Dok američki predsjednik Donald Trump razbija dugogodišnja savezništva vođenjem nepredvidive vanjske politike, koja je uključivala i prijetnje preuzimanjem kontrole nad Grenlandom te sve dublji sukob s Kanadom, on time istovremeno kreira značajan manevarski prostor za svog najvećeg takmaca - Kinu.
Da bi se vidjelo u kolikoj je mjeri tome tako, treba samo pogledati neprekidnu povorku zapadnih čelnika koje je posljednjih tjedana ugostio kineski predsjednik Xi Jinping, a koji svi sada nastoje resetirati odnose ili produbiti suradnju s drugim najvećim gospodarstvom svijeta.
U toj povorci nalaze se i čelnici nekih od najbližih tradicionalnih američkih saveznika - britanski premijer Keir Starmer i kanadski premijer Mark Carney, koji su Peking pohodili u siječnju, ali i finski premijer Petteri Orpo. Francuski predsjednik Emmanuel Macron posjetio je Kinu u prosincu, dok se uskoro očekuje i posjet njemačkog kancelara Friedricha Merza.
Iz perspektive Pekinga, taj popis snažan je znak da razdoblje narativa o gospodarskom odmaku od Kine jenjava te da zapadni čelnici napokon počinju Kinu doživljavati kao pouzdanog partnera - za razliku od Sjedinjenih Država koje pod predsjednikom Donaldom Trumpom to nikako nisu.
Zapadni čelnici su tijekom posjeta hvalili i isticali odnose s Kinom kao ključne za međunarodnu stabilnost ili vlastitu nacionalnu sigurnost, što je u oštrom kontrastu s donedavno prevladavajućim nepokolebljivim stavom među čelnicima skupine zemalja G7 da Kina predstavlja golem izazov poretku temeljenom na pravilima.
Tektonski pomak prema Kini
U širim razgovorima koji se vode na raznim skupovima, poput Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, zapadni čelnici otvoreno priznaju da se poredak uspostavljen nakon 1945. godine, uz obilni angažman i potporu SAD-a, potiskuje, što je stav koji nije posve suprotan kineskom viđenju.
Europsku uniju “Sjedinjene Države su doista maltretirale, a ljudska je priroda tražiti potporu izvana kada vas se pritišće u kut. Zato je Europa zapravo otvorena ideji jačanja veza s Kinom”, istaknuo je u nedavnoj analizi Jin Canrong, stručnjak za međunarodne odnose sa Sveučilišta Renmin u Pekingu.
Kineski vanjskopolitički analitičari ne vjeruju da će američki saveznici uskoro posve zanemariti dugačak popis postojećih briga u vezi s Kinom - od trgovine i ljudskih prava do sigurnosti - niti da će se masovno okrenuti Pekingu nauštrb odnosa s Washingtonom. No, dok Xi nastavlja nametati i forsirati viziju svijeta sklonijeg Kini, čini se da je Peking itekako svjestan velikih potencijalnih koristi koje donosi tektonski pomak koji je upravo u tijeku, kako piše CNN.
To se osobito odnosi na osiguravanje toga da kineske ambicije dominacije u visokim tehnologijama - te širenja globalne trgovine, utjecaja i vojne moći - naiđu na što je moguće manji otpor.
Već sada nedavni diplomatski pohodi za Peking predstavljaju priliku za popravljanje odnosa s ključnim zapadnim gospodarstvima. Kanadski premijer je tijekom svog posjeta - prvog posjeta jednog kanadskog premijera Kini od 2017. godine - ublažio stroge carine na električna vozila proizvedena u Kini, koje je Kanada uvela usklađeno sa SAD-om, u zamjenu za smanjenje prepreka za kanadske poljoprivredne proizvode.
Također, Peking i Europska unija prošlog su mjeseca postigli dogovor o zamjeni carina na kineska električna vozila obvezama prodaje po minimalnim cijenama, čime su ublažene dugotrajne trzavice temeljene na europskoj zabrinutosti da bi (umjetno) jeftini automobili iz Kine, uvjerljivo najvećeg svjetskog proizvođača, mogli devastirati domaću autoindustriju.
Između Kine i SAD-a
Starmer je, tijekom prvog posjeta britanskog čelnika u osam godina, pozdravio i hvalio poslovne prilike koje Kina nudi Ujedinjenoj Kraljevini, i to samo nekoliko dana nakon što je njegova vlada odobrila planove da Kina izgradi kontroverzno “mega-veleposlanstvo” u blizini londonske financijske četvrti.
Prema Steveu Tsangu, ravnatelju londonskog Instituta SOAS (The School of Oriental and African Studies) za Kinu, u recentnoj europskoj diplomaciji prema Kini na djelu je realistički pristup. “Nepovjerenje prema Kini ostaje duboko, osobito zbog kineske potpore ruskim ratnim naporima u Ukrajini … (no) europske države ne mogu ignorirati Kinu, osobito kada Sjedinjene Države, iz njihove perspektive, napuštaju kolosijek”, kaže Tsang.
