Predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, izazvala je buru s obje strane "bare" kada je u srijedu tijekom govora o stanju Europske unije izravno i razgovijetno iznijela nejasnu ideju o Kanadi kao prvoj pridruženoj članici EU-a. "Željela bih s vama raditi na otvaranju vrata Kanadi kao prvoj pridruženoj članici EU-a", poručila je tijekom obraćanja koje je odjeknulo poput bombe, a kojem je prisustvovao i kanadski premijer Mark Carney.
Spomenula je pritom i šire "Savezništvo za budućnost", koje bi se nadovezalo na postojeći trgovinski sporazum između EU i Kanade te dodatno produbilo njihove gospodarske i političke veze. Carney je također ranije govorio o stvaranju "jedinstvenog savezništva" Kanade i Unije, ističući da Kanada ne želi postati članica EU-a, ali se također distancirao od pojma "pridruženo članstvo", iako je u obraćanju Europskom parlamentu u četvrtak rekao da pozdravlja ambiciju von der Leyen o Kanadi kao "pridruženoj članici".
Nije dugo nakon govora šefice EK trebalo da se oglasi osioni američki predsjednik Donald Trump, koji je uspio izazvati trgovinski rat i sa svojim prvim sjevernim susjedom iz razreda najbližih saveznika. On je zaprijetio EU-u "vrlo ozbiljnim carinama" ako procijeni da bi približavanje Kanade Uniji predstavljalo neprijateljski potez prema Sjedinjenim Državama, odnosno ako Ottawa postane toliko integrirana u EU da Washington taj potez protumači kao usmjeren protiv američkih interesa.
Europski dužnosnici su, pak, rekli da je, uoči govora u srijedu, cilj Unije bio osigurati da Trump ovo novo partnerstvo s Kanadom ne shvati kao potez usmjeren protiv SAD-a, dok je Carney u četvrtak uputio prikrivenu kritiku američkom predsjedniku, ističući da njegov prijedlog o jačanju veza s EU nije usmjeren na stvaranje novog geopolitičkog bloka koji bi postao suparnik velikim silama "s boljim manirama".
No, ponuda, odnosno prijedlog von der Leyen - koja je, uobičajeno, željela svojim govorom ostaviti snažan dojam - odmah je izazvao veliku diplomatsku glavobolju i u Bruxellesu. Kako, tko, zašto, čemu - rojila su se pitanja o kojima su potom neki dužnosnici i izvori potom progovorili i za medije, većinom anonimno.
Što bi to podrazumijevalo?
O toj se ideji, naime, prethodno nije razgovaralo niti konzultiralo s državama članicama, a izazvala je doista popriličnu pomutnju, kako su rekla za Politico četvorica diplomata, a čini se da se i Ottawa počela ograđivati od pojma "pridružena članica". Ipak, nije sam po sebi samo on problem - čini se da nitko točno ne zna što bi pridruženo članstvo zapravo podrazumijevalo, a Kanada je već nekoliko sati poslije počela "spuštati loptu" i očekivanja. "Nismo još tamo", rekao je novinarima u Strasbourgu Jonathan Wilkinson, budući kanadski veleposlanik pri EU-u, odgovarajući na pitanje o pridruženom članstvu. "Ono na što smo usredotočeni jest postizanje konkretnih rezultata", dodao je.
To znači, zaključuje Politico, da je von der Leyen javno predložila novi status o čijem kreiranju EU još nije postigla dogovor niti je utvrdila njegovu definiciju, a koji ni sama Kanada, čini se, nije ‘vruća‘ prihvatiti.
Iako, sama ideja nije došla niotkuda niti nastala ni iz čega - dok carine i prijetnje Donalda Trumpa o Kanadi kao "51. saveznoj državi" opterećuju odnose, Kanada nastoji smanjiti svoju ovisnost o SAD-u - u koje odlazi otprilike 70 posto njezina izvoza - produbljivanjem gospodarskih i sigurnosnih veza s Europom.
