Uz pamćenje ove godine kao uspješne zaposlenicima u institucijama Europske unije, novinarima, diplomatima, lobistima i svima koji blisko prate rad EU, ona će u sjećanju ostati i po skandalima. Posljednji je bio slučaj u kojem se sumnja na to da su bivša visoka predstavnica za vanjsku politiku Federica Mogherini i direktor opće uprave za Mediteran Stefano Sannino umiješani u namještanje natječaja.
Protiv njih su istragu zajedno proveli Ured europske tužiteljice, Belgijsko tužiteljstvo i OLAF. Zato je teško vjerovati da su svi oni imali neki cilj diskreditacije ili neki politički motiv, pa da su formalno osumnjičili ove visokoprofilne osobe EU bez čvrstih dokaza. Pogotovo je mnogima čudno što je tužiteljstvo nakon saslušanja odmah pristalo na puštanje da se brane sa slobode. To najčešće čine kada vjeruju da imaju dovoljno dokaza i da ne postoji opasnost da ih osumnjičenici unište.
Ipak, velik je broj i onih koji ne vjeruju da bi to dvoje poznatih političara i dužnosnika EU moglo to napraviti. Takvih je puno pogotovo među birokratima EU koji kažu: "Pa njima to nije bilo potrebno!" Jer oni su doista imali i velik ugled, i utjecaj, i novce. Mogherini je nakon završetka mandata kao šefica diplomacije EU postala rektorica Europskog koledža u Bruggeu. Nakon što je taj koledž, prema tužiteljstvu, namještanjem natječaja od EU dobio fond za osnivanje diplomatske akademije EU, postala je i direktorica te akademije.
Mogherini nije formalno djelatnica institucija EU, pa njezin slučaj i nije tako neugodan za EU koliko onaj Stefana Sannina.
Iako im tek treba dokazati krivnju, Mogherini i Sannino su završili karijeru, ne baš slavno. Mogherini je rekla da vjeruje u pravdu i pravosudni sustav, da će surađivati i da će dokazati nevinost. No čini se da su je ipak natjerali na ostavku, radi čuvanja imidža Europskog koledža. Sannino, koji je ionako bio blizu mirovine, uzeo je ostatak godišnjeg odmora i najavio da će od nove godine otići u mirovinu. Sannino je dugo godina bio jedan od najutjecajnijih ljudi u strukturama EU i obnašao funkcije od direktora Općih uprava u Komisiji, što je najviša razina službenika EU, do glavnog tajnika Europske službe za vanjsko djelovanje. Sigurno im, s novčane strane, nije trebalo namjestiti natječaj za sjedište diplomatske akademije EU.
Pitanje "što mu je to trebalo" mnogi postavljaju i u pomalo bizarnom slučaju bivšeg povjerenika EU iz Belgije Didiera Reindersa. On je jedan od najpoznatijih belgijskih političara, bio je ministar financija i ministar vanjskih poslova te u jednom punom mandatu i povjerenik EU za, pazite sad, pravosuđe. I što mu je trebalo da, kako tvrde belgijski istražitelji, pokuša novac oprati kroz kupovinu srećki iz Lutrije?
Očito je Reinders preozbiljno i prerano shvatio najave da će se gotovinsko plaćanje ukinuti u potpunosti pa je, prema pisanju belgijskih medija, godinama kupovao srećke od po dva eura, a dobitke je lutrija stavljala na njegov račun u banci. Istražuje se i odgovornost banke jer nije prijavila "anomalije", a anomalija je sigurno kada netko tko je čak i povjerenik EU dobiva uplate od po nekoliko eura do visine od nekoliko stotina tisuća eura. Pogotovo zato što je Reinders često depozitirao novčanice na svoj bankovni račun.
Članovi Europske komisije u principu u jednom mandatu mogu postati milijunaši i svojim plaćama, za koje ne plaćaju porez. Pa se s pravom postavlja pitanje "zašto im to treba" kada ih se osumnjiči za zlouporabe položaja i korupciju.
Jednom je cijela Europska komisija pala, odnosno podnijela kolektivnu ostavku, između ostalog i zbog zlouporabe položaja tadašnje povjerenice Edith Cresson. Što je njoj tada trebalo dopustiti zlouporabu fondova za pomoć mladima ili po svaku cijenu naći angažman u Europskoj komisiji prijatelju zubaru, ako ne kao članu kabineta, ili osobnom savjetniku za znanstvena istraživanja, onda barem kao gostujućem znanstveniku.
Tako je Cresson, koja je inače imala sjajnu karijeru - od gradonačelnice svog grada i predsjednice francuske vlade do povjerenice EU za znanstvena istraživanja - ostala zapamćena kao političarka koja je dopustila zlouporabu fondova EU i zbog koje je pala Komisija Jacquesa Santera.
Očito moral nije dovoljna zaštita protiv korupcije ni kada su u pitanju službenici EU.
Brojni su zastupnici Europskog parlamenta pali zbog uzimanja mita samo da bi postavljali pitanja ili u govorima pohvalili neki strani režim. Neki su završili karijeru kada su uhvaćeni, neki su dobili velike zatvorske kazne, a neki su karijere nastavili u svojim zemljama jer osjećaj odgovornosti i etika nisu isti svugdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....