Velika, crna vrata stana u jednoj sasvim uobičajenoj stambenoj zgradi otvorila su se točno u 19 sati, kada smo napokon prispjeli u Torino, grad na krajnjem sjeveru Italije, gotovo osam stotina kilometara udaljen od Zagreba.
Iza vrata, donekle skrivena teškim crnim zastorom pojavila se naša domaćica, čiji smo identitet za potrebe ove priče morali promijeniti u Daniela.
- Dobro došli - rekla je širokog osmijeha i uvela nas u jednu od najneobičnijih avantura.
Tajna lokacija
Nalazimo se na tajnoj lokaciji jedinog talijanskog bordela koji umjesto živih prostitutki klijentima nudi seksualne usluge silikonskih, izuzetno realističnih lutaka. Gdje smo točno, ne smijemo otkriti, to je bio jedan od uvjeta da nas pristanu pripustiti u ovo nesvakidašnje bludilište. No naselje u kojem se nalazimo ničime se ne izdvaja od inih rezidencijalnih i stambenih kvartova tog milijunskoga grada. Smješteno je nekoliko kilometara od središnjih turističkih znamenitosti Torina. U neposrednoj blizini mali je kiosk s cigaretama i dnevnim tiskom, a osim zubarske ordinacije i nekoliko kafića, nema važnijih objekata. Okruženi smo desecima stambenih zgrada i širokim avenijama s neizbježnim kružnim tokovima u kojima se, po samo Talijanima poznatim prometnim pravilima, vrte tisuće automobila. Baš tu stanuju “dame noći 21. stoljeća”, a Daniela je njihova svojevrsna “madam”.
Dok nas naša domaćica provodi sterilnim predvorjem, primjećujemo kako se ovdje jako brinu o diskreciji. Osim tamnih zastora koji vise na ulaznim vratima, tu je i debela zvučna izolacija kako susjedi - jer ipak smo u sasvim običnom stanu sasvim obične talijanske zgrade - ne bi saznali što se ovdje događa. Daniela otvara vrata jedne od “soba za užitak”, a prizor koji nas ondje dočekuje gotovo je nadrealan. Sobičak je osvijetljen plavom LED rasvjetom. Čim uđete u sobu pred vama će se pojaviti niski bračni krevet zaposlenice bordela. Raskošna brineta bujnih grudi odjevena je u krajnje erotiziran kostimić medicinske sestre, s crvenim križem na “strateškom mjestu”, dok pokraj nje, ništa manje oskudno odjevena, leži sitna, jedva punoljetna tamnoputa djevojka s kričavo ljubičastom perikom na glavi.
I dođe čovjeku da ljubazno pozdravi na ulasku, no za to nema nikakve potrebe, jer ovo ipak nisu djevojke od krvi i mesa. To su Lumidolls, hiperrealistične i vrlo skupe lutke za seks koje svoju klijentelu sad već imaju diljem svijeta, a u Italiji su dostupne odnedavno. Svaka od soba ima masažnu tuš-kadu, umivaonik, ogledala i televizor za gledanje pornografije, a sve su zvučno izolirane. Dok se mi prilagođavamo ovoj, uistinu neobičnoj situaciji, u sobu ulazi muškarac u kasnim četrdesetima.
Hladne na dodir, teške za nošenje
- Matteo, drago mi je - govori čovjek. On je vlasnik tog bordela, dugogodišnji zaljubljenik u plastične lutke, koji je krajem prošle godine odlučio pokrenuti biznis s pružanjem neuobičajenih seksualnih usluga Talijanima.
Pitamo ga zašto je tako očaran ovim lutkama, odnosno zašto bi itko njima htio zamijeniti “prave” djevojke.
- Ali, da biste to znali, morate ih opipati. Želite li dodirnuti moje prijateljice? - pita nas Matteo, a mi popuštamo novinarskoj znatiželji. Osjećaj je, iskreno, uistinu čudan. Na stranu sad što u nepoznatom gradu s nepoznatim čovjekom u malenom sobičku privatnog stana pipamo čari silikonskih lutaka, no i sam je dodir novo iskustvo.
Za početak, Lumidolls djevojke nisu lagane lutke. Vrlo su teške i treba mnogo napora kako bi ih se podignulo, namjestilo, okrenulo... Njihova je koža svilenkasta, no udovi nisu vrlo pokretni, osim prstiju na rukama i nogama koji su možda i previše elastični. Lice im je nježno, a usne pune, mekane i pomične na dodir. Ljubavni otvori za oralni, vaginalni i analni seks napravljeni su od još mekšeg materijala, kako bi osjećaj bio, govori nam Mateo, bolji od “prave stvari”. Ali priličan je problem što imaju miris gume ili silikona, a ne nekog finog parfema kakav biste zamišljali ako biste se htjeli zateći u bordelu. Hladne su na dodir, to je također jedan od problema, no Matteo nam otkriva “čaroliju”. Ako lutku držite samo desetak sekundi, dio koji ste primili, zahvaljujući posebnom termomaterijalu, “prihvaća” vašu tjelesnu temperaturu pa već nakon minute intenzivnijeg fizičkog kontakta lutka ima temperaturu jednaku klijentovoj.
