zapomagala. Nakon nekog vremena su je iz šatora izveli zamotanu u vreću. Bila je mrtva.
Drugi vojnik CAR-a ispričao je kako su wagnerovci jako pazili na svoj ugled. Nisu željeli ostaviti traga za sobom i znali su da bi se doznalo za svako dijete koje bi bilo rođeno kao rezultat silovanja bijelih vojnika.
U CAR-u i vlada i skupina Wagner šute o optužbama za silovanje i prisilne pobačaje. Doris i dalje živi u Kenzouu. Uspjela je pobjeći od madame Brigitte u srpnju 2021. godine. U pokušaju da istjera pravdu, Doris je u kolovozu otputovala u Yaoundé i ispričala svoju priču skupini za ljudska prava koja ju je odvela na policiju. Kada je policija krenula u potragu za madame Brigitte, otkrili su da je zatvorila gostinjsku kuću i napustila područje. Izgubio joj se svaki trag, ali i djevojkama koje su radile za nju.
Četvero bivših susjeda potvrdilo je za Daily Beast da je ona živjela u susjedstvu i vodila pansion u kojemu su radile djevojke koje su živjele s njom.
Kamerunske vlasti priznale su da se Kenzou nalazi na krijumčarskoj ruti, ali kažu da trgovina ljudikma i krijumčarenje zlata nije rašireno.
Unatoč opasnostima koje vrebaju, Doris se želi vratiti u Gamboulu kako bi se suočila sa silovateljem. Dok ona pronađe način da ode tamo, moglo bi biti prekasno, jer su plaćenici Wagnera započeli svoje povlačenje iz većeg dijela zapadne Centralnoafričke republike.
U to vrijeme u Gambouli je bilo smješteno više od 100 plaćenika Wagnera. Taj se broj počeo smanjivati prije godinu dana jer se Rusija pripremala za invaziju na Ukrajinu.
- Bez obzira gdje se nalazi, ići ću ga tažiti. Učinit ću sve da plati za svoj zločin. Da se moja fotografija nije pojavila na Facebooku, nikome ne bi palo na pamet da me odvede u Kenzou, ogorčeno zaključuje Doris.