Europska unija nema povijest pravnih pobjeda po pitanju provedbe i obrane financijskih kazni koje je izrekla svjetskim čelnicima, poslovnim liderima ili tvrtkama, pa se postavlja pitanje hoće li sankcije koje su trenutačno uvedene ruskim oligarsima funkcionirati u praksi.
Prema istraživanju Europskog parlamenta, od 2008. do 2015. godine EU je izgubila oko dvije trećine pravnih bitaka zbog sankcija koje je uvodila. Prije ruske invazije 24. veljače, dužnosnici EU često su koristili strah od gubitka pravne bitke kao razlog za odbijanje molbi aktivista i ruskih oporbenjaka koji su i prije tražili sankcioniranje oligarha. Sud EU odlučio je još 2008. da suci imaju nadležnost nad legalnošću sankcija čime su omogućili pojedincima da ih osporavaju na sudu. Za razliku od američkog sustava sankcija, koje su propisane kao mogućnost u zakonodavstvu koje se tiče nacionalne sigurnosti, u EU sankcije moraju odobriti sudovi ili vlade država članica.
EU je sad uvela rigorozne sankcije ruskom kapitalu i oligarsima, a ovaj tjedan očekuju se nova postroženja. Njihov cilj - materijalno iscrpljivanje Rusije - može se ostvariti samo ako sankcije potraju i ako se održe. A prema analizi koju je objavio Politico, nekoliko je razloga koji ukazuju da bi do toga ovaj put moglo doći.
Učili na greškama
Prije svega, dužnosnici EU naučili su iz izgubljenih sudskih sporova kako formulirati sankcije da se održe i na sudu. Također vjeruju da je trenutačno rusko kršenje međunarodnog prava toliko neosporno da će sankcije izdržati pravno preispitivanje. Osim toga, u ovom trenutku jak je pritisak javnosti na pojedine vlade da bez odgode provedu kazne.
Hannah Neumann, njemačka zastupnica u Europskom parlamentu iz stranke Zelenih koja se bavi provedbom sankcija, smatra kako će velik dio sankcija izdržati sudsku kontrolu. "Veći problem trenutačno vidim u stvarnom provođenju sankcija u državama članicama", rekla je Neumann za Politico.
Iako su sudovi prije imali poteškoća u odobravanju sankcija, stvari su se počele mijenjati od 2015. godine. Sad dužnosnici EU pokušavaju strukturirati sankcije s čvršćim dokazima koji se mogu koristiti na sudu. Jedan od diplomata EU izjavio je za Politico da sad sudski zapis Unije izgleda obećavajuće. Dužnosnik je procijenio da je od 2010. do travnja 2021. EU dobila 177 slučajeva sankcija uz 122 gubitka.
Ipak, postoje područja u kojima EU i dalje zakazuje. Često se, uz zahtjeve za oduzimanje imovine, nisu davali dokazi da je ta imovina bila zlouporabljena. Kad bi, primjerice, despoti ili dužnosnici pod sankcijama EU bili maknuti s vlasti, njihovi nasljednici vrlo često ne bi stvorili pravnu osnovu temeljem koje bi se sankcije mogle i nadalje održavati.
Kako naći imovinu?
Također, u velikom broju slučajeva teško je identificirati nečiju imovinu jer dužnosnici, ili u ovom slučaju ruski oligarsi, izbjegavaju formalno vlasništvo. U prijašnjim pokušajima EU da pomogne u borbi protiv korupcije u Ukrajini, blok je ciljao na niz visokopozicioniranih osoba. U 28 od 32 sudska predmeta vezana uz sankcije, Sud EU poništio je sankcije, tvrdi dokument College of Europe u Brugesu iz 2020. godine.
Među poništenim sankcijama bila je i ona protiv svrgnutog proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča i njegova sina. EU je zamrznula njihovu imovinu zbog navodne pronevjere ukrajinskih državnih fondova, ali su kazne na kraju ukinute jer je Sud u presudi naveo da EU "nije uspjela dokazati da su prava" Janukoviča i njegova sina "poštivana u sudskom postupku". Unatoč tome, Janukovič i njegov sin i dalje podliježu restriktivnim mjerama EU na temelju pravnih akata donesenih 2021. godine.
Složnost zemalja EU nakon četiri kruga paketa sankcija koje su trenutačno izrečene Rusiji bila je najvažnija nakon invazije. No jedinstvo počinje pokazivati svoje slabosti dok EU razmatra nove sankcije vezane uz izvoz energije. Europske nacije protivile su se zaustavljanju ruskog izvoza nafte i plina s obzirom na veliko oslanjanje EU na ruski prirodni plin. Glavno pitanje ostaje hoće li sankcije, ako prežive pravne bitke, biti učinkovito provedene i zaustaviti rat. Trenutačne sankcije zahtijevat će spremnost građana predstavničkih demokracija diljem svijeta da izdrže ekonomske bolove koje će im one prouzročiti.