No osim nekoliko sitnih nedostataka, a to je prvenstveno izostanak bilo kakve kretnje ili komunikacije, teško ih je katkad mentalno odvojiti od stvarnih žena. Da je, dobro našminkanu i sa sunčanim naočalama, vidite kako u gradu na kavi zamišljeno čita knjigu, teško biste u kratkom vremenu pomislili da je riječ o lutki.
No, opet, tko su klijenti koji će radije leći s njima nego sa živim ljudima?
- Prostitucija je u Italiji ilegalna, a ovaj posao nije, odnosno nema nikakve zakonske zapreke da ljudi plaćaju za seks s lutkama. Ljudi se često boje zakona i ne žele se upuštati u avanture sa sumnjivim javnim kućama i svodnicima. Zatim, ovo je nešto novo i mnogi žele isprobati kako je to imati odnos s jednom ovakvom, hiperrealističnom lutkom. Ima i onih koji žele ispuniti neke svoje seksualne fantazije koje inače ne bi mogli, ili drugih koji žele seks potpuno lišen bilo kakvih emocija, povezivanja, s minimalnim kontaktom. Za njih je ovo odlična stvar - govori nam Daniela dok mi sve više shvaćamo kako se ovdje zapravo radi o pukoj, ali do vrhunca dovedenoj masturbaciji s vrlo naprednim seks-igračkama. I pritom vrlo skupim.
Tako klijenti pola sata s jednom od seksi lutaka plaćaju 80 eura, pa se puno više isplati platiti 100 eura i u sobi ostati sat vremena. Za to vrijeme, osim lutke koja će doslovno bez riječi ispuniti sve, pa i najperverznije zahtjeve, na raspolaganju im je kupaonica te plazma televizor s golemim izborom pornografskih kanala, kako bi se došlo na ideju što raditi. Ima i onih koji izvade 180 eura pa s lutkom ostanu puna dva sata, no što točno s njome toliko dugo rade, poznato je samo njima. Na Matteu i Danieli, inače mužu i ženi koji osim bordela imaju i svoje svakodnevne, potpuno obične i uspješne poslove, nije da pitaju. Postoje samo neka osnovna pravila ponašanja. Lutku je tako, što nam je privuklo pozornost, zabranjeno silovati.
- Fantazije koje uključuju silovanje nisu dobrodošle i ne možemo ih ispuniti jer to ne podržavamo, baš kao što nikada nećemo imati niti lutku koja bi nalikovala djetetu - rezolutan je Matteo. Stoga je nemoguće lutku dobiti zavezanu ili na neki drugi način koji bi bilo kako podsjećao na silovanje. Naravno, nitko, pa ni lutka, neće zamjeriti grublji seks, što je također jedan od razloga zašto se neki muškarci odlučuju za posjet gradu na talijansko-francusko-švicarskoj granici.
Dolaze im i žene, bračni parovi...
Ali ne samo muškarci, što doznajemo ulaskom u drugu, još raskošniju sobu. Ovdje je polukružni, golemi crni krevet, a crna draperija visi sa zidova. Crvena rasvjeta pridonosi da se čovjek osjeća kao u kakvom pornofilmu ili pak striptiz-baru, a na krevetu, jednako nepomično i bez pozdrava, dočekuju nas još dva “djelatnika” tog osebujnog mjesta. Jedan je - muškarac. Allessandro, mladić u ranim dvadesetima, pomalo je feminiziranog izgleda s čvrstim trbušnim mišićima i pločicama, a penis mu se može prilagoditi na dužinu od 12 do 17 centimetara. Pokraj njega još je jedna erotski kostimirana “lumidolka”, kako smo ih pokušali kroatizirati, a udobno zavaljena u fotelji preko puta njih “promatra” ih zanosna lutka duge plave kose i povećih grudi.
- Da, i Alessandro ima svoje klijente, kako žene tako i muškarce - smiju se naši domaćini. Primjećujemo kako, kada govore o lutkama, gotovo uvijek koriste izraze svojstvene govoru o živim bićima.
“Djevojke” tako “rade”, moramo dodirnuti njihove “prijateljice”, a na naš bezazleni upit zašto lutke nemaju zube, Daniela nas je iznenađeno pogledala.
