Sad možemo mirnije promatrati sastanak na vrhu našeg vojnog saveza u Vilniusu, glavnom gradu Litve. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan konačno je odlučio preporučiti parlamentu da izglasa ulazak Švedske u članstvo NATO.
Nije tajna da sultan voli pompoznost, dovoljno je pogledati njegovu predsjedničku palaču u Ankari na slikama i sve je jasno. Ne gleda on prema utemeljitelju sekularne Turske, Mustafi Kemal paši Atatürku, njemu su uzori vladari Osmanskog carstva, ne ljuti se stoga kad ga nazivamo sultanom.
Voli biti u centru pozornosti pa je cijeli proces davanja zelenog svjetla ulasku Švedske u članstvo Saveza pretvorio u veliku, dramatičnu igru kako bi prije summita svi pisali o njemu. Turska da vidi da je dobro birala i odabrala onog kojeg američki predsjednik u nedjelju, prije nego što će vidjeti u Vilniusu, zove i moli da odobri švedsko članstvo. Postavlja u razgovoru Erdoğan nemoguće uvjete, da mu EU jamči približavanje članstvu što je neizvedivo s ovom razinom narušavanja europskih standarda kad je riječ o vladavini prava, slobodi medija i ljudskim pravima.
Smiluje se sultan
I onda, neposredno prije početka summita, smiluje se sultan raji pa im udijeli milost, može, pustit će Švedsku u članstvo. Aplauz na otvorenoj sceni, uživa u svojoj veličini i moći. Nepobjediv kod kuće, moćan u svijetu.
Ipak, možda je i tijek događaja utjecao na sultana. Bio je kod njega krajem prošlog tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, pustio mu je da kući odvede zarobljenike koje mu je predala Rusija, ljuti se Kremlj. Sve je više informacija da Ukrajina stvara preduvjete da ostvari cilj vojne operacije, ugrozu Krima što bi moglo ruskog predsjednika Vladimira Putina skloniti da prihvati pregovore koji ne bi bili pod njegovim uvjetima.
Prijeti Moskva da će prekinuti sporazum o izvozu ukrajinskog žita, ali EU nudi ustupak, mogućnost da se za rusko žito i umjetno gnojivo omogući jednoj ruskoj banci obavljanje transakcija međunarodnim sustavom SWIFT. Sve je više informacija da je Narodna Republika Kina nezadovoljna prevelikim brojem neočekivanih događaja od početka ruske agresije na Ukrajinu i da želi što prije zaključenje vatrenog sukoba.
U Beijingu/Pekingu je u ponedjeljak bila Valentina Matvijenko, predsjednica Vijeća Federacija, gornjeg doma ruskog parlamenta, i razgovarala s predsjednikom Xi Jinpingom. Često nešto dolaze ruski dužnosnici u Beijing, djeluje kao da stižu na raport. Istodobno, američka ministrica financija Janet Yellen poboljšava odnose SAD i NR Kine.
Sve oči uprte u pajaca iz Budimpešte
Lisac je Erdoğan, nanjušio je da se okolnosti mijenjaju i da je bolje ne biti pod pretjeranim pritiskom da vodi prorusku politiku. Dobro, i Biden je pomogao vjerojatno rekavši da će ubrzati isporuku borbenih zrakoplova F-16 Turskoj. Odabir pravog trenutka karakteristika je dobrog političara, a sultan to svakako jest.
Kako bilo, važno je da se kompletira nordijski blok u NATO i da Rusija sada može jednom za svagda zaboraviti bilo kakav "sjeverni rat".
Sad su oči uprte u pajaca iz Budimpešte, premijera Viktora Orbána, koji je priznao, otvoreno, da će povući blokadu kad to napravi Turska. Tako je napravio i u slučaju Finske. Bit će prekrasno gledati ga kako jadnjikavo brani dosadašnji stav kojim je otvoreno podržavao rusku politiku u nadi da bi, nakon što stane agresija na Ukrajinu, mogao opet kupovati rusku naftu po povlaštenim cijenama. Nisam siguran da će se to ostvariti, bolje mu je da gradi dobre odnose s JANAF-om, to će biti ključni opskrbni smjer.