Nakon što je Rusija napala Ukrajinu u veljači prošle godine, mnoge od najvećih svjetskih demokracija stajale su u redu kako bi osudile rusku agresiju i okupile se u obranu Ukrajine. No, ne i Indija. Ta je zemlja bila suzdržana na ključnim glasovanjima u Ujedinjenim narodima i odbila osuditi svog dugogodišnjeg partnera. Reakcija koja je uslijedila bila je upečatljiva - brojne svjetske vlade izrazile su frustraciju New Delhijem zbog njegove nevoljkosti da osudi nešto po njima neobranjivo.
Neki promatrači su ukazivali da, kao rezultat toga, Indija možda mijenja smjer - prepoznali su, naime, u tome znakove da se u Indiji napokon razmišlja o raskidu bliskih veza s Moskvom. U rujnu je, pak, indijski premijer Narendra Modi poručio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da "današnje doba nije doba za rat", što je primjedba koja je zvučala kao opomena ruskom predsjedniku i koju je američki državni tajnik Antony Blinken opisao kao "značajnu".
U Foreign Affairsu, politolog Happymon Jacob objasnio je ranije da se New Delhi "povlači iz dugog partnerstva s Rusijom" te da se želi približiti SAD-u. U ovakvom tumačenju događaja, Indija okreće leđa Rusiji i zaključuje da treba ojačati svoje veze sa Zapadom.
No, kako navodi u svojoj analizi za Foreign Affairs Sameer Lalwani, viši stručnjak u Azijskom centru pri Američkom institutu za mir i viši suradnik u think tanku Center for Strategy and Budgetary Assessments, barem neka od tih očekivanja više su težnje i želje nego stvarne mogućnosti. Kreatori američke politike, navodi, trebaju stvarati planove na temelju realnosti postojanja trajnih indijsko-ruskih veza, za koje je indijski ministar vanjskih poslova S. Jaishankar naglasio da su "jake i postojane" tijekom posjeta Moskvi u studenom.
‘Manje opomena, više izraz Modijeve zabrinutosti‘
Indija bi doista trebala proširiti i ojačati svoja partnerstva koja nisu povezana s Rusijom, s obzirom na to da Kremlj ne poštuje teritorijalni suverenitet, njegovu rastuću ovisnost o Kini i nepouzdano oružje koje isporučuje New Delhiju. No, unatoč lošem ponašanju Rusije, Indija nije spremna odbaciti tako važno partnerstvo. Kreatori politike u Washingtonu trebali bi, pak, pomoći Indiji da shvati da je pitanje odnosa s Rusijom stvar odgovornosti, ali ne bi trebali kažnjavati New Delhi zbog njegovih kontinuiranih odnosa s Moskvom, sve dok mogu računati na to da će Indija igrati veću i aktivniju ulogu u suprotstavljanju kineskoj agresiji na Indo-Pacifiku .
Analitičari su u riječima i djelima svojih dužnosnika naslutili dokaze o pokušaju Indije da se distancira od Rusije. Pritom ukazuju na Modijevo verbalno sukobljavanje s Putinom u rujnu, pojedina glasovanja protiv Rusije u UN-u i otkazivanje kupnje ruskog naoružanja vrijednog milijarde dolara, uključujući borbene zrakoplove i helikoptere. No, koliko god bili intrigantni, ističe autor, ovi događaji zapravo ne pokazuju da je New Delhi definitivno okrenuo leđa Moskvi.
Washington Post je Modijeve poruke Putinu u rujnu nazvao "ukorom". Ipak, kako smatra Lalwani, Modijeva izjava bila je manje opomena ruskoj politici, a više izraz zabrinutosti zbog rasta cijena hrane i energije. Neke indijske procjene upozorile su na pretjerano tumačenje Modijevih komentara, ističući dosljednost s ranijim indijskim stajalištima kojima se kritiziralo skupe učinke rata na globalni Jug.
Indija je stala na stranu Zapada u nekim proceduralnim glasovanjima u UN-u, poput onog u rujnu da se ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom omogući obraćanje Općoj skupštini UN-a. No, bila je ponovno suzdržana u daleko važnijem listopadskom glasovanju o ruskoj nezakonitoj aneksiji četiri ukrajinske regije.
Istina je i da je Indija ranije ove godine otkazala nekoliko dogovorenih kupnji ruskog naoružanja, poput borbenog aviona MiG-29, ali ta je odluka imala manje veze s Rusijom, a više s pokušajem povećanja domaće proizvodnje oružja. Indijska vlada već je planirala poništiti te ugovore - zajedno s kupnjom zrakoplova Boeing P-8I iz SAD-a - nekoliko mjeseci prije ruske invazije, kako bi umjesto toga prešla na korištenje domaće vojne opreme kao dio svoje inicijative "Self-Reliant India".
No, Indija nije otkazala druge velike nabave ruskog oružja, poput sustava protuzračne obrane S-400, ‘stealth‘ fregata i nuklearnih podmornica, koje će desetljećima držati New Delhi vezanim uz Moskvu. Stoga Indija ne može prekinuti bliske odnose s Rusijom - Kremlj igra previše važnu ulogu u indijskim geopolitičkim kalkulacijama, održava i jača velik dio indijskog vojnog arsenala i ostaje popularan među indijskim političkim elitama.