- Pa mora klijentu pružiti fantastično oralno zadovoljstvo - govori nam.
Matteo nam priča kako biznis, koji sada cvate, nije bilo jednostavno pokrenuti. Kada su u listopadu otvorili taj bordel i počeli ga oglašavati na vlastitim internetskim stranicama, u samo deset dana upala im je policija.
- Bilo je to užasno. Došla nam je racija i nisu znali što bi s nama. Jer ovdje doista nema prostitucije, to nisu žive djevojke. Ovo je potpuno legalno. Kako nisu znali što bi nam “prikačili”, a vidjelo se da državi ne odgovara što radimo, počeli su se raspitivati o mogućim spolnim bolestima. Onda su izrezali komadić lutke s jednog ljubavnog otvora, ali nisu pronašli ništa, nikakvu bakteriju, samo besprijekorno čist i sterilan materijal - govori ponosno Matteo.
Naime, higijena je jedan od ključnih uvjeta bavljenja ovim poslom. Za razliku od pravih bordela diljem svijeta u kojima se prostitutke o tome same brinu te redovito odlaze na zdravstvene preglede kako bi bile sigurne da putem nisu “pokupile” neku od spolnih bolesti, ove se “djevojke” nisu u stanju brinuti same o sebi, pa to moraju raditi njihovi šefovi. Ne samo da je upotreba kondoma obvezna, lutke se nakon svakog, pa i polusatnog tretmana podvrgavaju specijalnom procesu dezinfekcije. Koriste se posebni sapuni i zaštićena metoda Lumidolls franšize bordela i čišćenje jedne jedine lutke nakon jednog klijenta traje oko dva sata, jer mora biti posve sigurno da na njoj nije ostao nikakav trag nečijeg zadovoljstva. Osim obvezne upotrebe kondoma, klijentima je strogo zabranjena i ejakulacija u lutke.
Policija ih je ipak zatvorila jer “nemaju dozvolu za rad”. Naime, ne postoji zakonski regulirana djelatnost bordela s lutkama. Vlasti su Matteu potom počele sugerirati da bi svoju djelatnost trebao regulirati kao turističku, smještajnu, unutar kategorije bed & breakfast. Ali kako, jada se Matteo, kada on ne nudi nikakav smještaj osim kratkotrajnog maženja na krevetu s lutkom, o doručku da i ne govorimo? Naposljetku je popustio pa je tvrtka danas ipak registrirana kao prenoćište (u kojem nije moguće prenoćiti, ali dobro, lijepo je da Hrvatska nije usamljena sa svojim apsurdno raspoloženim birokratima).
Tajnovitost lokacije klijentima povećava želju
I baš zato naši nas domaćini mole da ne otkrivamo njihovu lokaciju. Nije ju moguće saznati ni na njihovim stranicama, gdje se navodi samo adresa elektroničke pošte i broj telefona na koji se može ugovoriti susret. Kada se uvjere da je klijent ozbiljan, u zadnjem razgovoru Daniela ili netko od još dvoje djelatnika bordela otkrivaju im adresu i dočekuju ih u točno dogovoreno vrijeme te ih prepuštaju čarima silikonskih prostitutki. A Daniela nam namigujući govori i kako baš ta tajnovitost kod mnogih klijenata samo povećava seksualni apetit.
- Ovakvi bordeli već neko vrijeme postoje u svijetu. Lumidolls lutke, kakvih ja u ponudi imam desetak, dostupne su i u Barceloni te Moskvi. To nije ništa neuobičajeno. Radi se o poslu u kojem se vrte milijuni, procjenjuje se da tržište trenutačno vrijedi barem 25 milijuna dolara, a samo će rasti jer to je nešto što će svatko u budućnosti htjeti isprobati - objašnjava vlasnik torinskog bordela.
Lutke su vrlo skupe i cijena im se kreće od tisuću i pol do više od tri tisuće eura. Mnogima je to prevelik trošak, pa će radije izdvojiti stotinjak eura za isprobavanje nesvakidašnjeg zadovoljstva. Ujedno je to mnogo praktičnije za nekog obiteljskog čovjeka, ili pak studenta koji živi s roditeljima, nego kući imati pedesetak kilograma silikona koji nije lako sakriti ispod kreveta. Matteo kaže kako su njihove lutke i na prodaju, jer je ekskluzivni zastupnik franšize Lumidolls za Italiju, a kako se radi o skupocjenim igračkama, pojedini zainteresirani kupci žele najprije izdvojiti manji iznos da bi lutku isprobali i uvjerili se je li baš to ono na što žele potrošiti nekoliko tisuća eura. Lutke dolaze u različitim oblicima, od plavuša, brineta, crnki i crvenokosih, preko visokih, niskih, manjih i većih grudi, rasa, kategorija... U Torinu su trenutačno najpopularnije - učenica i tajnica, što se otprilike poklapa i s preferencijama pornografske publike. U bordelima Lumidolls, no zasad ne i u Torinu, dostupne su i lutke za ljubitelje fantasyja i animea, kakve su osobito popularne u azijskim zemljama.
