Ubojstvo Nemesija Oseguere Cervantesa El Mencha omogućilo je meksičkim vlastima da ostvare važnu političku pobjedu u odnosima s Washingtonom. To je za njih nesumnjivo dobra vijest i prijeko potreban predah jer su posljednjih godinu dana strahovali da bi SAD, u sklopu svoje kampanje protiv droge, mogao posegnuti i za kopnenim udarima na Meksiko.
No, bilo bi pogrešno ovu operaciju proglasiti konačnom pobjedom u ratu protiv narkokartela i uljuljkati se u lažan osjećaj sigurnosti. Uklanjanje Oseguere označava kraj jedne ere, ali iskustvo pokazuje da nakon eliminacije istaknute figure poput El Mencha često slijedi produljeno razdoblje nasilja i nestabilnosti. Do toga su dovele dvije ključne okolnosti: promjena načina na koji karteli funkcioniraju i njihova fragmentacija.
Kontrola teritorija
Karteli su u posljednja dva desetljeća toliko evoluirali da nalikuju raku koji iznutra nagriza državu. Ne bave se više samo narkoticima, nego kontroliraju otprilike trećinu teritorija zemlje, što potiče međusobne obračune. Usporedbe radi, Meksiko je površinom veći od Njemačke, Francuske, Španjolske i Italije zajedno. Kako ističe Nathan P. Jones, autor knjige "Meksička mreža ilegalnih droga i reakcija države", karteli su nekoć bili prvenstveno transakcijski, usmjereni na premještanje droge od točke A do točke B, kupnju i prodaju kao glavni, a često i jedini izvor prihoda. Prije dvadesetak godina njihov se modus operandi promijenio. Postali su teritorijalno orijentirani: profit ostvaruju kontrolom prostora. To je dovelo do širenja aktivnosti: iznuda, otmica, trgovine ljudima u svrhu seksualne i radne eksploatacije te naplate "poreza" drugim skupinama koje žele transportirati drogu preko njihova teritorija.
Takav model zahtijeva militarizaciju jer kontrola teritorija podrazumijeva i sposobnost njegove obrane. Karteli se zato opskrbljuju teškim naoružanjem, koriste oklopna vozila, improvizirane eksplozivne naprave i dronove, a u nekim slučajevima angažiraju i strane plaćenike. Time sve više nalikuju pobunjeničkim skupinama, a sve manje klasičnim kriminalnim organizacijama. Velik dio vatrenog oružja i streljiva pritom ilegalno potječe iz SAD-a.
Fragmentacija kartela
SAD je desetljećima vodio rat protiv droge oslanjajući se na tzv. kingpin strategiju - uklanjanje vođa kartela kao načina da se organizacije oslabe. Od kolumbijskog Pabla Escobara do meksičkog Joaquína Guzmána El Chapa, logika je bila jednostavna: odsjeći zmiji glavu kako bi tijelo oslabjelo.
Ta je strategija djelomično dala rezultate. Tijekom mandata Felipea Calderóna i Enriquea Peñe Nieta supermoćni karteli su oslabljeni ili razbijeni. No, umjesto nestanka kriminalnog tržišta uslijedila je fragmentacija. Pojavili su se deseci manjih, često brutalnijih skupina, spremnih na agresivnije međusobne obračune i diverzifikaciju kriminalnih aktivnosti.
Analiza britanskog instituta RUSI ističe da su narkokraljevi često figure koje ujedinjuju ljude i održavaju hijerarhiju pod kontrolom. Njihovo uklanjanje stvara percepciju slabosti, potiče suparnike i unutarnje frakcije na borbu za prevlast te razbija saveze koji su bili vezani uz osobnu lojalnost. Rezultat je gotovo redovito eskalacija nasilja. Studije o primjeni kingpin strategije pokazuju da uhićenja i likvidacije vođa često izazivaju kratkoročni porast broja ubojstava i nestabilnosti. Nasilje raste mjesecima nakon uklanjanja vođe, a likvidacija vođe pritom izaziva snažniji val nasilja nego njegovo uhićenje.
Lernejska Hidra
Uklanjanjem vođe tržište droge i krijumčarske rute ne nestaju, nego se samo mijenja ravnoteža moći među skupinama koje se već natječu za teritorij, radnu snagu i pristup lukama, cestama i lokalnim vlastima koje imaju na platnoj listi. Pogođeni kartel suočava se s borbom za nasljeđivanje dok suparnici testiraju novo vodstvo i pokušavaju proširiti utjecaj. Vakuum moći potiče unutarnje lomove i vanjski oportunizam.
Umjesto klasične zmije, kartele bi zato možda bilo bolje promatrati kao mitološku lernejsku Hidru kojoj izrastu dvije glave za svaku odsječenu.
Nasilje koje se trenutačno događa na ulicama Meksika, blokade cesta, podmetnuti požari i oružani incidenti, koji su uslijedili nakon El Menchove smrti, vjerojatno će rezultirati raspadom njegova kartela CJNG na manje skupine koje će se međusobno boriti za kontrolu što većeg prostora kojim je kartel dosad upravljao. Moguće je da će umjesto CJNG-a ojačati neka druga skupina koja će iskoristiti kaos i zauzeti povoljniji položaj, slično kao što se dogodilo nakon uhićenja El Chapa i El Maya.
Karteli koji bi mogli biti dovoljno moćni da preuzmu teritorij ili kontrolu nad mrežama krijumčarenja od CJNG-a djelomično se mogu naslutiti iz Trumpove odluke da nekoliko meksičkih kartela proglasi terorističkim organizacijama, čime ih je okarakterizirao kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, a ne samo prijetnju zdravlju i sigurnosti Amerikanaca. Među tim kartelima su Cártel del Noreste, La Nueva Familia Michoacana, Cártel del Golfo, Cárteles Unidos i Sinaloa.
Da bi održala mir, predsjednica Claudia Sheinbaum mora suzbiti i razbiti desetke naoružanih skupina diljem zemlje, znajući da će, ako se jedna demobilizira, uvijek biti onih koji su spremni boriti se da ih zamijene. To se uistinu čini kao heraklovski pothvat, teško ostvariv u šest godina koliko traje predsjednički mandat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....