Eritrejka (33) Minya Mesmer i njezina 14-godišnja kći danas su trebali biti u Europi. Ali umjesto lagodnog života na sigurnom, danas se nalaze u paklu vojnog kampa u Libiji. Umiru od gladi i slušaju vrijeđanja vojnika i bivših žena islamskih militanata. I njihovoj nevolji ne vidi se kraja.
Mesmer je iz rodne zemlje pobjegla još 2010. godine i nastanila se u izbjegličkom kampu u Sudanu. Društvo su joj pravili još suprug i četvero djece, ali jedne noći u prosincu 2012. muž je odlučio otići svojim putem. Nestao je pod okriljem noći i zaputio se prema Europi.
- Nisam imao izbora. Ostavio sam djecu u pustinji. Ali svaki dan se nadam da će njihovi životi biti bolji od mojeg - rekao je Dawit za Reuters. Inače, danas živi u Velikoj Britaniji.
Dvije godine poslije svoju sreću u Europi je odlučila potražiti i Mesmer. Platila je krijumčarima 6.000 dolara i krenula pravac libijske obale. Međutim, ona nije bila sreće kao njezin suprug. Konvoj su presreli militanti Islamske države i odmah odvojili žene i muškarce.
- Prodavali su nas jednu po jednu. Bili smo njihove seksualne robinje...
Žena je odmah vidjela gdje sve to vodi i zajedno s 14 ostalih djevojaka odlučila se na bijeg. Međutim, nisu daleko stigli, džihadisti su ih uhvatili i vratili nazad u zatočeništvo. Sreća u nesreći za Eritrejku bila je da je uoči pada u ruku džihadista putem izgubila troje djece, tako da su u zatvoru bili samo ona i njezina maloljetna kći.
U veljači 2015. mama i kći su prodane saudijskom militantu Abubekeru. Silovanje i maltretiranje za njih su bila svakodnevica, gotovo da su se već navikle.
- Urlao je da je gazda i da moramo raditi sve što kaže. Prijetio mi je da će mi prodati kći - rekla je Mesmer koja se ubrzo odlučila i na drugi pokušaj bijega. Pomoću konopa pokušala je pobjeći s trećeg kata zgrade. Međutim, konop je puknuo, ona je pala i slomila obje noge.
Mjesec dana poslije Mesmer i njezina djevojčica prodane su sudanskom militantu Abu Telhi. Puna dva tjedna manijak se iživljavao na 14-godišnjoj djevojčici u sobi preko puta Minyine.
- Dobro sam čula što je radio mojoj kćeri. Čula sam kako plače. Osjećala sam se užasno, ni u najgoroj noćnoj mori nisam mislila da će to morati proživljavati...
Minya Mesmer i njezina kći
Ubrzo je Abu Telha obznanio Mesmer da će oženiti njezinu kćer. Ona je to odbila, a on ju je prodao svom sunarodnjaku Mensuru.
U međuvremenu libijske trupe su se približavale Sirtu. I američki zrakoplovi su grad zatrpavali bombama. Zatočene žene su spavale u odvojenim zgradama i u tim trenucima manijaci ISIS-a su im bili zadnji na pameti. Sve je pucalo oko njih, a one su bile nemoćne. Čak su ih džihadisti u tim trenucima poštedjeli torture jer su bili iscrpljeni.
- Supruge militanata su bile s nama. Sve su imale samoubilačke pojase i prijetile da će se detonirati
Pravilo je bilo da kad pogine vlasnik robinje, ona odmah odlazi u ruke drugog. Međutim, usred kaosa više se nije ništa znalo i njihovo skrovište je ubrzo postalo nešto poput bordela.
- Strahovala sam i od bomba, ali i od militanata ISIS-a. Oni su očekivali da ćemo mi umrijeti zajedno s njima.
U međuvremenu, militanti su ponovno preselili sve žene. Supruge su smjestili u jednu zgradu, a robinje u drugu.
- Preko dana je bilo mirno, ali po noći je bilo pakleno. Preživjeli borci bi došli u našu zgradu, silovali nas i ujutro nas pustili na miru. To je bio pravi pakao!