Europske vlade posljednjih su godina jačale nadzor nad kineskom ulogom u područjima od telekomunikacijskih mreža i ključne infrastrukture pa sve do obrazovanja te su slijedile američke smjernice u ograničavanju prodaje napredne tehnologije poluvodiča zbog zabrinutosti za nacionalnu sigurnost.
Također su sve više uznemirene golemim kineskim trgovinskim suficitom te rade na načinima zaštite vlastitih industrija, za koje neki analitičari tvrde da se suočavaju s egzistencijalnom prijetnjom zbog priljeva snažno subvencioniranih kineskih proizvoda - Macron je, podsjeća CNN, tijekom svog posjeta Kini zaprijetio carinama EU-a ako se taj trgovinski suficit ne riješi.
Ostaje za vidjeti koliko su EU i njezine države članice spremne umanjiti te zabrinutosti ili preusmjeriti svoje politike prema Kini - koju je Unija opisala kao “gospodarskog konkurenta i sistemskog suparnika” - dok su suočene s Trumpovim prijetnjama carinama i potkopavanjem NATO-a.
Unatoč problemima,u Pekingu optimistični
Europski čelnici, uključujući Starmera, koji se još i prije Trumpova izbora za drugi predsjednički mandat zalagao za čvršće veze između Londona i Pekinga, isticali su da takvi odnosi ne moraju biti nauštrb sigurnosti. I čini se da EU ne popušta u tom smislu. Prošlog je mjeseca predstavila novi prijedlog postupnog povlačenja iz upotrebe komponenti i opreme “visokorizičnih” dobavljača u ključnim sektorima, što će se vjerojatno odraziti na kineskog telekomunikacijskog diva Huawei, nakon što je krajem prošle godine pojačala nadzor nad stranim ulaganjima.
Trump upozorio UK da ne posluju s Kinom, Starmer brani ‘zbližavanje‘ s Pekingom
Rješavanje trgovinskog suficita i smanjenje ovisnosti o kineskim ključnim mineralima također ostaju visoko na dnevnom redu EU-a.
Unatoč tome, u Kini se čuju optimistični tonovi. “Neke zapadne zemlje, pod vodstvom SAD-a, pokušale su i zagovarale kolektivnu konfrontaciju s Kinom i razdvajanje od Kine”, napisao je u nedavnom komentaru Wang Wen sa Sveučilišta Renmin u Pekingu, osvrćući se na napore razdvajanja opskrbnih lanaca od Kine. No, stvarnost je više puta pokazala da su ‘teorija odvajanja’ i ‘novi Hladni rat’ ne samo nepopularni, nego ih je i teško doista provesti”, kaže kineski stručnjak.
Drugi kineski analitičari sugeriraju da će, s obzirom na povlačenje SAD-a iz više od 20 tijela Ujedinjenih naroda te Trumpove napore da uspostavi “Odbor za mir” kao svoju alternativu UN-u, Kina Europi jednostavno biti potrebnija kao međunarodna protuteža. “Kako bi se očuvao multilateralni sustav, [Europa] će možda morati pristati na kompromise s Kinom u trgovinskim i gospodarskim pitanjima”, istaknuo je u svojoj analizi Ye Weimian, istraživač na Kineskom sveučilištu u Hong Kongu, ukazujući pritom na područja poput carina, ograničenja pristupa tehnologiji pa čak i na zapeli investicijski sporazum između Kine i EU-a.
‘Kineski‘ svjetski poredak
Istovremeno, Peking odbacuje narativ da nastoji “iskoristiti” razdor između SAD-a i njegovih saveznika. Umjesto toga, zatopljavanje odnosa predstavlja kao dokaz privlačnosti vlastitog tržišta i svoje vizije svijeta. “Ovo je neizbježan rezultat razvoja Kine koji koristi svijetu i neprestano unosi stabilnost i izvjesnost u međunarodnu zajednicu”, ocijenio je u prošlomjesečnom uvodniku državni list Global Times.
Kineski analitičari također su ukazali na povlačenje Sjedinjenih Država u nastojanju ublažavanja napetosti s Kinom kao dio tog priznanja. Dvije su strane prošle jeseni postigle dogovor o deeskalaciji trgovinskih napetosti, nakon što je Peking odigrao svoj adut zaustavivši izvoz rijetkih zemnih minerala, čime je svijetu skrenuo pozornost na svoju nesrazmjerno veliku kontrolu nad njihovim opskrbnim lancima.
Još važnije za Peking jest to da se SAD udaljio od predstavljanja Kine kao ideološkog izazivača te je sada promatra ponajprije kao konkurenta u gospodarskom i strateškom smislu. Ta promjena uklapa se u širu kinesku viziju svjetskog poretka - poretka kojim više ne dominiraju, kako Kina to vidi, američke vrijednosti i savezništva, u kojem zemlje nisu vezane ideološkim ili sigurnosnim blokovima, već donose odluke na temelju zajedničkih gospodarskih i strateških interesa.
A u trenutku kada Europljani priznaju da se oblikuje “novi svjetski poredak”, Peking želi vlastitu viziju tog poretka prikazati kao onu čije je vrijeme napokon došlo. “Manje je riječ o tome da ove zemlje biraju Kinu, a više o tome da biraju slijediti duh vremena”, stoji u uvodniku Global Timesa, kako podsjeća CNN.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....