Prošla je gotovo čitava godina otkako su kineski znanstvenici koronavirus SARS-CoV-2 identificirali kao izvor nove, za neke i smrtonosne respiratorne bolesti covid-19, piše Guardian.
Budući da je na svijetu više od 1,5 milijuna ljudi umrlo, gospodarstva širom svijeta su se više puta zatvarala, a ljudi su se izolirali u svojim domovima i gledali kako godišnji odmori i blagdani prolaze bez bliskog susreta obitelji i prijatelja. Pred nama je godina u kojoj će se poduzeti logistički najizazovnija kampanja javnog zdravstva ikad.
No u svemu ovome, profesor s Yalea i socijalni epidemiolog dr. Nicholas Christakis donosi i malu utjehu, kako je navedeno u njegovoj novoj knjizi 'Apolonova strelica: Duboki i trajni utjecaj koronavirusa na način na koji živimo'. I to zato što u svemu vidi obrazac.
- Jedan od argumenata u knjizi je da se mnogim ljudima ono što nam se događa može činiti nevjerojatnim i neprirodnim, ali pošasti nisu nove za našu vrstu - one su samo nama nove, rekao je Christakis, stručnjak za to kako naša ponašanja utječu na zarazu u društvu.
Evo utjehe koja bi se mogla izvući iz Christakisovih opažanja bolesti i epidemija tijekom tisućljeća: pošasti i pandemije prestaju. Uvijek završe. Završavale su i prije nego što smo imali cjepiva da odgovorimo na njih. A kako ćemo reagirati na ove viruse - na primjer, kroz socijalno distanciranje - određuje snagu kojom oni pogađaju naše društvo.
Nadalje, iako će distribucija cjepiva Pfizera i Moderne biti jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova našeg vremena, oni također predstavljaju jedno od velikih dostignuća čovječanstva.
Ako uspijemo cijepiti dovoljan dio populacije (prema nekim procjenama otprilike 75 posto), dovest ćemo pandemiju do kraja puno ranije i s manje smrti nego kad bi ju se pustilo da završi sama od sebe.
- Mi smo prva generacija ljudi koja se ikad suočila s ovakvom prijetnjom koja im omogućuje da u stvarnom vremenu odgovore učinkovitim lijekovima, rekao je Christakis. - To je čudesno, dodao je.
Nakon završetka pandemije, često uslijedi razdoblje u kojem ljudi traže opsežnu socijalnu interakciju, a za koje Christakis predviđa da će biti druge 'bučne dvadesete' baš kao i nakon pandemije gripe 1918. godine.
- Tijekom epidemija dolazi do povećanja religioznosti, ljudi postaju suzdržaniji, štede novac, izbjegavaju riskirati i sve to vidimo sada baš kao i stotinama godina ranije tijekom epidemija, rekao je Christakis.
Isto tako, ekonomije drevnih civilizacija propale su u vrijeme bolesti.
- Čini se da mnogi ljudi misle da su akcije naše vlade one koje usporavaju gospodarstvo - to je lažno, rekao je. - Virus je taj koji uzrokuje usporavanje gospodarstva, jer su se ekonomije rušile čak i u davnim vremenima kada su se događale pošasti, čak i kad nijedna vlada nije rekla da zatvara škole ili krčme.
Ova budućnost, predviđa Christakis, neće doći sve dok društvo ne bude imalo vremena distribuirati cjepivo, vjerojatno do nekog trenutka 2021. godine, i dok se ne oporavi od socioekonomske devastacije koju je prouzročilo, vjerojatno do 2023. Ali vizija koju on iznosi za 2024. i dalje je ispunjena iskustvima za kojima sada čeznemo: prepuni stadioni, prepuni noćni klubovi i procvat umjetnosti.
- 2024. godine svi ti pandemijski trendovi bit će obrnuti, rekao je. - Ljudi će neumorno tražiti socijalne interakcije.
To bi moglo uključivati 'seksualnu razuzdanost', liberalno trošenje i 'ponašanje suprotno religioznom'.
U narednoj godini njegova predviđanja se oslanjaju na daljnje poštivanje mjera socijalnog udaljavanja. To je zato što čak i s dva cjepiva odobrena za distribuciju u SAD-u trenutno postoje dovoljne doze da se cijepi tek 150 milijuna Amerikanaca. A ostatak svijeta tek dolazi na red.
Znanstvenici će morati nastaviti razvijati druge kandidate za cjepivo, vlada će ih trebati procijeniti i odobriti ako su sigurni i učinkoviti, trebat će ih dovesti do ljudi da se dosegne dovoljno širok raspon stanovništva neophodan za gašenje pandemije. Također će se nastaviti učiti o cjepivima, uključujući koliko traje imunitet koji daju i jesu li sigurna za djecu.
Sljedeća će godina testirati izdržljivost svijeta da nastavi držati društvenu distancu, nositi maske i izbjegavati gužve, što su odgovori i na pošasti iz 14. stoljeća i strategije koje poput lukobrana zaustavljaju plimni val sile koji se širi diljem svijeta.
Christakis upozorava da smo se već pokazali ranjivima na loše vodstvo, nedostatak koordinacije i dezinformacije raširene tijekom pandemije. - Kao društvo bili smo vrlo nezreli, rekao je Christakis. - Nezreli, a također tipični, mogli smo i bolje.
Vjerovanje pogrešnim informacijama, podijeljenost i poricanje također su obilježja toliko tipična za pandemiju da bi mogli biti 'potrebni', rekao je Christakis. Ali, rezervoari stručnosti i dalje postoje, kaže on, i moguće je da ćemo naći zajednički jezik kako bismo dočekali izazovnu godinu pred nama.
- Naš se svijet promijenio, postoji novi smrtonosni patogen koji kruži, nismo prvi ljudi koji su se morali suočiti s ovom prijetnjom i puno će se od nas tražiti, rekao je Christakis. - A mi ćemo jednostavno morati biti zreli u svemu tome.