Strategija ‘višestrukog svrstavanja‘
Indija već dugo smatra Rusiju neprocjenjivim partnerom u svojoj strategiji "višestrukog svrstavanja", u kojoj New Delhi odbija formirati ekskluzivne saveze s bilo kojom velikom silom, u nadi da će održati produktivna strateška partnerstva s više njih. Indijski čelnici vjeruju da ova strategija i sada ostaje na snazi jer su zapadni analitičari pogrešno procijenili Rusiju na nekoliko važnih načina.
Sameer Lalwani navodi da je njegovim istraživanjem ustanovljeno da unatoč sili zapadnih sankcija, indijski službenici za nacionalnu sigurnost i dalje vjeruju u rusku izdržljivost. Također, očekuju da će Europa pokleknuti pod pritiskom inflacije i nestašice energije, a da će rusko gospodarstvo podupirati rast cijena sirovina. Uostalom, indijske tvrtke itekako ulažu u ruske energetske projekte, poput crpljenja nafte i plina u Sahalinu, na ruskom Dalekom istoku, te udvostručuju buduća zajednička istraživanja i razvoj nekih obrambenih tehnologija, uključujući krstareću raketu BrahMos.
Indijski čelnici također vjeruju da će rat u Ukrajini najvjerojatnije zapeti u pat-poziciji te biti okončan dogovorenim prekidom vatre, a zatim budućim rješenjem koje će omogućiti Rusiji da se ponovno integrira u međunarodnu zajednicu.
New Delhi je također uvjeren da će Kremlj ostati značajna geopolitička sila koja može pomoći Indiji. Rusija još uvijek može Indiji pružiti diplomatsku potporu u Vijeću sigurnosti UN-a i imati značajan utjecaj u širem kontinentalnom susjedstvu Indije. New Delhi još uvijek računa na Moskvu kada je raketna tehnologija u pitanju, kao i za nuklearne reaktore koji se koriste u podmornicama te kada je hipersonično oružje u pitanju.
Štoviše, indijski dužnosnici očekuju da će moći ‘iscijediti‘ još i više iz odnosa s Rusijom u trenucima kada je Kremlj u neprilici, upravo onako kako je Indija učinila i nakon pada Sovjetskog Saveza, kada su dvije zemlje dogovorile zajedničko ulaganje BrahMos Aerospace. Pritom ne strahuju previše od posljedica ovakvog postupanja - zapadne zemlje odbile su kazniti odluku Indije da zadrži veze sa svojim starim partnerom.
Neki promatrači sugerirali su da bi se Indija mogla povući iz bliskog partnerstva s Rusijom jer se Kremlj previše približava Kini, pa čak i sve više ovisi o njoj. No, za razliku od svojih zapadnih kolega, indijski dužnosnici ne smatraju da će oštre sankcije natjerati Rusiju u naručje Pekinga jer i dalje postoje napetosti u kinesko-ruskim odnosima, uključujući i one koje se tiču središnje Azije i Arktika. Prema mišljenju indijskih planera, New Delhi može biti brana između Rusije i Kine, koja bi omogućila Moskvi da zadrži dio autonomije u svojoj vanjskoj politici i ne zadovolji se ulogom mlađeg partnera Pekinga.
Pitanje kontrole indijskih naprednih oružanih sustava
Indijska vojska ovisi o Moskvi kada je u pitanju većina njezinih borbenih i udarnih sposobnosti. Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je šok kada je u pitanju vojni arsenal Indije koji je uglavnom ruskog podrijetla, s ograničenjima ili odgodama pristupa rezervnim dijelovima i nadogradnjama. Indija, međutim, nije poduzela nikakve drastične mjere da ubrza postupnu proširenje nabavki svoje vojne opreme smanjenjem korištenja ruske opreme i kupnjom iz zamjenskih izvora.
Iako je Indija i dalje zabrinuta zbog slabog funkcioniranja nekih ruskih oružanih platformi, kao i zbog mogućnosti pristupa rezervnim dijelovima, ona ne planira brzo revidirati svoje ruske oružane sustave okretanjem alternativnim stranim dobavljačima. S obzirom da je zemlja na granicama osigurala kakvu-takvu stabilnost nakon kriza 2019. i 2020. godine, indijski stratezi mogu podnijeti nižu operativnu spremnost u idućih nekoliko godina, čak i ako to znači život s određenom razinom ranjivosti.
U bliskom ili srednjoročnom razdoblju, Indija planira konsolidirati stanje uz postojeće zalihe, opskrbljujući se istovremeno sa sekundarnog tržišta ruskih dijelova i oslanjajući se na vlastitu domaću proizvodnju vojne opreme. Radit će s Rusijom na realizaciji neizvršenih isporuka i selektivnom sklapanju ugovora sa zapadnim obrambenim tvrtkama koje bi dodatno jačale domaću indijsku obrambenu industriju. Dugoročno, Indija želi postati uglavnom samodostatna u svojim obrambenim potrebama, kako ne bi više bila ovisna o vanjskim dobavljačima.