Ottawa, kako je prošlog tjedna izvijestio The Wall Street Journal, istražuje mogućnost uspostave neuobičajeno bliskog odnosa s EU-om, do čega dolazi nakon što je, nakon propasti trgovinskih pregovora, Bijela kuća prošlog mjeseca uvela carine od 50 posto na oko 20 milijardi dolara vrijednu kanadsku robu. Ottawa je odgovorila carinama jednake vrijednosti na američku robu, uključujući čelik, odjeću i namještaj, a potom je Trump objavio da će Washington zabraniti uvoz niza kanadskih proizvoda, među kojima su alkoholna pića, nakon što su kanadske uzvratne carine na američku robu stupile na snagu.
Ipak, odluka von der Leyen da prijedlog objavi na najvećem godišnjem političkom događaju u svom kalendaru zatekla je zemlje članice EU-a nespremne, prema riječima četvorice europskih diplomata, koji ističu da njihove vlade nisu bile obaviještene. Jedan je diplomat osudio tajnost kao "opasnu" i "nerazboritu", istaknuvši da von der Leyen tu ideju nije spomenula čak ni na nedavnom ručku s veleposlanicima EU-a. Nedostatak širokih konzultacija bio je vidljiv i unutar EK - dužnosnik uključen u pitanje proširenja rekao je da njegov tim nije sudjelovao ni u kakvim razgovorima o tom prijedlogu te da o njemu ništa nije znao.
U hodnicima Europskog parlamenta prijedlog je izazvao podijeljene reakcije. Njemački zastupnik iz redova Socijalista i demokrata René Repasi upozorio je da bi novi model članstva zahtijevao promjenu ugovora.
S druge strane, Ottawa je, barem javno, pažljivo razlikovala ambiciju transformacije postojećeg odnosa slobodne trgovine u "mnogo snažniji i ambiciozniji savez" od bilo kakvog oblika članstva u EU-u. Nekoliko sati nakon što je von der Leyen održala govor, Jonathan Wilkinson je rekao da nazivi nisu važni, ali je sugerirao da Kanada radije koristi izraz "savezništvo za budućnost" za opisivanje novog odnosa koji se razvija. "Mislim da smo još uvijek prilično daleko od toga da zapravo utvrdimo koji je najbolji način da to opišemo", rekao je.
Wall Street Journal žestoko napao Trumpa: ‘Rekli smo da mu je plan glup. Sada je još gluplji!‘
Ipak, čak i ako se Kanada s vremenom prikloni toj ideji, postoji mnogo veće pitanje, a to je što bi pridruženo članstvo zapravo značilo. Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn sudjeluju na jedinstvenom tržištu EU-a putem Europskog gospodarskog prostora (EGP) te su dio schengenskog prostora bez unutarnjih graničnih kontrola, iako nisu članice EU-a. Bez promjene ugovora, ono što bi se prije moglo zamisliti jest usmjeravanje prema modelu EGP-a, rekao je Repasi, nazvavši ga "u biti oblikom pridruženog članstva".
Koji su oblici suradnje mogući?
No, model EGP-a nosi vlastite komplikacije - zemlje EGP-a duboko su integrirane u regulatorni sustav EU-a, ali nemaju pravo glasa kada se donosi zakonodavstvo EU-a. Prema riječima jednog upućenog dužnosnika EU-a, pak, pridruženo članstvo ne bi se jednostavno svodilo na preimenovanje postojećeg odnosa EU-a s Kanadom ili na eufemizam za bliskiji odnos, nego bi značilo stvaranje nove kategorije partnera za proširenu slobodnu trgovinu i suradnju u područjima poput obrane, umjetne inteligencije i visokotehnološke znanosti.
Ipak, drugi diplomat izrazio je skepsu prema tome kakav bi rezultat takvog aranžmana bio i koliko bi se on u praksi razlikovao od bliskih partnerstava koja EU već ima sa svojim saveznicima. Ključno je stoga pitanje koji su oblici suradnje u načelu mogući. Dok su članice Europske unije gospodarski snažno povezane te postoji zajedničko tržište te zajednička trgovinska i carinska politika, punopravno članstvo Kanade u EU-u nije moguće jer prema članku 49. Ugovora o Europskoj uniji njoj mogu pristupiti samo europske države.
