Iako je riječ o ilegalnom rješenju, u Južnoafričkoj Republici raste broj tzv. spremnika za bebe - mjesta na kojima roditelj, obično majka, može ostaviti bebu na siguran način organizaciji za nezbrinutu djecu.
Trend pojačanog napuštanja djece u ovoj afričkoj zemlji s velikom stopom silovanja, siromaštva i zaraze HIV-om, eksplodirao je tijekom pandemije, a nastavlja se zbog pada imovinskog stanja stanovnika. Rast broja ostavljene djece toliki je da se već govori o krizi, tvrde aktivisti iz JAR-a.
Baby box - spremnik za bebe - nije novi izum. Prvi su se pojavili još u 12. stoljeću. Praksa je napuštena krajem 19. stoljeća da bi se od kraja devedesetih, kada je prvi moderni "baby box" instaliran na zidu neprofitne udruge "Vrata nade" u Johannesburgu, pojavili u 20-ak drugih zemalja. Među njima su Sjedinjene Države, Japan, Austrija, Indija, Belgija i Malezija.
U Njemačkoj ih danas postoji oko stotinu. Zovu se "Babyklappes", legalno se u njih može ostaviti vlastito dijete 72 sata nakon poroda, a roditelji imaju osam tjedana da se bez posljedica vrate po njega. Nakon tog roka dijete ide na posvajanje. Spremnici izgledaju poput poštanskog sandučića s umetnutim madracom. Ponekad imaju grijanje, a obavezno i alarm koji javlja da je beba unutra. Nalaze se u bolnicama, crkvama, vatrogasnim stanicama i zdravstvenim ambulantama. U Češkoj ih ima 76, u Poljskoj 67, u Švicarskoj osam.
U Južnoafričkoj Republici situacija je naročito kritična, prema riječima tamošnjih organizacija za djecu. "Oko 10.000 djece svake se godine napusti u JAR-u", kaže Nadine Grabham, izvršna direktorica udruge Vrata Nade iz Johannesburga, na čijem je zidu otvoren prvi baby box na inicijativu tamošnje pastorice Cheryl Allen. Grabham kaže da su od 1999. godine u Johannesburgu spasili 1700 djece među kojima je 14 posto ušlo u misiju kroz anonimnost spremnika za dijete. Spasili je pritom odgovarajuća riječ, jer inicijativa je pokrenuta zbog činjenice da su se napuštena djeca u JAR-u pronalazila u rupama kraj ceste, kontejnerima za smeće, javnim zahodima i na drugim strašnim mjestima, često u beživotnom stanju.
Praksu prate kontroverze
"Trebaju nam zakoni koji će omogućiti zaštitu od sudskog progona roditeljima koji žele ostaviti svoju djecu", objašnjava Grabham, dodajući kako njihova misija nema rješenje za problem napuštanja djece u JAR-u, ali barem nudi siguran način za udomljavanje djece očajnim majkama koje nemaju obitelji da zbrinu svoju djecu. Veliki su problem, koji ističu u JAR-u, i zakoni koji ne olakšavaju posvajanje djece.
U Njemačkoj je drugi moderni "baby box" otvoren u Hamburgu 2000. godine nakon što se prethodne godine dogodio niz incidenata u kojima su ostavljena djeca umrla zbog izloženosti vanjskom vremenu. U prvih deset godina tamo je ostavljeno 38 beba. Majke su se vratile po djecu u 14 slučajeva. Pakistan je jedna od zemlja koja ima isti sustav, a tamo je uveden kao i u Indiji kako bi se pružila alternativa "infanticidu" ženske djece. Spremnici za djecu uvode se sve više u američkim saveznim državama poput Indiane kao odgovor na zabranu pobačaja na što se od prošle godine i odluke Vrhovnog suda odlučuje sve veći broj saveznih država. U Češkoj je od uvođenja 2005. godine u njima ostavljeno preko 200 djece.
No, ovu praksu prate kontroverze kao i legalne nedoumice. Zakoni su u različitim zemljama različiti, a dok pobornici ističu da su takva mjesta siguran način da majke predaju djecu na posvajanje, kritičari navode kako spremnici ne spašavaju živote, ali zato potiču napuštanje djece. Prosječan europski građanin se ne slaže. U anketi provedenoj u Češkoj više od 90 posto ispitanika reklo je da na spremnike gleda pozitivno i da oni spašavaju život neželjenoj djeci.
Aktivisti u JAR-u traže dekriminalizaciju napuštanja djece jer majke u toj zemlji, često žrtve silovanja i incesta, ne mogu čak ni na sigurnim mjestima ostaviti svoju djecu bez straha od zatvora. Inicijativa u Johannesburgu počela je upravo zato što se smatralo da majke, često vrlo mlade, ne žele ostaviti djecu nezbrinutu, ali često ne vide drugog izlaza. Svako treće dijete, prema podacima koje iznose udruge, preživi roditeljsko ostavljanje. Međutim, anonimno ostavljanje djece kazneno je djelo u JAR-u. "I jedno spašeno dijete vrijedno je našeg truda", kažu u "Vratima nade".
Anonimnost ostavljanja djece
Češka Zaklada za napuštenu djecu, poznatija pod kraticom Statim, ističe kako je u Češkoj problem to što žene ne mogu roditi anonimno, bez otkrivanja vlastitog identiteta. Međutim, stigma koja prati silovanje, incest, maloljetničku trudnoću često tjera majke na očajničke poteze. Spremnici za djecu, prema Emilu Machaleku iz Statima, važan su alat za pomoć majkama u teškoj situaciji i spašavanje dječjih života. "Svako dijete koje spasimo i za koje nađemo roditelje je važno", poručuje Machalek.
Maria Herczog, predsjednica Udruge za obitelj, dijete i mladež iz Budimpešte smatra da spremnici ne spašavaju dječje živote. U Mađarskoj je 2005. godine dekriminalizirano ostavljanje beba u inkubatoru, a ne vrate li se roditelji po dijete u roku od šest tjedana, ono ide na posvajanje. Ostavljanje djeteta na bilo kojem drugom mjestu kazneno je djelo. Spremnici za bebe u Mađarskoj nalaze se u bolnicama. Podaci ne pokazuju pad dječje mortaliteta od njihova uvođenja, a iluzija je, kaže Hrczog, da će majka znati gdje se spremnici nalaze.
Anonimnost takvog ostavljanja djece nešto je što zabrinjava stručnjake. Prema UN-ovoj konvenciji o pravima djeteta iz 1989. godine, djeca imaju pravo na identitet. Anonimnost polaganja djeteta u spremnik priječi mogućnost da se dijete i roditelj u budućnosti susretnu i upoznaju. Osim toga, anonimnost onemogućuje majkama da i same dobiju podršku koja im treba u tim trenucima. Naime, glavni razlozi za ostavljanje djece su psihička bolest, ovisnost o drogi i silovanje. U SAD-u, kada majka nazove sa željom da anonimno ostavi dijete, prvo joj se savjetuje da donese dijete službenicima organizacije. Spremnici su zadnja opcija jer se majke često nakon razgovora predomisle. No, s ovime se ne slažu svi, i kao protuargument navode podatak da se u Hamburgu 14 od 38 majki predomislilo i vratilo po djecu. "Identitet je važan samo živome djetetu", poručio je Emil Machalek iz Statima.