Iako Indija ima za cilj proširiti krug dobavljača za svoj vojni arsenal i postići samodostatnost u idućih 20 godina, svejedno će joj trebati Moskva kada su u pitanju neke ključne tehnologije. Indijski borbeni zrakoplov Suhoj-30 ostat će okosnica njezinih zračnih snaga idućih nekoliko desetljeća, a taj se zrakoplov ne može održavati ili nadograđivati bez ključnog ruskog doprinosa. Najznačajniji indijski obrambeni izvozni proizvod - protubrodska krstareća raketa BrahMos, koja se trenutačno prodaje u zemlje jugoistočne Azije za odvraćanje Kine - koristi rusku tehnologiju pogona. Sve dok Kremlj kontrolira ključne elemente naprednih indijskih oružanih sustava - ponajprije indijske borbene zrakoplove, krstareće rakete i podmornice - on će imati značajan utjecaj na New Delhi.
Rusija kao ‘indijski prijatelj broj jedan‘
Osim svih ovih čisto materijalnih razloga, postoje i neka zajednička ideološka usmjerenja zbog kojih će Indija održavati bliske odnose s Rusijom. Indijski i ruski dužnosnici zastupaju "policentričnu" viziju globalnog poretka, u kojem niti jedan ‘hegemon‘ nema vlast, a velike sile imaju i održavaju svoje vlastite sfere utjecaja. I New Delhi i Moskva vjeruju da takav temelj međunarodni poredak čini stabilnijim od onoga kojim gospodare jedna ili dvije supersile.
Indijske političke elite također gaje afinitet prema Rusiji koji ima korijen u desetljećima suradnje sa Sovjetskim Savezom. Dva mjeseca nakon ruske invazije na Ukrajinu, Yoga Jyotsna, indijski stručnjak za vanjsku politiku, ukazao je da je, prema mišljenju pripadnika "oružanih snaga i pronicljivih analitičara, Rusija indijski prijatelj broj jedan". Rajeswari Rajagopalan, direktor u jednom velikom indijskom think tanku, ustvrdio je da "strateška simpatija prema Sovjetima i Rusiji još uvijek postoji ne samo među političkom klasom, već i... među širom javnošću", zbog romantiziranja povijesne ruske potpore Indiji.
Indijski vanjskopolitički establišment ne odobrava rusku invaziju, ali iskusni dužnosnici koji savjetuju vladu o nacionalnoj sigurnosti smatraju više strana - uključujući i NATO - odgovornim za trenutačnu krizu i ne svaljuju svu krivnju na Kremlj.
K tome, indijska javnost također simpatizira Rusiju. Većina Indijaca anketiranih u istraživanju u srpnju odbila je opisati rusku invaziju na Ukrajinu kao nešto pogrešno. Istraživanje provedeno u rujnu na više od 1000 odraslih građana, pokazalo je da Indijci za rusku invaziju Ukrajine krive Zapad jednako koliko i Rusiju, a većina ne vjeruje da bi ruska pobjeda učinila svijet opasnijim. Stavovi javnosti u Indiji oštro se razlikuju ne samo od onih u europskim zemljama te Australiji i Japanu, već i od onih na tržištima u razvoju, kao što su Brazil i Južna Afrika.
Pitanje odnosa Indije prema Kini
Kao što su neki analitičari sugerirali, indijsko-ruski odnosi jesu u dugoročnom silaznom trendu, ali tranzicija će biti spora. Postupno udaljavanje Indije od Rusije dogodit će se u duljem vremenskom okviru, što možda znači čitava desetljeća, a što donosi malo koristi američkim kreatorima politike za oblikovanje kratkoročnog donošenja odluka u Kremlju. Izuzetak bi, napominje autor, mogla biti situacija u kojoj bi Moskva upotrijebila nuklearno oružje, što bi moglo biti šok za računicu New Delhija, iako indijski diplomati vjerojatnost takve eskalacije smatraju "minimalnom".
Unatoč trajnim vezama Indije s Rusijom, njezino strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Državama također ima uvjerljivu logiku. Indija zna da se SAD ističu kao najvažniji partner kada je u pitanju njezin gospodarski i tehnološki razvoj. Washington još uvijek može mnogo dobiti od aktivne suradnje New Delhija. Zapadni kreatori politike uvelike su se kladili na Indiju kao najvažniju ‘swing državu‘ u međunarodnom sustavu, koja će uravnotežiti uspon Kine i podržati poredak temeljen na pravilima. No, Indija je veća briga indo-pacifička ravnoteža snaga.
Ukoliko kreatori američke politike mogu nastaviti računati na to da će Indija smisleno i vidljivo balansirati situaciju u vezi Kine u svom susjedstvu, Washingtonu će biti podnošljivije prihvatiti cijenu trajnog partnerstva Indije s Rusijom, zaključuje Sameer Lalwani.