U odnosima s državama izvan EU-a postoji širok raspon mogućih oblika povezivanja - od ukidanja carina i trgovinskih prepreka putem sporazuma o slobodnoj trgovini, preko sporazuma o pridruživanju koji uključuju i političke komponente, pa sve do sudjelovanja na europskom tržištu - poput slučaja Islanda, Lihtenštajna ili Norveške. Sporazumi o pridruživanju postoje, primjerice, s Turskom, Izraelom ili Ukrajinom, a ti sporazumi imaju različite ciljeve i mogu, ali ne moraju, biti prvi korak na putu prema punopravnom članstvu.
Gospodarski stručnjak Patrick Leblond sa Sveučilišta u Ottawi smatra malo vjerojatnim da bi Kanada preuzela europske zakone ili pristupila jedinstvenom tržištu EU-a, odnosno carinskoj uniji i zajedničkim carinama. Prema njegovu mišljenju, kako je rekao za Deutsche Welle, Carneyju je zapravo stalo do neke vrste saveza s pojačanom suradnjom posebice u pitanjima gospodarske sigurnosti i posebno obrane.
I sigurnosni stručnjak Anand Sundar iz European Council on Foreign Relations (ECFR) vidi velik potencijal za europsko-kanadsku suradnju na području obrambene politike. Trenutačno Kanađani oko 70 posto svoje obrambene potrošnje isporučuju u SAD. Za Kanađane bi se, rekao je Sundar za DW, isplatilo sudjelovati u europskim obrambenim projektima kako bi za isti novac dobili više. Kanada je pristupila SAFE programu EU-a, koji osigurava državama članicama EU-a do 150 milijardi eura zajmova za zajedničku nabavu naoružanja. Unatoč tome, i dalje postoje prepreke za kanadske tvrtke koje žele zajedno s europskim poduzećima proizvoditi i kupovati oružje - veliko je pitanje, navodi Sundar, koliko je EU spremna ublažiti svoja pravila.
Koncept ‘integriranog partnerstva‘
Druga područja o kojima se raspravlja u kontekstu suradnje uključuju trgovinu i izgradnju kritične infrastrukture, poput zajedničkog upravljanja satelitima ili optičkim kabelima u sjevernom Atlantiku. I ovdje je cilj postati neovisniji o SAD-u i američkim tvrtkama. Kanada također posjeduje zalihe nafte i plina kojima bi mogla opskrbljivati EU. Trgovinski odnosi između EU-a i Kanade već su uređeni sveobuhvatnim gospodarskim i trgovinskim sporazumom CETA, koji je privremeno na snazi od rujna 2017. Sporazum jamči gotovo potpunu slobodu od carina između Kanade i EU-a, a regulira i uzajamni pristup tržištu za industrijske i poljoprivredne proizvode i usluge. Europskim tvrtkama također omogućuje sudjelovanje na javnim natječajima u Kanadi.
Unatoč brojnim teškoćama, Fabian Zuleeg, izvršni direktor i glavni ekonomist European Policy Centrea, u tekstu za The Guardian ocjenjuje da bi Kanada trebala postati članica EU-a po svemu osim po imenu, a iznosi i vlastite prijedloge kako to ostvariti.
On umjesto uobičajenih koraka i procedura pristupanju EU-u i jedinstvenom tržištu, predlaže da se zemlje istomišljenici mogu povezati s EU-om kada to zahtijevaju geopolitičke i geogospodarske okolnosti, a da pritom ne moraju pristati na unaprijed određen ustavni okvir. Glavni kriterij za novi status, koji naziva "integriranim partnerstvom", bio bi geopolitički, a ne geografski - po ovom konceptu, zemlja ne bi morala težiti članstvu u EU-u da bi ispunila uvjete niti bi geografski morala biti u Europi. Island, Ujedinjena Kraljevina i Norveška su, navodi, očiti potencijalni kandidati, ali isto bi vrijedilo i za Kanadu, Japan i Južnu Koreju.
