Kad su u nedjelju stigli prvi rezultati turskih predsjedničkih izbora, nešto se u Kemalu Kiliçdaroğluu promijenilo. Smiren i hladnokrvan kandidat preko noći je postao sličniji svom glavnom protukandidatu Recepu Tayyipu Erdoğanu.
Umjesto poruka ljubavi i jedinstva, Kiliçdaroğlu je silovito krenuo u kampanju protiv izbjeglica.
"Namjerno ste doveli više od deset milijuna izbjeglica u ovu zemlju. Sve ću izbjeglice poslati kući", rekao je Kiliçdaroğlu u govoru prošli tjedan, obraćajući se Erdoğanu.
UN procjenjuje da u Turskoj boravi oko četiri milijuna izbjeglica, uglavnom Sirijaca i Afganistanaca. Kiliçdaroğlu promjenom javne ličnosti iz dobroćudnog djedice u ratobornog oratora pokazuje da se žuri pridobiti glasove ultranacionalista uoči drugog kruga predsjedničkih izbora 28. svibnja.
U prvom krugu za Erdoğana je glasovalo nešto više od 49 posto birača. Kiliçdaroğlu je dobio potporu 45 posto birača, a oko pet posto ih je podržalo ultranacionalista Sinana Oğana.
"Kiliçdaroğlu je vodio kampanju obećavajući da će otvoriti nebeska vrata. Sada govori da se vrata pakla moraju zatvoriti. Kada političari u Turskoj ne uspijevaju u onome što su naumili ili trebaju brze rezultate, igraju na kartu nacionalizma", izjavio je za FT Kemal Can, turski novinar i pisac.
Jedan bivši zastupnik u Kiliçdaroğluovoj Republikanskoj narodnoj stranci (CHP) smatra da njegovo skretanje udesno "signalizira očaj" i da će mu se na kraju obiti o glavu. "On treba predstavljati portret mirnog, sposobnog i postojanog vođe. Mnogi će i dalje glasati za njega taktički, uključujući Kurde i druge koji se osjećaju žrtvama ove nove retorike", rekao je bivši zastupnik.
Dok jedni tvrde da je Kiliçdaroğlu počeo pokazivati agresivniji stav prema izbjeglicama kako bi pridobio glasače krajnje desnice, drugi upozoravaju kako se promijenio samo njegov ton govora. "Kiliçdaroğlu već dugo koristi oštar jezik prema izbjeglicama. Ono što se promijenilo su ton i istaknutost poruke", objasnio je Alp Coker, analitičar u konzultantskoj kući J. S. Held.
Novo Kiliçdaroğluovo stajalište moglo bi odbiti Kurde i liberalnije glasače iz Ankare i Istanbula. No, velikom dijelu baze Republikanske narodne stranke to bi se stajalište moglo svidjeti.
"Turci ne vole te ljubavne stvari. Želimo nekoga jakog", rekao je za Times jedan birač koji je podržao Kiliçdaroğluovu stranku CHP.
Turski glasači su tradicionalno podijeljeni između religioznih birača koji uglavnom podržavaju Erdoğana, sekularnih birača koji podržavaju oporbu i Kurda. Ali, ultranacionalistički birači ne spadaju ni u jednu od tih kategorija. Neki su religiozni, neki nisu, a zajedničko im je da svi preziru kurdski separatizam i žele da Sirijci odu iz Turske. "Prvo smo Turci, a onda smo sekularni ili religiozni. Biti Turčin težak je posao. Za vas je možda najvažnija stvar obitelj. Za nas je to zemlja", ustvrdio je jedan ultranacionalist, trgovac iz Istanbula.
"Njima je stalo do nacionalističkog ponosa, imaju antikurdske i antiimigrantske tendencije. Žele vidjeti alfa-tipa na čelu države", rekao je za Times Ilkan Dalkuç, analitičar iz think tanka Daktilo 1984.