Početak rujna jedan je od najvažnijih trenutaka u godini za mnoge. Počinje nova školska godina uz koju se vežu i mnogi drugi planovi u životu djece, roditelja, obitelji, gradova i država. Koliko je to zabavno i veselo za djecu, i sretan trenutak za mnoge roditelje, i u normalnoj situaciji uz sebe nosi i veliki stres, pa i financijske planove.
Kupuje se školska oprema, odjeća za djecu jer su mnoga od njih tijekom ljeta prerasla ono što su nosila prošle godine. A ova godina je posebno stresna. Za mnoge je to jedna od rijetkih godina u kojoj nisu išli na godišnji odmor. A za one koji su bili na godišnjem i vratili se samo par dana uoči početka školske godine, taj će početak biti posebno kompliciran. Mnogi svoju djecu neće ni moći poslati u školu prvih dana.
Bez obzira na strahove da će odlazak djece u školu, u gužve koje s tim idu, povećati broj zaraženih od koronavirusa, sve države članice Europske unije odlučile su otvoriti škole. Posljedice neodlaska u škole još od sredine ožujka su velike kod djece, a i roditelji su na rubu živčanog sloma. Idealnog rješenja nema pa su vlasti odlučile otvoriti škole, uz brojna ograničenja.
Kako je školski sustav, kao i onaj zdravstveni, u ovlasti država članica, Europska unija nije dala posebnu preporuku. Tako će i uvjeti pod kojima će se odvijati nastava biti različiti od države do države, a u nekima će se i razlikovati od jednog do drugog grada.
Međutim, Europska unija mogla je igrati aktivniju ulogu u koordinaciji mjera država članica, pogotovo kad je riječ o početku nastave. Mjere koje u proteklih nekoliko dana donose vlade pojedinih država, a odnose se na ograničenja i obaveznu samoizolaciju svih koji su bili u državama koje su stavljene na crvenu listu, imat će veliki utjecaj i na početak školske godine.
Belgija i druge države već su jasno dale do znanja da od tih mjera neće biti izuzet nitko, pa niti djeca koja sada kreću u školu. Ako se netko, primjerice, do 18. kolovoza nije vratio u Bruxelles iz španjolskih regija koje su na popisu kao crvene zone, morat će se testirati na koronavirus i ići u samoizolaciju čak i u slučaju da im je test negativan. Neće moći izaći iz kuće 14 dana.
Dakle, prva dva tjedna škole će zbog toga propustiti mnoga djeca. Je li razlog tome neodgovornost roditelja, kojima je odlazak na godišnji bio važniji od pripreme za školu, druga je priča. Na kraju krajeva, roditelji nisu mogli stalno pratiti mjere koje se svaki dan mijenjaju, a s druge strane, donedavno nije bilo jasno niti to hoće li djeca uopće nastavu pohađati u školama ili online.
U nekim članicama Europske unije nisu posve jasne niti mjere koje mogu poduzeti same škole, iako je postotak onih koji se vraćaju iz crvenih zona i koji se testiraju na Covid mali, u Belgiji je ispod 50 posto. Znači, škole će se moći oslanjati na iskrenost i odgovornost roditelja.
Ako oni sami ne kažu da su bili na godišnjem izvan Europske unije ili u nekim dijelovima koji su na crvenim listama, škole ne mogu ništa.
Problem na razini Europske unije je i u tome što mnoge države nisu poštovale ni preporuke koje je EU dala još prije ljeta. Nisu koristile iste kriterije za stavljanje država ili regija na crvenu listu. Austrija i Slovenija su, primjerice, Hrvatsku stavile na crvenu listu, dok je Hrvatska u Belgiji na zelenoj listi, a pojedine hrvatske regije na narančastoj.
Nedostatak koordinacije na razini EU jedan je od razloga zašto se stvorila tako velika gužva na granici između Slovenije i Austrije, gdje su neki čekali i cijeli dan da bi prošli. Takve su se kolone stvarale na početku pandemije, kada su države nenajavljeno zatvarale svoje granice, a nestale su tek nakon što je počela koordinacija preko Europske unije.
Mnogi dužnosnici EU ipak su koristili godišnji odmor i putovali i u države u kojima je povećan broj zaraženih.
Neki od njih nisu ni sami poštovali mjere. Ali kada se vrate u Belgiju, i oni su dužni poštovati odluke nacionalnih vlasti države domaćina pa njihova djeca isto tako možda neće moći prvih dana pohađati nastavu. Sve se to moglo izbjeći da je Europska unija i po ovom pitanju bila aktivnija i pomogla u koordinaciji između država članica.