Džamija u kojoj su se djevojke krile nakon što su pobjegle džihadistima
U kolovozu tzv. kalifat se prostirao na tek nekoliko kvartova. Džihadisti su potpuno zanemarili svoje robinje koje su se u tim trenucima suočili s još jednim problemom.
- Koliko god su nas mučili, toliko su se brinuli da budemo uhranjene. Dvaput dnevno jeli smo tjesteninu. Međutim, u posljednjim trenucima rata porcije su se drastično smanjile. Umirale smo od gladi. Neke žene su kopale po smeću da nešto pronađu.
S obzirom da su zrakoplovi pucali na sva vozila u pokretu, žene su bile prisiljene hodati u novi zatvor. Međutim, Mesmer je bila toliko slaba da su za nju trebala invalidska kolica.
- Tri džihadista pomogla su mojoj kćeri da me odvuče do zgrade. Tada je ispred nas eksplodirala bomba. Oni su bili mrtvi, a mi smo čudom preživjele.
Džamija u kojoj su se djevojke krile nakon što su pobjegle džihadistima
Mjesec danas poslije Mesmer je ponovno odlučila pobjeći.
- Tada sam definitivno odlučila. Bolje je umrijeti nego živjeti ovako.
Ona, kći i još jedna 16-godišnjakinja uspjele su prijeći liniju razdvajanja i doći na područje koje kontroliraju Libijci. Ubrzo se čula pucnjava, a potom i dovikivanje jednog libijskog vojnika.
- Sigurni ste! Kunem se u Alaha da ste sigurne!
One su odlučile izaći, a vojnici su im odmah naredili da skinu sve sa sebe. Morali su biti sigurni da ne nose samoubilačke pojaseve. Djevojke nisu još bile sigurne tko ih je zaustavio, ali su odahnule kad su vidjeli jednog vojnika kako pali cigaretu. U Islamskoj državi je pušenje bilo strogo zabranjeno. Dakle, u sigurnim su rukama...
Djevojke koje su spašene iz ISIS-ova zatočeništva
Ili su barem na trenutak mislile da su sigurne. Sve žene, njih 70-ak, odvezene su u vojnu bazu u Misrati. Zapravo, to je prije zatvor nego vojna baza. Libijci smatraju da su i one bile članovi ISIS-a, bez obzira što su bile seksualne robinje. Smještene su u ćelijama zajedno sa ženama džihadista.
- Tučnjave s njima su svakodnevne. Te žene su nas nekad prodavale, a danas nas zovu prljavim kurvama...
Međutim, u cijeloj priči to je manji problem. Puno veći je da žene umiru od gladi, vojska ih uopće ne hrani...
- Stalno viču na nas da smo Daesh. Ali mi to nismo, mi smo bili njihove robinje. Mučili su nas, silovali. Sve što želimo je sloboda, ništa više. Danas umiremo od gladi, nemamo osnovnih potrepština kao što je sapun. Žicamo vojnike, a oni traže da im plaćamo. A novac su nam strogo zabranilI!? Užas, jedna žena je u visokom stupnju trudnoće, a nitko joj ne želi pomoći. Iskreno, ISIS-ovci su nas ponižavali i silovali, ali su se barem brinuli da nam ne nedostaje hrane i osnovnih potrepština - kaže potpuno izgladnjela Mesmer.
Reutersov reporter pokušao je pronaći odgovore o cijelom slučaju kod brigadira Mohameda Gnaidyja, ali on je mrtav hladan rekao da su žene pod istragom.
- Bili su s džihadistima i moramo provjeriti koja je bila njihova uloga tamo. O istrazi ne smijem pitati. Na sigurnom i udobnom mjestu su sada i bit će puštene na slobodu ako se stvarno utvrdi da nisu imale veze s teroristima.
Nažalost, i novinar Reutersa se uvjerio da Mesmer i kći definitivno nisu na udobnom mjestu. Onako izgladnjele još uvijek sanjaju bolji život. Raspoloženje joj se ipak se naglo popravilo kada je Mesmer čula da preostala njezina djeca žive u Njemačkoj.