Lucas Krivenchuk stoji u sjeni koju bacaju gorostasni žitni silosi na obali rijeke Parane, druge najveće rijeke u Južnoj Americi, i promatra kako radnici nastoje što prije teglenicu nakrcati sojom.
- Dvanaest je teglenica danas moralo krenuti na put, no samo će ih šest stići na svoju destinaciju. Neće stići jer razina vode prebrzo pada - rekao je za The Guardian Krivenchuk, upravitelj privatne luke Trociuk na jugu Paragvaja.
- Ovo je prvi puta u dva mjeseca da je ijedna teglenica otišla - dodao je.
Vodostaj rijeke Parane, koja protječe kroz Brazil, Paragvaj i Argentinu, na najnižoj je razini u posljednjih 77 godina, a sve zbog velike suše koja je Paragvaj pogodila krajem 2019. godine i koja još nije popustila. Stručnjaci kažu da su trajanje suše prolongirale klimatske promjene i krčenje šuma.
Paraná je nedavno nešto narasla nakon što je Brazil u nju pustio vodu iz hidroelektričnih rezervoara kako bi hitno proizveo nešto struje, no ubrzo je zatim opet pala.
Suša je ugrozila dostupnost pitke vode u Argentini, dovela do rasta cijena struje u Brazilu i pomogla širenju požara diljem regije.
Paragvaj, zemlja omeđena kopnom, ovisi o svojim rijekama i trenutno je u velikim problemima.
- Paragvaj nema izlaz na more, a (Paraná) je arterija u njegovom tijelu o kojoj ovisi njegov život - rekao je Krivenchuk.
Juan Carlos Muñoz, direktor Nacionalne uprave za brodarstvo i luke Paragvaja (ANNP) rekao je da prijevoz dobara rijekama ključan za zemlju čija se ekonomija uvelike oslanja na izvoz genetski modificirane soje.
- Mi izvozimo dobra bez dodane vrijednosti, potpuno sirove materijale. Riječni promet za nas je najjeftiniji način da dopremo do međunarodnih tržišta - rekao je Muñoz.
Paraná i rijeka Paragvaj, koja se ulijeva u Paranu, povezuju paragvajske luke s onima u Argentini i Urugvaju, a njima patrolira treća najveća flota riječnih brodova. Ti su brodovi zaduženi za prijevoz čak 96 posto sve robe koju Paragvaj uvozi i izvozi s međunarodnih tržišta.
Vodostaj rijeke Paragvaj, koja teče pored Muñozovog ureda u glavnom gradu zemlje Asunciónu, trenutno je na najnižoj razini ikad. Muñoz kaže da je brodarski sektor 2020. zbog suše ostao bez 20 posto prihoda, oko 100 milijuna američkih dolara, te da bi se isto moglo dogoditi i ove godine unatoč tome što se korito rijeke već drugu godinu zaredom pokušava povećati jaružanjem.
Paragvajska je vlada u srpnju proglasila izvanredno stanje na rijeci Parani i upozorila da će poskupjeti uvozni proizvodi.
Roger Monte Domecq, profesor hidrologije na Nacionalnom sveučilištu u Asunciónu, rekao je da su ciklične suše normalna pojava za Paransko porječje, ali i da je sve više dokaza da čovjekovo djelovanje pogoršava vodnu krizu u Paragvaju.
- Ne mislim da itko sumnja u to da postoji utjecaj na klimu, koja utječe na cijelu regiju - rekao je Monte Domecq te dodao da se pravi utjecaj globalnog zagrijavanja, deforestacije i industrijskog korištenja tla na regiju tek treba utvrditi.
Banka za razvoj Latinske Amerike (CAF) drži da bi Paragvaj najgore nastradao kada bi neka klimatska katastrofa zadesila Južnu Ameriku.
Paragvaj je i velika žrtva deforestacije. Atlantska šuma, koja je do prije nekoliko desetljeća prekrivala istočni dio zemlje, danas zauzima svega sedam posto područja koje je nekad zauzimala, a na udaru je šuma Chaco na zapadu zemlje.
Deforestacija je plod ulaganja države u proizvodnju soje i goveda, a ti se sektori zbog suše sada muče s izvozom svojih proizvoda.
Monte Domecq kaže da u narednim mjesecima neće biti značajnijih padalina te da zemlji prijeti i atmosferski fenomen La Niña koji će u Paragvaj donijeti još suhog vremena.
Ribar Claudio Domínguez iz grada Ayolasa opisao je za The Guardian s kakvim se poteškoćama susreću paragvajske obitelji skromnijih primanja.
- Gotovo da nema ribe... stvarno nema ništa. Tako je već četiri mjeseca - rekao je i dodao da ribari sada moraju daleko putovati da bi se našli u poziciji da išta uhvate.
Suša je utjecala i na proizvodnju električne energije. Brane Yacyretá i Itaipú, koje Paragvaj dijeli s Argentinom i Brazilom, proizvode gotovo svu struju kojom ta zemlja raspolaže, a vlada je rekla da je branu Itaipú skoro morala zatvoriti zbog preniske razine vode.
Mercedes Canese, energetska konzultantica i bivša zamjenica paragvajskog ministra energetike, rekla je da Paragvaj trenutno ne pati od nestašice energije, ali i da gubi novce koje inače zarađuje izvozeći energiju svojim susjedima.
Paragvaj, naime, godišnje izveze 1,57 milijardi američkih dolara energije koju proizvede.
Dok nestašice vode dovode do eksplozije cijena električne energije u Brazilu, Paragvajci kažu da jedna povijesna nepravda postaje sve veća i veća.
Paragvaj se svojevremeno obvezao da će višak energije koji proizvode brana Itaipú Brazilu prodavati po proizvodnim cijenama. Ekonomist Miguel Carter procjenjuje da je Paragvaj zahvaljujući tom sporazumu od 1985. do 2018. godine izgubio 75,4 milijarde dolara.
- Cijene su u Brazilu jako visoke, no Paragvaj svoju energiju njemu ne može prodavati po tržišnoj cijeni. Pričamo o gubicima koji se broje u stotinama milijuna dolara - rekla je Canese.
Claudio Domínguez na plaži u Ayolasu The Guardianu pokazuje mokru liniju u pijesku. Paraná je prije par sati dosezala do te linije. Domínguez se potom baci na čišćenje mamaca jer ga čeka dugotrajno noćno ribarenje. Nada se, kaže, da neće kući otići praznih ruku. Mnogi njegovi kolege u posljednje vrijeme nemaju sreće s ulovom.
Za to vrijeme, pjevač na jednom od trgova u Ayolasu okupljenoj gomili pjeva staru narodnu pjesmu "Oración del Remanso".
- Kriste, Bože ribarskih mreža, nemoj nas napustiti - glasi jedan od stihova pjesme.
- Sve ovisi o rijeci. Svi mi o njoj ovisimo - rekao je Domínguez.