Te bi zemlje bile unutar "šatora" gdje god bi to bilo pravno i politički moguće, udružujući suverenitet u određenim područjima javnih politika. Taj bi odnos u konačnici, navodi Zuleeg, mogao dosegnuti razinu kvazičlanstva, s pripadajućim pravima i obvezama, no za razliku od članstva u EGP-u, išao bi dalje od gospodarstva. Obrana, sigurnost, gospodarska sigurnost i vanjska politika bili bi jednako temeljni za taj odnos kao trgovina i jedinstveno tržište.
Presudan kriterij za partnere, kako ističe, mora biti da zemlje u potpunosti budu istomišljenici kada je riječ o demokratskim vrijednostima - trajnoj predanosti liberalnoj demokraciji, vladavini prava, političkom suverenitetu i međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima. Upravo Kanada bi, smatra, trebala biti među prvim kandidatima, no s druge strane bi to zahtijevalo jasne obveze i od Ottawe i od Bruxellesa - integrirani partneri ne bi trebali dobiti besplatan pristup koristima koje donose politike EU-a bez odgovarajućih obveza i troškova.
Ponuda Bruxellesa Ottawi da dobije status "pridružene članice", kako piše The New York Times, pokazuje koliko se američki saveznici međusobno zbližavaju, no ti se planovi ipak, kako se ističe, suočavaju sa znatnim preprekama. Za Carneyja je, doduše, ponuda stigla u pravom trenutku i ima snažnu simboličku važnost, nakon što je odlučio suprotstaviti se Trumpu, koji je Kanadi uveo carine i redovito prijeti njezinu suverenitetu.
‘Možda Europljani ne razumiju najbolje...‘
Carney se zauzima za to da Kanada dobije veći pristup Europskoj uniji - njezinu teritoriju, tržištu, fondovima i programima - a da pritom ne postane punopravna članica. Takvo povezivanje, piše NYT, čini se smislenim usred globalnih previranja i promijenjene uloge SAD-a, budući da EU sa svojih 27 članica i Kanada zajedno imaju više od 490 milijuna stanovnika i obuhvaćaju četiri od deset najvećih svjetskih gospodarstava.
No, von der Leyen je, kako se navodi, po mnogima riskirala uporabom tog izraza, koji se uoči njezina govora već tjednima spominjao, a izazvao je zabrinutost u više država članica jer se smatra neodređenim, nepovezanim s pravnim okvirima i potencijalno antagonističnim prema zemljama koje već imaju detaljne pravne sporazume s EU. Trojica europskih diplomata stoga su zaključila da se naziv "pridružena članica" možda neće održati.
Europska unija počiva na gustoj i dubokoj mreži pravnih i proceduralnih pravila koja je desetljećima gradila skupina država koje su dio svojeg suvereniteta prenijele jedna na drugu, kao i na neizabranu izvršnu vlast u Bruxellesu. Uključiti zemlju udaljenu preko oceana još dublje u tu mrežu, ističe NYT, nije jednostavan posao, a status koji EU želi dodijeliti Kanadi sada ne postoji kao oblik partnerstva, što znači da nije jasno koje bi korake Kanada morala poduzeti da bi taj status dobila, niti na koji bi joj način bio dodijeljen, budući da za to ne postoji pravna osnova.
Također, čini se da neki kanadski dužnosnici nisu osobito oduševljeni i zato što članstvo u EU-u podrazumijeva odricanje od dijela suvereniteta, što je suprotno onome na što se Carney obvezao. "Postoji mnogo dobre volje, ali kada se pogleda samo malo dublje, također se vidi da mnogi Europljani zapravo ne poznaju Kanadu tako dobro i možda u potpunosti ne uzimaju u obzir osjetljivost Kanade kada je riječ o vlastitom suverenitetu", rekao je Ian Lesser, suradnik njemačkog Marshallova fonda sa sjedištem u Bruxellesu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....