Sve je, naravno, krenulo iz Japana, a riječ je o brzo rastućem tržištu koje se svakodnevno nadograđuje. Timovi znanstvenika rade na tome kako bi materijali od kojih se lutke proizvode bili što realističniji ili čak pružali veće zadovoljstvo od snošaja sa stvarnom ženom. Dok oni razmatraju taj, opipljivi dio problematike, drugi ubrzano rade na programiranju sustava umjetne inteligencije koji bi u silikon udahnuo život. Radi se na tome da se lutke kreću, govore, zavode ili čak imaju različite karaktere, od sramežljivih djevojaka do bahatih zavodnica koje se prave nedodirljivima, ovisno o preferencijama svakog kupca.
Proizvođači lutaka redom tvrde kako je njihova ideja plemenita. Ističu da u današnjem, nerijetko suviše površnom svijetu mnogi ne zadovoljavaju estetske ili socijalne kriterije potrebne za ostvarivanje seksualnog kontakta s pravim ljudima. Lutke pred njih ne postavljaju nikakve zahtjeve, ne moraju im se “upucavati” šarmom, bogatstvom, izvoditi ih na večere niti im davati darove, a s njima ne moraju ni razgovarati. Proizvođači rado ističu kako je baš ta socijalna komponenta razlog zašto bi njihov posao na neki način trebao kod mnogih dovesti do smanjenja seksualnih frustracija. Valja pogledati dokumentarac besplatno dostupan na Youtubeu “Guys with dolls” koji opisuje apsolutno nevjerojatan odnos nekoliko muškaraca s realističnim seks-lutkama, gdje oni o njima vode brigu kao da je riječ o stvarnim ženama, kupuju im odjeću, ljube ih i grle, do mjere da ugodno zavaljeni navečer zajedno gledaju televiziju, a na prvu je jasno da bi mnogi od njih teško mogli ostvariti kvalitetnu ljubavnu vezu. No paralelno se razvila i fetiš zajednica, pa mnogi lutke koriste kao seksualno pomagalo, čak i parovi. Talijanski domaćini otkrivaju nam kako nije rijetkost da se u njihov bordel dođu zabaviti parovi od kojih je jedan nesklon ideji seksa utroje, ali popusti kada je riječ o komadu silikona, što ove “dame” doista jesu.
Samo objekti za seks
A lutke sve više ulaze i u mainstream kulturu. To možda najbolje dočaravaju članovi poznatog talijanskog elektropop i italodisco benda I Pesci koji su nas, kao iznenađenje večeri, pred kraj našeg obilaska posjetili u torinskom bordelu. Uz Papea i Doma bila je i legenda talijanske estrade Stefan Righi, poznatiji pod scenskim imenom Johnson Righeira.
Njega se stariji čitatelji zasigurno sjećaju, ali i oni mlađi u glavi će moći zavrtjeti goleme hitove osamdesetih poput “Vamos a la Playa” ili “Io tengo no dinero”, koje je izvodila ta danas vremešna elektropop zvijezda na vrhuncu slave. Johnson i I Pesci snimili su spot koji će baš ovih dana ugledati svjetlo dana u Italiji, u čast preminulog kultnog glazbenika Freak Antonija, u kojem glavne uloge imaju ni manje ni više nego Matteove lutke. Umiremo od smijeha dok se ostarjeli zavodnik Righeira, za kojim su uzdisale tisuće žena, valja po krevetu sa silikonskim lutkama, pozirajući za našu ekskluzivnu videoreportažu.
Johnson nam otkriva kako s lutkama dosad nije legao, a na pitanje što onda rade u njegovom spotu, pomalo filozofski otkriva.
- Naša pjesma govori o “bambinama”, “bimbosima” na engleskom, praznoglavim djevojkama koje padaju na pogrešne muškarce, a muškarci ih smatraju prekrasnima i nedodirljivima. Ove lutke na neki način predstavljaju te “bimbose”, jer ih muškarci ne poštuju, ne cijene, nego su im one samo objekt za seks, što one ne shvaćaju - tumači nam nekadašnja zvijezda. Kaže i kako u ovakav bordel ne bi svratio, no ima poruku i za one koji osuđuju klijente takvog mjesta.
- Uvijek sam živio i radio u skladu s motom - radi što god želiš i što te veseli ako to nikoga ne ugrožava ili vrijeđa.