Ostat će zapamćen prema konferenciji za medije na kojoj je pronašao model da se izvuče iz lavine teških pitanja. Sve se događa nakon što je invazija na Irak počela doživljavati prve teške udarce, a Donald Rumsfeld je novinarima rekao: “Postoje poznate poznanice. To su stvari za koje znamo da ih znamo. Postoje i poznate nepoznanice. To je, recimo, da postoje stvari za koje znamo da ih ne znamo. Ali postoje i nepoznate nepoznanice, stvari za koje ne znamo da ih ne znamo”. I neka novinari misle što hoće nakon toga.
Donald Rumsfeld je umro u utorak, objavila je obitelj, u 88. godini života. Republikanac do srži, iz Chicaga, njemačkog podrijetla, diplomirao je na Princetonu i zatim se priključio vojsci i postao mornarički pilot. Nakon toga se uključio u politiku, prvo kao savjetnik kongresniku da bi 1962. godine bio izabran za zastupnika. Upravo je on predložio da nakon izbornog poraza 1964. godine Gerald Ford preuzme mjesto stranačkog lidera u Zastupničkom domu. Već je tada bilo jasno da je pred njim karijera u izvršnoj vlasti jer su ga kolege već tada smatrale: mudrim i borbenim, domoljubom i političkim lukavcem. Priključuje se administraciji Richarda Nixona, a Ford ga nije zaboravio i prvo je kratko vrijeme njegov šef ureda, a zatim najmlađi dosad ministar obrane.
Trio Bush-Cheney-Rumsfeld
Vrhunac njegove karijere nastupa 2001. godine kad ga George W. Bush (sin) imenuje ministrom obrane - jedini je tu poziciju obnašao dva put u povijesti SAD-a. Važnu je ulogu u tom imenovanju imao tadašnji potpredsjednik Dick Cheney, ministar obrane u doba Busha oca.
Rumsfeld je s njim dijelio stajališta o potrebi korištenja najmoćnije vojne sile svijeta i s tom su idejom došli u kabinet Busha sina. Planove im je čak ubrzao teroristički napad na SAD 11. rujna 2001. godine nakon kojeg kreće napad na Afganistan. Rat koji traje i sada, ali se SAD konačno povlači.
Rumsfeld je tada bio lice koje je svijetu donijelo novi međunarodni pravni pojam. “Ilegalni borci” je opis koji se koristio za zarobljenike iz Afganistana, među kojima su bili izuzetno opasni teroristi, većinom iz terorističke skupine al-Qaida koja je u toj zemlji imala bazu. Rumsfeld i ekipa oko Cheneya htjela je osigurati da se izvuku od obveza međunarodnog prava i brojnih konvencija koje definiraju prava ratnih zarobljenika. Smješteni su na Kubi, u bazi Guantanamo, kako se ne bi mogli pozivati na zakone koji važe na američkom tlu. Ideja je bila da brzim postupcima osude teroriste i pošalju poruku drugima kakva ih sudbina čeka. Guantanamo je i dalje otvoren, osuda je malo, a pokazalo se da je među zatočenicima bio velik broj nevinih. Guantanamo je bio jedan od glavnih pokretača jačanja protuameričkih stavova u islamskom svijetu, stavova koji su se širili i na američke saveznike.
Invazija na Irak
Cheneyu to sve nije bilo dosta pa je odlučio što prije pokrenuti operaciju protiv Iraka. U tom je procesu napravio sve i više od toga, pa i lažirao obavještajne podatke, samo da invazije krene. Budući da je dio Europe odbio sudjelovati u toj operaciji, Rumsfeld je skovao frazu “stare” i “nove” Europe, ove prve koja je samozadovoljna, a ova druga (tu su bile prije svega nove članice NATO-a poput Poljske) svjesna opasnosti koje prijete svijetu.
Irak je bio presudni trenutak neokonzervativaca koji su činili većinu administracije Busha sina. Operacija je bila loše pripremljena, još lošije vođena bez ikakvih scenarija za dan poslije, nakon pada diktatora Sadama Huseina. Vojna operacija je bila očekivano kratkotrajna (bilo je tada znalaca koji su tvrdili da je iračka vojska treća svjetska vojna sila zaboravljajući da je zemlja još od 1991. godine pod sankcijama, da teško nabavlja opremu, da nema profesionalnu vojsku, a da je moral regularne vojske nizak). Problem je nastao nakon što je američka vojska ušla u Bagdad, a Sadam pobjegao te se sklonio u blizini rodnog grada Tikrita gdje je pronađen kako se skriva u rupi iskopanoj u zemlji.
Temelji za Islamsku državu
Okupacijske snage nisu uopće pripremile modele upravljanja etnički i religijski podijeljenom zemljom koja se tek oporavljala od diktature i pala u kaos i bezvlađe. Što je iskoristila al-Qa’ida i pokrenula operacije protiv američkih snaga. Taj je proces u konačnici stvorio temelj za nastanak Islamske države nakon što je dio operativaca al-Qa’ide iz Iraka otišao u Siriju.
Težak je udarac američkoj operaciji u toj zemlji zadala objava informacija o postojanju tajnog zatvora, u bivšem Sadamovom zatvoru Abu Ghraib, gdje su zatočeni Iračani mučeni na strašne načine. Rumsfeld će ostati zapamćen kao ministar koji je dozvolio mučenje. Tek će Barack Obama zaustaviti tu stravičnu praksu.
Neuspjeh iračke operacije označio je i kraj njegove karijere. Kako se situacija u okupiranim područjima otežavala, administracija je morala pronaći krivca, a na ruku im je išla objava dijela umirovljenih generala da Rumsfeld mora otići. Washington Post objavljuje da taj stav dijeli “75% svih časnika na terenu, možda i više”. Rumsfeld se očajnički brani, Bush ga javno podržava 1. studenog 2006. godine. Ali, Cheney je bio svjestan da je žrtva nužna i Rumsfeld, očito na njegov poticaj (naredbu, pritisak, ucjenu... ) samo pet dana kasnije piše pismo u kojem daje predsjedniku ostavku.
O mrtvima sve najbolje, ali Rumsfeld je bio daleko od najboljeg.